Kreiranje alternativne medijske scene i medijsko opismenjavanje građana među najvažnijim su koracima borbe protiv neprofesionalizma u novinarstvu.

Foto: Norbert Šinković/RFE/RL

Otpor koji dolazi iznutra, od samih novinara, ključan je za uspostavljanje snažne alternativne medijske scene koja bi svojim kvalitetom bila odgovor na urušen medijski profesionalizam, rečeno je tokom prvog sastanka regionalne Novinarske mreže.

Novinari iz zemalja bivše Jugoslavije okupljeni u Novom Sadu poručili su da se profesija u regionu suočava sa mnogim problemima struke, kakvi su govor mržnje i kršenje etičkih kodeksa, a situaciju dodatno otežava porast nacionalizma i totalitarnih ideologija koji stvaraju atmosferu linča i progona novinara.

"Treba imati u vidu i da većina, ako ne i sve države nastale iz bivše Jugoslavije, nemaju tradiciju medijskih sloboda. Ona nam nije data. U pojedinim situacijama ona je bila više a nekada manje ugrožena. Ali uvek je bilo i biće ljudi, novinara, koji su bili spremni štošta žrtvovati boreći se za nju", rekao je Nedim Sejdinović, predsjednik Nezavisnog društva novinara Vojvodine.

Povezanost krupnog kapitala i medija, sistem korupcionaških veza, u kojem su mediji, a posebno novinari u njima poniženi, netransparentnost vlasništva i direktno miješanje države u medijsko tržište, zajednički su problemi novinara u regionu.

"Sve to ugrožava novinarsku profesiju koja se doživljava veoma često kao uslužna delatnost, a javni interes je uglavnom po strani. S druge strane, veliki su izazovi kako da opstanu oni mediji i medijski sadržaji koji predstavljaju istinsku profesionalnu alternativu mainstream medijima, a to su veoma često mali elektronski, online mediji, ili mediji civilnog društva", rekao je Sejdinović.

Novinarska mreža – od spontanog povezivanja do akcija solidarnosti

Ideja za osnivanjem Novinarske mreže prvobitno je nastala iz želje za povezivanjem novinara iz regiona kako bi međusobno komunicirali i razmjenjivali informacije. Oko 50 novinara iz svih zemalja bivše Jugoslavije okupljenih u mrežu pružaju jedni drugima pomoć prilikom rada na pričama, a najvažniji dosadašnji angažman mreže su zajedničke reakcije na napade na novinare.

Novinarka Žarka Radoja iz Beograda kaže kako je Novinarska mreža do sada primarno reagovala na govor mržnje, ili izražavajući solidarnost sa kolegama koji su bili izloženi prijetnjama i napadima.

"Za nas je primarno važno da razvijamo solidarnost s obzirom na aktuelnu medijsku situaciju. Važno je da skrenemo pažnju da su određni procesi u ovim zemljama slični i da treba na to zajedno da reagujemo i ukažemo na širu sliku o tome što trenutno prolazimo", istakla je Radoja.

Snažnije povezivanje novinara iz neprofitnih medija, jačanje prekogranične novinarske saradnje i podizanje svijesti publike da su upravo alternativni izvori informisanja mjesto na kojem građani trebaju tragati za medijskim sadržajima, neke su od aktivnosti kojima će se Novinarska mreža baviti.

Jedan od najvažnijih razloga postojanja neformalne mreže i dalje će ostati potreba za solidarnošću među novinarima, posebno u onim trenucima kada kolege u regiji ne mogu slobodno i bez straha obavljati svoje svakodnevne poslove, poručili su članovi Novinarske mreže.

Prijetnje i napadi – što lokalnije, to opasnije

Iako postoje određene razlike u broju zabilježenih napada i prijetnji novinarima, ni u jednoj od zemalja se ne može reći da bavljenje novinarstvom nužno ne podrazumijeva i rizik.

Posljednje prijetnje novinarima i napad na predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Sašu Lekovića samo su dio sve većih pritisaka kojima su medijski uposlenici u toj zemlji izloženi.

"U Hrvatskoj imamo pokušaj uspostave novog društvenog ugovora, nove Hrvatske, koju sprovode sve vlasti, i lijevi i desni dio političke scene. Uspostava alternativne medijske scene mogla bi iznjedriti neku kreativnu ideju da se tome usprotivimo", smatra Boris Pavelić, novinar iz Zagreba.

Tokom 2015. i 2016. godine u Hrvatskoj je zabilježeno 75 napada na novinare, ali je broj sigurno i veći jer mnogi novinari ne prijavljuju napade i prijetnje zbog neprofesionalnog odnosa policije, rekao je zagrebački novinar Ivor Fuka.

"Sa prošlom tvrdom nacionalističkom vladom to je postao poželjan model ponašanja, dok sudovi ne razumiju funkcinisanje medija", kaže on.

U posljednjih deset godina u Bosni i Hercegovini je zabilježeno preko 400 verbalnih i fizičkih napada na novinare, kaže novinar Eldin Hadžović iz Sarajeva.

"Ti napadi počinju od političkih pritisaka na uredništvo, preko ekonomskih, do ucjena i prijetnji novinarima, pa i fizičkih obračuna koji su najčešći na lokalnom nivou".

Novinari u manjim sredinama izloženi su najvećim pritiscima jer političari u takvim mjestima često kontrolišu lokalne medijske kuće i svaki novinarski glas otpora nastoji se ugušiti kako verbalnim prijetnjama, tako i fizičkim napadima, poručili su novinari.

"Brojke pokazuju da od onih od kojih očekujemo zaštitu dobijamo pretnje, pa je pitanje ko nas može štititi. Novinari se uglavnom i ne obraćaju policiji zbog pretnji, a oni koji to čine ne dobijaju povratne informacije. Pitanje je kako mi vršimo prtisak na državne organe da rade svoj posao, dok je država više zainteresovana da to ne omogući", rekao je Ilir Gaši, izvršni direktor Fondacije "Slavko Ćuruvija" iz Beograda.

O situaciji u Makedoniji govorio je Borjan Jovanovski, novinar iz Skoplja, kojemu je prijećeno smrću. Tužilaštvo i nadležne institucije ni u njegovom slučaju nisu poduzeli konkretne mjere da se pronađu i kazne oni koji su mu prijetili.

"Stvorena je atmosfera da ljudi misle da će biti narodni heroji ako se reše tih novinara koji kritikuju vlast", kaže Jovanovski.

Iako u Sloveniji nema ekstremnih pritisaka na novinare koji podrazumijevaju ugrožavanje života, pritisci ekonomske prirode i dalje su veliki.

"Postoje ekonomski pritisci, otpuštanja novinara ili pogoršavanje radnih uslova, zbog čega dolazi do autocenzure. U Sloveniji političari i biznismeni vole i da tuže novinare, a to su procesi koji traju dugo i puno koštaju", poručila je novinarka Biljana Žikić iz Ljubljane.