Prije nešto više od dvije decenije u Podgorici se zbio raritetan političko-medijski događaj: tadašnji šef crnogorske države, Momir Bulatović, našao se na optuženičkoj klupi, nakon što ga je – „u samoodbrani“ - za klevetu tužio novinar Danilo Burzan, koji ovđe podśeća na tu zanimljivu dogodovštinu i okolnosti u kojima se odigravala.

Foto: Momir Bulatović/Medija Centar Beograd

Trebalo je da prođe oko 15 mjeseci od kada sam podnio tužbu sudu za klevetu, da bi optuženi, Momir Bulatović, tada već predśednik Predsjedništva Republike Crne Gore, nakon mojih brojnih insistiranja, pristao da se pojavi na sudu. U međuvremenu, odlukom Vlade Crne Gore smijenjen sam sa funkcije glavnoga urednika Radija, pa, potom suspendovan punih osam mjeseci, da bi sve to kulminiralo – izbacivanjem s posla, zbog saradnje sa nezavisnim neđeljnikom „Monitor“...!

Zanimljivo je da su Programski i Radnički savjet Radija, na zajedničkome sastanku (8. II 1991), razmatrajući izvještaj o ostvarivanju programa, ocijenili da je „program Radija ostvaren u cjelosti u skladu sa programskom orjentacijom i uređivačkom politikom...“, ali da me ni te i takve, ocjene nijesu mogle ''izvaditi'' iz ralja Bulatovićeve prijetnje. Rekao mi je to i dr Behudin - Butko Halilbegović, predśednik Programskoga savjeta Radija, časni čovjek, koji je čitavo vrijeme te političke hajke protiv mene bio principijalan, radije se opredjeljujući za istinu, nego da se upusti u „lov na vještice“. A činio je to kao član Predsjedništva Republike Crne Gore, dakle dio te iste vlasti, čak i organa na čijem čelu je bio Momir Bulatović!

Počinje realizacija

Na makar prvu fazu „razrješenja“ mojih muka nije se predugo čekalo. Februara 1991. godine, Vlada Crne Gore je odlučila: ''Razrješava se Danilo Burzan od dužnosti glavnog i odgovornog urednika Radija Crne Gore, sa 21. februarom 1991. godine''. Tu je još broj pod kojim je zavedena, datum i potpis premijera... Ni riječi obrazloženja! Čak i bez mogućnosti žalbe na takvu odluku!

Zanimljivo je da je u moju „odbranu“ stalo beogradsko opoziciono glasilo ''Srpska reč'' koje tada objavljuje i ovo: ''Smenjuje se glavni urednik Radija Crne Gore, uz obrazloženje da mesto treba ustupiti onima 'koji kroz program neće plasirati svoje političke stavove'. A Danilo Burzan je grešan zbog toga što je obezbedio da se sa talasa tog radija čuju glasovi i drugih stranaka, osim Milove i Momirove''...

Nekoliko mjeseci, potom, svakodnevno sam dolazio ''na posao'', ali bez ikakvoga radnoga rasporeda, ili bilo kakvoga zaduženja... Počeo sam sarađivati u „Monitoru“, što će, ubrzo, biti „razlog“ da (zajedno sa još četiri urednika u RTV CG) i bukvalno budem izbačen na ulicu!

No, vratit ćemo se suđenju... Prvo ročište, zakazano za 14. mart 1991. godine, nije održano. Sudija Patar Stojanović je konstatovao da je predśednik Bulatović službeno spriječen. To zbitije ''Monitor'' (22. marta 1991) bilježi pod naslovom ''Predsjednik je bio zauzet'', pa, uz ostalo, piše: ''Na zakazano suđenje, iako uredno pozvan, Momir Bulatović nije došao. Šef njegovog kabineta Zoran Čelebić – Čili, izvijestio je sud da je predsjednik odsutan 'zbog neodložnih radnih obaveza', kao i da traži dokaze sa TV snimka, jer se, navodno, tekst iz tužbe ne može smatrati validnim! 'Nije mi bila namjera da uvrijedim Danila Burzana, već da javnosti, u svojstvu kandidata za predsjednika Republike, iznesem sopstvena saznanja, što mi je bila dužnost – poručio je u pismu sudu Momir Bulatović. Da li će Bulatović, u međuvremenu, pribaviti takva saznanja, nije nam poznato. Izvjesno je samo da će Danilo Burzan, sa starim saznanjima i dokazima, morati da čeka novu priliku. Možda i Momira - bez funkcije?!..''

Suđenje je odloženo - za nepoznati termin. Rečeno je: dok sud za Bulatovića ne prikupi ''dokaze''. Meni, makar, nije bilo jasno na osnovu kojih propisa sud prihva da – u privatnome sporu – službeno prikuplja dokaze za tuženu stranu, umjesto da to čini sam optuženi?

Na nastavak suđenja čekao sam mjesecima - drugo ročište je zakazano za 19. septembar 1991, a za isti termin još jedno suđenje Bulatoviću - u međuvremenu ga je tužio i lider Narodne stranke, dr Novak Kilibarda, takođe za klevetu. No, uzalud smo i Kilibarda i ja, toga dana, čekali. Optuženi se nije pojavio. Ni treće ročište, 22. oktobara, nije održano - lider Narodne stranke i ja uzaludno smo obijali hodnike suda. Umjesto optuženoga, stiglo je pismo iz Predsjedništva Crne Gore, sa porukom: Bulatović je zauzet važnim državničkim poslovima i ne može se odazvati pozivu.

Četvrto ročište bilo je zakazano za 12. februar 1992. Opet optuženi nije došao, a ''Borba'', śutradan, objavljuje tekst: ''Optuženi službeno odsutan''. Pored ponavljanja sadržaja moje i tužbe dr Kilibarde, u tekstu se kaže da je ''iz Predsjedništva Republike stigla obavijest da je predsjednik, zbog ranije preuzetih obaveza, službeno odsutan" i dodaje da je to četvrti put da se suđenje odlaže zbog odsustva optuženoga. ''Borba'' još piše: ''Burzan je juče tražio od sudećeg sudije Miladina Adžića, koji je preuzeo predmet od sudije Petra Stojanovića, da se optuženi privede, ukoliko se ne pozove na imunitet, jer je na prethodnom ročištu obećano da slijedeće neće biti zakazano, dok se ne obezbijedi prisustvo optuženoga".

No, ni na peto ročište, zakazano za 11. mart 1992. optuženi nije stigao. Toga dana razbijena je monotonija pravdanja, pa je razlog bio - zauzetost Bulatovićevoga advokata - Filipa Vujanovića. Prvi put (!?) o tome suđenju (nakon dvije godine) vijest je objavila i ''Pobjeda'', naslovivši je ''Zauzet advokat'', uz ostalo, dajući kratak sadržaj Kilibardine i moje tužbe i saopštavajući da je ''sud uvažio razloge i prihvatio predlog da sljedeći pretres bude zakazan za 17. mart, jer će, po sadašnjim planovima, predsjednik tada biti slobodan''.

Konačno stiže...

O tom zbitiju, o danu kada se, konačno, šestome sudskome pozivu odazvao Momir Bulatović, śedoči tekst Velizara Brajovića, objavljen u neđeljniku ''Vreme'', 23. marta 1992. godine. Pod naslovom ''Predsednik pred sudom'', Brajović piše:

''Zgrada Osnovnoga suda u Titogradu ničim nije odavala da će je toga dana, u svojstvu optuženog, posetiti gospodin Momir Bulatović, predsednik Prredsedništva Crne Gore. Posle prve runde ostala je nedoumica: da li se sudi predsedniku ili građaninu Momiru Bulatoviću. Zgrada Suda okićena je plakatima DPS – vladajuće stranke – na čijem je čelu upravo gospodin Bulatović. Ti reklamni plakati, doduše, tu poodavno stoje...

Sa minutom zakašnjenja pojavio se predsednik Bulatović, u pratnji službenog obezbeđenja i nekoliko milicionera. Nije se zadržavao u holu ispred sudnice broj 9, gde je nestrpljivo čekalo dvadesetak novinara i tužioci Burzan i Kilibarda, već se uputio prema kabinetima sudija. Ubrzo su se otvorila vrata sudnice i tužioci su pozvani da uđu. Na vratima su temeljno pretresani, a i novinari su morali da otvaraju tašne. U sudnici je čekalo sudsko veće i optuženi predsednik Bulatović... Odmah je, međutim, zapalo za oko da predsednik nije na optuženičkoj, drvenoj klupi, već u - udobnoj fotelji, kao i to da advokat predsednika Bulatovića sedi na – drvenoj klupi... ...Nakon gotovo četiri sata rasprave, u vreme dok se dokazni postupak privodio kraju i vršile pripreme za završnu reč, sudija Adžić je proglasio pauzu; nastavka nije bilo jer je, tek tada, konstatovano da je došlo do povrede postupka... suđenje je počelo bez prisustva advokata dr Kilibarde, na šta je Kilibarda, na samom početku, skrenuo pažnju... Suđenje je odloženo za 6. april u isto vreme."

Građanin ili predsjednik

Neđeljnik ''Monitor'', u broju od 20. marta, iz pera Željka Ivanovića, na dvije stranice izvještava sa suđenja, pod naslovom ''Građanin ili predsjednik'', pa već u podnaslovu ističe:

''U izrazito politički obojenoj odbrani, mr Momir Bulatović je čitav spor pokušao svesti na sukob različitih političkih orjentacija, svodeći svoju krivicu na bolju političku procjenu koja je, eto, njemu donijela pobjedu, a Burzanu poraz''. O samome toku suđenja piše i ovo: ''Materijalni dokazi o navodnoj zloupotrebi funkcije glavnog urednika od strane Danila Burzana i 'manipulaciji u postavljanju pitanja' predsjedničkim kandidatima, za koje je u inkriminisanoj TV emisiji mr Bulatović tvrdio da ih 'nedvosmisleno posjeduje'. Nakon odbrane okrivljenog, advokat Burzana, g. Vladan Đuranović, postavio je dva pitanja Bulatoviću: da li se sjeća suštine toga pitanja i da li je u tom pitanju bilo ikakve zle namjere? I drugo: da li je, nakon emisije, u razgovoru sa Burzanom, u njegovoj kancelariji, ukazao na to? Na predlog svog advokata Bulatović je ćutao, a nakon toga napustio suđenje. Sliku koja je tako neodoljivo podsjećala na davna komitetsko - partijska suđenja nepoćudnim novinarima, upotpunio je Bulatovićev advokat, Filip Vujanović, prilažući kao dokaz i saopštenje državnog Udruženja novinara Crne Gore, koje je, u jeku ovog spora, polemišući sa nezavisnim Udruženjem profesionalnih novinara Crne Gore, uzelo u potpunosti u zaštitu voljenog druga predsjednika!"