Urednica Informativnog programa O kanala piše o televizijskom izvještavanju o predizbornoj kampanji.

Foto: Didier Torche/Oslobođenje

Pandemija je definitivno promijenila način rada televizije. Reporteri i urednici dijele se u grupe kako se zaraza ne bi širila i onemogućila daljnji normalni rad redakcije. Osim brige o ljudskim kapacitetima i izmijenjenim rasporedom rada novinara, redakcije se susreću sa problemom onemogućavanja balansiranih i objektivnih informacija jer su izjave političkih lidera i press konferencije stranaka pa i drugih institucija preselile na online platforme i društvene mreže.

Enormno je povećan uticaj novih medija ili online medija a stranke to u značajnoj meri koriste kako bi poslale ciljane poruke javnostima u BiH. No isti ti online mediji jedan su od najčešćih izvora informacija ne samo za agencije nego i za novine, televiziju. Politički predstavnici se češće oglašavaju na svojim društvenim profilima i njihovi stavovi se prenose u TV formi bez snimanja kamerom. To je praktično za one koji se oglašavaju, jer iz udobnosti svog doma ili kancelarije postave poruku za par minuta, ali i za televiziju jer ne šalje ekipu na teren i tehnički je brže obradi i objavi u vijestima ili emisijama. Ta praktičnost u iznošenju stavova je od početka pandemije postala praksa ali je problem što se većina odlučila za takvo oglašavanje pa urednici i reporteri imaju problem sa manjkom izjava ispred kamere za priče koje rade. Praksa je da se biraju stavovi, objavljuju oni koji su nužni i ključni za javnost te oni koji ne zahtijevaju automatsku reakciju. Sve ostalo se radi kao priča ili tema i koristi se kao početna informacija za istraživanje.

S druge strane, preseljenjem izjava u online formu mogućnost dijaloga i postavljanja pitanja je stavljena na najmanji mogući nivo. Informativne redakcije imaju problem sa pokrivanjem predizbornih skupova jer niti jedan medij nema mogućnost poslati reportere na sve skupove kojih je svakodnevno sve više kako se bliži finiš kampanje. Pored problema nemogućnosti pokrivanja svih skupova u pregledima kampanje koja je obaveza većine televizija, pa i naše medijske grupacije, u novinarskoj praksi nastao je problem kako dati političkim partijama isti medijski prostor a da to bude tehnički ispravno i televizično. Tehnički, redakcije ne mogu pokriti sve događaje a kako onda napraviti izvještaj prilagođen televiziji i ne izostaviti informaciju sa skupa stranke koja nema svoje oglašivače? Naime, pojedine stranke u BiH imaju svoje online medije ili jako dobro opremljene društvene stranice gdje se osim informacije može naći i odlična slika koja kvalitetom ne odudara od one za televiziju. Nažalost neke nemaju ni pisanu infomaciju pa su novinari i reporteri u dilemi. Tehnički ne mogu pokriti događaj a kako onda napraviti izvještaj prilagođen televiziji i ne izostaviti informaciju sa skupa stranke koja nema svoje oglašivače? U ovom slučaju mi kombinujemo saopćenja i fotografije ili arhivski materijal, to je na uštrb kvaliteta ali je informacija balansirana i data je mogućnost svim strankama ili kandidatima na izborima za isti prostor.

Izbori u nepredviđenim okolnostima

Upravo ovi izbori se održavaju, zbog pandemije, u do sada neviđenim okolnostima. Otkazana su predizborna sučeljavanja i debate jer se mora držati distanca. Već sada je izvjesno da će većina konferencija i izjava biti online. Još se ne zna hoće li biti redovnih izvještavanja Centralne izborne komisije BiH ili će i one biti preseljene također na online platforme. Iz CIK BiH su najavili da će informaciju, na koji način će mediji pratiti uobičajeno izvještavanje, saopćiti tek dva dana pred lokalne izbore u petak 13. novembra. Drugi problem koji se ove godine za lokalne izbore 15. novembra javlja je kako organizirati izvještavanje i praćenje te pokrivanje samog izbornog dana. Ograničen je ulaz reporterima u izborne štabove. Stranke imaju jasne upute za njihov boravak. Reporteri izvještavaju u odvojenim prostorijama ili ispred zgrade gdje su smješteni izborni štabovi. Pojedine stranke poput SNSD-a naglašavaju da u prostorijama glavnog izbornog štaba ne bi trebalo da bude više od dva predstavnika jedne medijske kuće. Neke od stranaka imaju najavljene press konferencije sa tačnom satnicom, poput DF-a, kako bi se poštivale epidemiološke mjere. Druge pak poput SDP-a nude prostor ispred zgrade sa nadstrešnicom i svim tehničkim uslovima za prijenos i snimanja.

U redakcijama se već zna da će morati jačati tehničke i ljudske kapacitete unutar kuće kako bi imale adekvatnu sliku i izjave koje će preuzimati online. Postavlja se pitanje koliko preuzimanje infomacija bez provjere može biti opasno i da li može biti objektivno? Tu je spas dosadašnja praksa svih medija da se na izborni dan angažira cijela redakcija, formira tim urednika i podjele i specificiraju zadaci te provjerava informacija. No, ponekad bez obzira na veliki napor i insistiranje na nekoj temi nema adekvatne reakcije institucija. Evo primjera iz izborne kampanje u BiH. Od početka pojedine stranke krše odluke kriznih štabova ministarstva zdravstva. Naš dopisnik i reporter Vahidin Mujagić pratio je predizborne skupove u Tuzlanskom kantonu. Primijetili smo da dvije stranke SDA i PDA u Banovićima krže pravila krznih štabova o broju ljudi na tim događajima. Pa umjesto 60 ljudi koji se mogu okupiti na otvorenom okupi se više hiljada za jednu noć. Reporter je imao izjave iz kantonalnih inspekcija i policije te video dokaze na kojima se jasno vidi kršenje pravila o okupljanju, a učesnici skupova pozivaju na što veći broj na skupovima. Ali bez obzira na uredničko i reportersko insistiranje na priči, ništa se nije promijenilo. Kantonalna uprava za inspekcijske poslove nije izašla na teren u Banovićima jer je jedini sanitarni inspektor u izolaciji. Direktor Amel Mehanović, direktor Uprave za inspekcijske poslove TK, tvrdi da su zatražili od Općinske inspekcije u Banovićima da to uradi, ali uzalud. Mehanović je potvrdio da inspekcije nisu izdali nikakvu kaznu političkim subjektima koji krša mjere. Iz kriznog štaba TK su predložili zabranu obavljanja političkih skupova, ali su iz CIK-a jasno kazali da se političkim subjektima mora omogućiti političko predstavljanje biračima.

Emisija i distanca

Već sam pomenula da nema televizijskih debata ni suočeljavanja čak ih nema ni u online formatu za preuzimanje. Stoga je izazov priprema specijalne izborne emisije posvećene izborima. Dijaloška specijalna emisija posvećena općim izborima u BiH prije dvije godine na ovoj istoj televiziji imala je dva voditelja i šest gostiju u studiju ali pandemija je uticala na to da ćemo ove godine imati i veći broj gostiju ali na sigurnoj distanci, ne u isto vrijeme i na istom mjestu. Zbog epidemioloških mjera i distance u studio dovodimo po jednog gosta. Voditelji su također na distanci od jedan i po ili dva metra. Organizacijski to znači više ljudi za brigu o gostima ali i tehničke kapacitete. Za većinu sagovornika koje smo planirali pozvati u studio u ponuđenim opcijama bolje je gostovanje u online formatu nego na televiziji.

Integrisana redakcija

Dobra stvar je što pripadam medijskoj grupaciji Oslobođenja, koja ima integrisanu redakciju ili superdesk, a riječ je o više platformi i redakcija na jednom mjestu. Urednici portala, dnevne novine, magazina i televizije sjede na jednom mjestu i imaju mogućnost svakodnevne razmjene informacija i svih sadržaja. Na jednom mjestu osim urednika platformi sjede i reporteri portala, novine i televizije. To znači veće kapacitete i mogućnost brže provjere informacije. Portal je taj koji prvi dobija informaciju, televizija nadograđuje priču, a kompletna priča sa konkretnim podacima, osvrtom i sveobuhvatnim činjenicama predhodne dvije platforme, objavljuje se u novinama. Zahvaljujući integrisanoj redakciji na složenim pričama svakodnevno radi tim reportera portala, novine i televizije. Dok je televizijska ekipa na terenu, snima izjave, kadrove, šalje informacije i prateće sadržaje, reporter ili urednik portala ih oprema i objavljuje, a reporter u novini ima zadatak da pribavi back up informacije i dobije odgovore institucija bitne za statistiku ili one koji se ne mogu dogovoriti na terenu.

Najbolji primjer jedne ovakve integrirane reakcije dogodio se u februaru ove godine kad je na lažnom Twiter profilu ministrice vanjskih poslova BiH, kojeg je kreirao Tommaso De Benedetti, italijanski novinar, objavljena infomacija da je Ratko Mladić, osuđenik za ratne zločine, preminuo. Dok je novinar našeg portala unosio infomaciju o Ratku Mladiću i pripremao je za objavljivanje, nekoliko kolega sa drugih platformi je provjeravalo informaciju iz više izvora: Mehanizma za međunarodne krivične sudove, Ministarstva vanjskih poslova BiH, članova porodice, advokata. Mi smo nakon par minuta dobili potvrdu iz tri izvora da vijest nije tačna. Vijest je bila objavljena na većini portala u BiH ali i regiji, no mi smo bili među rijetkima koji nisu objavili lažnu vijest. Ovaj primjer je pokazatelj kolika je brizina širenja infomacija i koliko su se mediji generalno promijenili, prvenstveno televizija. No, u posljednjih desetak godina, od pojave novih medija, redakcije na televiziji često prvo dobiju početnu informaciju na portalu ili društvenim mrežama. Nije pitanje ko će biti prvi u objavi, nego na koji način obraditi tu infomaciju? U koji kontekst je staviti i koje izvore kontaktirati kako bi javnost dobila sveobuhvatnu, balansiranu i objektivnu informaciju? Ovo su pitanja s kojim se posebno susrećemo od početka pandemije, a u predizbornoj kampanji u moru netačnih infomracija i lačnih vijesti treba biti oprezan. Jedini način je dobra provjera i urednička procjena te angažman više ljudi na pričama kako se ne bi dogodilo da javnost dobije informaciju koja može dovesti do velikih reakcija, posebno negativnih.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.