Povorka ponosa: Od govora mržnje do zloupotrebe funkcija

Povorka ponosa: Od govora mržnje do zloupotrebe funkcija

Povorka ponosa: Od govora mržnje do zloupotrebe funkcija

Treća Bh. Povorka ponosa okončana je bez ijednog incidenta na ulicama, ali ne i bez govora mržnje, uvreda i omalovažavanja u online prostoru. 

foto: Mediacentar Sarajevo

Treća Bh. Povorka ponosa okončana je bez ijednog incidenta na ulicama, ali ne i bez govora mržnje, uvreda i omalovažavanja u online prostoru. Korak po korak, najveći broj medija u Bosni i Hercegovini, pokazao je da je u prethodne tri godine naučio na kakav način izvještavati o ovim temama, no opet u većini slučajeva bez kritičkog osvrta i često tek pukog prenošenja problematičnih izjava zvaničnika i saopštenja političkih partija, koja nisu uvijek odgovarala činjenicama.

Uz slogan “Porodično okupljanje” i podršku članova porodica LGBTIQ osoba, prijatelja, sugrađana, ambasadora i dijela političara, sa Povorke je između ostalog poručeno i da svako ima pravo da iskaže svoj stav, bez govora mržnje u javnom prostoru, no takav je govor prije, tokom i nakon Povorke bio vidljiv čak i površnim prelistavanjem statusa i komentara na društvenim mrežama, ali i ispod tekstova na internet portalima, a koji su govorili o Povorci.

Komentari da su učesnici Povorke bolesnici, da iza njih treba oprati ulice i zahvaljivanja Bogu što je pala kiša pa oprala grad nakon šetnje, do standardnih poziva na liječenje LGBTIQ osoba, ali i direktnih prijetnji poput: “*ederima je mjesto pod zemljom, a ne na zemlji”, “Putine vakat ti je, sto nisi danas jednu nuklearku u oslobođeno Sarajevo trojkaša”, te poziva na organizaciju nasilja “mislim da se sljedeće godine trebamo organizovat i namarit malo ove pederčiće”, dodatno su širili jezik mržnje.

Novinari i urednici ili nisu željeli, ili nisu stizali da obrišu ovakve komentare. I jedna i druga situacija ilustruju medijski prostor Bosne i Hercegovine, gdje su komentari na tekstove kod nekih internet portala u potpunosti otvoreni, te činjenicu da u takvim situacijama ne postoji redakcija koja ima kapacitet da izbriše svaku naznaku govora mržnje, naročito izraženu kada tekstovi govore o manjinama u ovom slučaju o LGBTIQ zajednici.

Korak dalje u “pluralizamu mišljenja” na društvenim mrežama otišao je ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić, koji je nekoliko sati prije početka Povorke ponosa na službenoj Facebook stranici ministarstva na čijem je čelu, napisao lični stav sa naslovom: “Da se ja pitam “Parada” nikada ne bi imala moj glas”. U postu koji predstavlja zloupotrebu službene stranice za promociju ličnih stavova Delić navodi i da je prema njegovom mišljenju Božije pravo ispred svih drugih prava, zaboravljajući da obavlja javnu funkciju u sekularnoj državi, te da Ustav koji bi morao poštovati garantuje pravo na slobodu okupljanja i udruživanja, bez obzira na bilo čiji lični stav.

Nekoliko drugih zvaničnika članova političke partije Narod i Pravda, u kojoj je i ministar Delić, a koja je dio vlasti u Kantonu Sarajevo, te Stranke demokratske akcije iskazalo je svoje negodovanje održavanjem Povorke ponosa u glavnom gradu BiH, no na svojim privatnim ili partijskim nalozima na društvenim mrežama, te saopštenjima. Tako je kantonalni zastupnik iz Stranke demokratske akcije Haris Zahiragić blokadu grada zbog održavanja Povorke nazvao “talačkom krizom i pokazivanjem mišića manjinske politike nad građanima Sarajeva”, a njegov stranački kolega i bivši ministar u Vladi Kantona Sarajevo Faruk Kapidžić, članove LGBTIQ zajednice uporedio sa Eugenom Savojskim, austrijskim generalom, koji je spalio Sarajevo i Radovanom Karadžićem, koji je u Haškom tribunal osuđen za genocid i najteže ratne zločine. Kapidžić je svoju objavu na Facebooku ilustrovao fotografijom na kojoj su pored Savojskog i Karadžića dva zagrljena mladića koja gledaju na Sarajevo sa Trebevića.

Većina medija prenosila je objave zvaničnika sa društvenih mreža, bez posebnog osvrta na činjenicu da je policija zatvorila ulice u Sarajevu, jer je procijenila da je sigurnost učesnika Povorke ugrožena, ili da usporedba sa osuđenim ratnim zločincima i vladarima koji su spaljivali Sarajevo graniči sa govorom mržnje, te da prenošenje izjava zvaničnika bez kritičkog uklona i konteksta nema veze sa javnim interesom.

Govor mržnje u Bosni i Hercegovini je djelomično regulisan Krivičnim zakonom, dok Izborni zakon zabranjuje kandidatima da koriste govor koji bi mogao potaknuti na nasilje. Nedostaju propisi koji bi bili usklađeni sa međunarodnim standardima, te oni koji bi do kraja pravno regulisali i online sferu. Ipak, u načinu izvještavanja bosanskohercegovačkih medija napravljen je ogroman korak naprijed, pa su o Povorci profesionalno izvještavali i oni koji su prethodnih godina ignorisali njeno održavanje, pa čak i oni čiji su naslovi i tekstovi ranije često graničili sa govorom mržnje.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.