Sredstva za medije mogu dodijeliti različite institucije i komisije na svim nivoima vlasti u BiH ali nisu jasni kriteriji po kojima se to radi.

foto: pixabay

Zabrinjavajuća je činjenica da mediji, naročito javni, finansijski direktno zavise od političkih tijela o kojima bi trebali kritički izvještavati, a da pritom nisu osigurani mehanizmi zaštite uredničke autonomije niti norme protiv konflikta interesa. Sredstva za medije mogu dodijeliti različite institucije i komisije na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini – od članova Predsjedništva BiH do gradskih i općinskih uprava. Izdvajanja mogu biti u formi pomoći javnim servisima, subvencija za javne medije, grantova javnim i privatnim medijima ili ugovora za objavljivanje oglasa i za promociju i praćenje sjednica, a postoji i praksa dodjele sredstava iz budžetskih rezervi.

To su neki od zaključaka novog izvještaja Mediacentra Sarajevo o finansiranju medija iz javnih budžeta u BiH.

U prošlom izvještaju smo pisali o obrascima finansiranja medija iz javnih budžeta u Bosni i Hercegovini, a u ovom govorimo o onima koji odlučuju o ovim izdvajanjima i njihovim iznosima: općinskim, gradskim i kantonalnim vijećima i skupštinama, nadležnim službama za finansiranje medija, komisijama za javne nabavke, državnim i entitetskim organima vlasti koji dodjeljuju sredstva medijima, kao i onim koji bi trebalo da razvijaju medijske politike.

Određenu nadležnost u odobravanju državne pomoći za medije trebalo bi imati i Vijeće za državnu pomoć, ali je njegovo djelovanje ograničeno s obzirom na činjenicu da je jednom od odluka Vijeća ustanovljeno da se državna pomoć javnim medijima treba tretirati kao pomoć od općeg ekonomskog značaja, za koju nije potrebno tražiti odobrenje bez obzira na visinu iznosa.  Značajnu ulogu u odlučivanju o izdvajanju sredstava za medije imaju kantonalne, općinske i gradske vlasti od kojih se primarno finansiraju kantonalni i lokalni javni mediji, ali se bilježe problematični slučajevi u kojima iznos koji će se dodijeliti jednom mediju ovisi u potpunosti od čelnih ljudi jednog grada ili općine.

Pri dodjeli grantova na osnovu javnih poziva, vlade mogu imenovati i komisije za ocjenjivanje projektnih prijedloga, ali transparentnost rada i sastava tih komisija je upitna, te nije utvrđeno na koji način se one biraju i da li postoje mjere protiv konflikta interesa ili stručni kriteriji. Pored toga, komisije za javne nabavke, na osnovu kojih vlasti i javna preduzeća sklapaju komercijalne ugovore s medijima, formiraju se interno, te javnost nema uvid u njihov rad, proces odlučivanja, kao i u sam izbor članova, a i sama Agencija za javne nabavke ne vrši monitoring nad njima.

U odsustvu garancija neovisnog odlučivanja, postoje snažne sumnje da se finansiranje vrši po političkoj liniji i volji čelnih ljudi na vlasti, a ne prema stvarnim komunikacijskim potrebama i interesu građana. Nadležni organi do sada nisu razmatrali ovo pitanje, niti su u cjelini kapacitirani i posvećeni razvoju medijskih politika.

Čitav izvještaj možete pročitati ovdje.