Novinari sagovornicima ali i publici uporno postavljaju pitanja o mogućem sukobu 

Foto: Face TV

Od ljeta ne prestaje politička kriza u BiH. Njen glavni kreator Milorad Dodik nakon odluke tadašnjeg Visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka o izmjenama Krivičnog zakona BiH, kojima se između ostalog, zabranjuje poricanje i opravdavanje genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, ne prestaje da daje izjave u kojima govori o oblicima samostalnosti Republike Srpske. S govorima o sukobima, na takve izjave reaguju i Dodikovi politički oponenti, u medijima se stvara slika konstantnih tenzija, a posljednjih dana se u javnom prostoru i u medijskim naslovima sve češće pominje riječ “rat”. Pitanje hoće li biti rata, novinari uporno postavljaju svojim sagovornicima, a pojedini slična pitanja i publici.

U Centralnom dnevniku Face TV 23. 10. 2021. Senad Hadžifejzović je pozvao publiku da putem poziva glasaju za jednu od dvije opcije šta bi uradili ako se zarati: ostali ili otišli.

Gostujući u jutarnjem programu televizije N1 glumac Emir Hadžihafizbegović govorio je upravo o temi rata. Tom prilikom je poručio da “ako je potrebno mi ćemo opet braniti Bosnu i Hercegovinu”, što je N1 stavila u naslov članka, a u tekstu ne i dio da je glumac rekao da ne vjeruje u taj scenario.

Portal Monitor piše, a Radiosarajevo prenosi, intervju Svetlane Broz, unuke Josipa Broza Tita, u kojem ona govori da se oružje u bh. entitetu Republika Srpska dijeli kao da je 1991. Ovi navodi su preneseni, a mediji nisu provjerili tačnost navoda koje je iznijela Broz.

Portal Klix prenosi članak Jutarnjeg lista kako regija Zapadnog Balkana odavno nije bila tako napeta, te da je na rubu sukoba. Predsjednik SDA Bakir Izetbegović u intervjuu za Federalnu TV, a koji prenosi Faktor i drugi mediji, na pitanje hoće li biti rata kaže da je njegov otac Alija Izetbegović dok se pripremao za odbranu, govorio: "Mirno spavajte, rata neće biti ... Dakle ako ne želite sukob, morate biti spremni za njega. Ako hoćete da živite, morate biti spremni da umirete. Aka hoćete mir, morate biti spremni na rat”. Dijelovi ove posljednje izjave završili su i u naslovima medija iz Hrvatske i BiH.

Zbog ovakve atmosfere i poruka određenog dijela političara Suad Đozić i Sejda Čavčić ispred zgrade OHR-a u ponedjeljak organizovali su proteste za mir. Kažu da im je priče o ratu dosta jer se dobro sjećaju tog perioda svojih života.

“Mediji imaju svoju ulogu u širenju straha, ovim putem bih zamolila medije da ublaže natpise i naslove jer ljudi obično reaguju na bombastičan naslov i ne čitaju sadržaje”, apeluje Čavčić.

Ona za Mediacentar kaže da su građani preplašeni pričom o ratu, o medijskim sadržajima koji ih retraumatiziraju.

 “Osjetim među mojim prijateljima, među građanima da ima straha. Opravdanog straha. Mi smo kao društvo trazumatizirani, uvijek smo na nekom oprezu. Vidimo da ljudi odlaze zbog nekog straha, nesigurnosti”, kazala je Čavčić.

Zlatiborka Popov Momčinović, profesorica političkih nauka na Univerzitetu Istočno Sarajevo, smatra da mediji moraju u trenucima prisutnih tenzija odgovornije pristupati zadatku.  

“Apsolutno, ovakav način izveštavanja samo još više podgrejava i onako uzavrelu situaciju. Setimo se samo načina izveštavanja pre početka rata devedesetih, kada se većina medija načinom izveštavanja svrstala na stranu/strane u sukobu. Kaže se rat je počeo na Maksimiru, tj. na fudbalskoj utakmici koja se pretvorila u fizički obračun navijača po etničkoj liniji, ali je možda preciznije reći da je počeo medijskim izveštavanjem o tom neslavnom događaju”. Kaže da su mediji prepuni negativnih sadržaja i da su ovakve priče glavna tema u medijima.

U istraživanju o izgradnji mira i pomirenja u BiH, objašnjava Popov Momčinović, svi akteri i iz politike, medija, obrazovanja, religije i sami novinari su ukazivali na problem ovakvog izvještavanja.

“Gde naprimer uopšte nema pozitivnih priča i izveštavanja o raznim aktivnostima koje se sprovode i koje se tiču izgradnje mira. Fokus je na negativnim sadržajima, na prenošenju (nekritičkom) izjava političara i mediji su postali megafon ovakvih politika kakve imamo jer dominira tzv. zagovaračko novinarstvo. Brojne pozitivne inicijative i događaji su zatomljeni u gomili negativnih sadržaja kojima se daje udarni prostor u medijima”. 

Širenje straha i panike nedopustivo je i sa etičke strane, ali i normativne. Kodeks Regulatorne agencije za komunikacije u Članu 3 propisuje da “audiovizuelne medijske usluge i medijske usluge radija neće ni na koji način zloupotrebljavati i/ili manipulisati sujevjerjem, strahovima ili lakovjernošću pojedinaca ili javnosti, niti će podsticati na potencijalno štetna ponašanja.”

Profesorica Fakulteta političkih nauka u Banjaluci Tatjana Duronjić za Mediacentar govori da je odgovornost medija u prenošenju informacija izuzetno velika, a naročito u kriznim društvenim situacijama.

“Stoga bi mediji trebalo da podignu nivo profesionalizma u svim produkcionim i distribucijskim procesima. I uticaj medija na javnost je značajna, te stoga kvalitet medijskog sadržaja mora da bude podržan primenom svih etičkih pravila iz etike novinara i etike novinarstva”, kaže Duronjić.

Od presudnog je značaja, kaže naša sagovornica, da medijske poruke budu objektivne, uravnotežene, pisane pristojnim jezikom i stilom, uz poštovanje principa novinarske kulture.

“Novinarska i medijska praksa ne bi trebalo da pređe granice dobrog izveštavanja ni pod kojim uslovima i ni za čije interese. Medijska kultura je razvijenija ukoliko su novinari i urednici svesniji svojih društvenih i profesionalnih uloga. Mediji su informatori i eksplikatori kriznih društvenih situacija, ali i agregatori stanja u tom istom društvu. Drugim rečima, mediji su odraz stvarnosti i oni ne mogu da se razvijaju van društvenog konteksta u kojem deluju", dodala je Duronjić.

Koliko mediji imaju uticaja na porast tenzija?

Popov Momčinović upozorava da je uticaj medija na porast tenzija velik, jer je javnost orijentisana na medije i prate se medijska izveštavanja o političkim dešavanjima.

Obeshrabruju je i rezultati istraživanja o kritičkim kompetencijama i medijskoj pismenosti građana. Dodatni problem je, kako kaže, što BiH nema zakon o strukturi medijskog vlasništva.

Informacijski haos odmaže građanima da se snađu i odaberu medije koje će pratiti. Takvo stanje najviše odgovora političarima.

“Svake godine smo u nekom obliku permanentne predizborne kampanje, s obzirom da imamo izbore svake druge godine, a izbori se najlakše provereno dobijaju dizanjem tenzija i etničkom mobilizacijom ‘svojih’ nasuprot njihovih”, dodaje Popov Momčinović.

Savjetuje medijima da poštuju kodekse novinarske etike koji su definisani od strane regulatora i samoregulatora.

“Tu se jasno definiše urednička odgovornost, zabranjuje diskriminacija i huškanje, kao i obaveza medija da izveštavaju u interesu javnosti. Treba biti pažljiv kad se prenose određene informacije i sadržaji, i važno je staviti ih u određeni, širi kontekst teme o kojoj se govori ili piše i znati se ograditi od određenih događaja i posebno izjava političara.”

Medijski izvještaji utiču na psihičko zdravlje građana

Profesorica sociologije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sarina Bakić smatra da atmosfera koja vlada u medijskom prostoru cijele Bosne i Hercegovine nije nimalo produktivna, a što se nadalje prenosi u druge sfere života svakog građanina i građanke. 

“Mediji u kriznim situacijama, a mislimo na demokratska društva, uvijek trebaju djelovati racionalno, ne potpirivati i širiti već postojeću nestabilnost koju građani osjećaju. A osjećaju je zbog konstantne krize(a) u našem društvu. Ne smijemo zaboraviti da rane iz proteklog rata još uvijek nisu zaliječene, toliko je nerazriješenih problema, a već imamo na sceni širenje panike i straha od potencijalnih novih sukoba”, smatra Bakić.

Ovakva atmosfera, dodaje Bakić, samo usložnjava probleme, a ljudi ne samo da se plaše, već su prezasićeni negativnostima i lošim vijestima.

“Ovo sa odražava na psiho-fizičko zdravlje svih članova društva, njihovu motivaciju da učestvuju u društvu, a o pripadnosti tom istom društvu i državi, da i ne govorimo”, upozorava Bakić. 

Poziva i medije i političare da konačno shvate ozbiljno situaciju u državi, te svako na svoj način konačno racionalizuje probleme i krene sa njihovim rješavanjem.

“Ne smijemo zaboraviti da su sadržaji koji mediji plasiraju izrazito povezani sa vlasničkom strukturom medija, te da je mnogima u cilju širiti strah i paniku. Kao da siromaštvo, nezaposlenost, odlazak mladih, opšta loša slika u svim nosećim stubovima našeg društva, zajedno sa COVID 19, nije dovoljna”, dodaje Bakić.

Ocjenjuje da namjerno sijanje straha i panike jeste izrazito neodgovorno profesionalno ponašanje, i u sukobu je sa etikom svake profesije, pa tako i novinarstva.

Popov Momčinović poziva na edukaciju građana i građanki te na veću saradnju medija i drugih aktera iz sfere obrazovanja, civilnog društva i uopšte javnosti.

“Svi smo zajedno odgovorni što imamo ovakvu situaciju u medijima”, zaključuje Popov Momčinović. 

___