Negativni stereotipi o susjedima i govor mržnje u medijima u regionu najčešće proizvode tabloidi i prostori predviđeni za komentare, a situacija je gora nego devedesetih, pokazale su analize.

 

Nezainteresiranost za dešavanja u zemljama koje nas okružuju s jedne, i negativno izvještavanje koje za sobom nužno povlači govor mržnje, s druge strane, među glavnim su karakteristikama izvještavanja novinara u regionu o svojim susjedima, ali i o pripadnicima drugih nacionalnih i religijskih skupina u samoj zemlji.

 

Jovan Teokarević, profesor koji studentima master studija Univerziteta u Beču predaje o regionalnoj saradnji na Balkanu, prije 20 godina je došao do zabrinjavajućih nalaza kad je analizirao medije u regionu i imidž koji novinari reprodukuju o susjedima.

 

"Čitao sam najodvratnije tekstove koje možete da zamislite u kojima se pisalo o susjedima tadašnje Srbije i Crne Gore i to sam realizovao u okviru jednog projekta kojeg smo zvali 'Balkanski susjedi'. Pet godina smo štampali svakih šest mjeseci izvještaje o tome kako su štampani mediji, a oni su manji problem i bili i ostali, pisali o drugima. Nadali smo se da ćemo time uticati na popravljanje i podizanje profesionalnih standarda u novinarstvu i da ćemo uticati na bolje međuetničke i međudržavne odnose. Ništa od svega toga nije bilo", kaže Teokarević.

 

Analiza je ponovljena za 2014. i 2015. godinu, i obuhvatala je pogled na izvještavanje iz šest zemalja: BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Kosova. Još jednom su zaključci bili obeshrabrujući.

 

"Rezultati ponovljene analize su još gori, situacija je dakle pogoršana u odnosu na ratno vrijeme. Tabloidi i oni dijelovi u medijima koji nude čitaocima opciju postavljanja komentara su glavni proizvođači, glavna mjesta na kojima se proizvode i reprodukuju negativni stereotipi i govor mržnje", kaže Teokarević i dodaje da nije potrebno vraćati se dvije decenije godina unazad, nego je dovoljno pogledati kakvo je stanje bilo prije svega nekoliko godina da se zaključi da imamo manje demokratije, vladavine prava, slobode izražavanja i medijskih sloboda.

Mediji žive od tenzija

U Hrvatskoj je primijetna izvjesna težnja političke elite da se ta zemlja izdvoji iz okvira balkanskog regionalnog djelovanja čime se negativno utiče na proces pomirenja sa susjedima, smatra Ladislav Tomičić, novinar Novog lista i izdavač internet portala Lupiga.com.

 

"Priča o tome da Hrvatska bježi iz regije - to je samo razina PR-a, i ona je okrenuta prije svega hrvatskim konzumentima medijskog sadržaja. Dobili smo vlast koja pod svaku cijenu želi pokazati kako je Hrvatska europskija i bolja od svojih susjeda što naravno nije istina. Mi smo svi tu negdje i kod svakog konflikta koji se medijski potencira, meni se čini da neko ima konkretnu korist. Prije svega, mislim na desne političke opcije koje žive od naše međusobne netrpeljivosti", kaže Tomičić.

 

Čak i kada su u privatnom vlasništvu, mediji u Hrvatskoj nalaze se pod državnom kontrolom. Zbog nerazvijenog domaćeg i nemogućnosti proboja na zapadno tržište "nema privatnog vlasnika medija u Hrvatskoj koji je medij kupio da bi se bavio novinarstvom", ocijenio je novinar Novog lista.

 

Širenje međunacionalne mržnje u hrvatskim medijima posebno je uočljivo nakon incidenata, kao što je slučaj fizičkog napada u Vukovaru, o čemu je Tomičić ranije pisao.

 

"U Vukovaru su se tri momka napila i istukli su nekog momka i prijetili mu pištoljem. Medijske redakcije su se prvo raspitale za nacionalnost napadača i nacionalnost žrtve. Kada se to dogodi u Vukovaru, iz perspektive urednika većine medija u Hrvatskoj, poželjno je da su napadači Srbi, a da je žrtva Hrvat, ali kako smo mi europski uljuđeni ne možete napisati u naslovu 'Srbi napali Hrvata' zato što odmah zovu iz ambasada, a to bude neugodno. Stoga su mediji napisali 'Navijači Crvene Zvezde pretukli Vukovarca – Gradonačelnik: Hrvati su bijesni'. Dakle, nigdje ne piše da su ti ljudi koji su istukli tog momka Srbi, ali sve vam je jasno iz naslova", kaže Tomičić i naziva to "evropskim huškanjem između redova".

 

Vjeruje da u slučaju da napadač i žrtva zamijene nacionalne identitete takva vijest ne bi dobila naslovnu poziciju u medijima.

 

"Dakle, na mainstream medije se više ne možemo osloniti, oni žive od raspirivanja mržnje među ljudima jer se to dobro čita i potiče niske strasti i tjera na urlanje", kaže on.

 

Slični primjeri se mogu naći skoro svakodnevno i u medijima u Bosni i Hercegovini, koji se često odlučuju za "negativne priče", bez obzira na to da li je riječ o njihovoj ideološkoj ili komercijalnoj potrebi.

 

Tako na primjer, vijest da je grupa mladića oskrnavila muslimansko groblje u Banjoj Luci u medijima u Federaciji dobit će naslovnu stranu štampe i web portala, ili značajnu poziciju u televizijskim emisijama. S druge strane, ako istog dana, značajno brojnija grupa mladih ljudi organizuje kulturno-umjetnički program i pozove druge mlade ljude iz Sarajeva, takva informacija će dobiti skoro pa nevidljiv prostor u medijima.

 

 

Netrpeljivost prema drugima u medijima Crne Gore nije posebno izražena, ali problem predstavljaju naslovi u pojedinim medijima koji ponekad vrijeđaju pripadnike drugih nacionalnosti, smatra Milan Sekulović, novinar dnevnog lista Dan iz Podgorice.

 

"Pomenuo bih čuveni dron iz Beograda. Taj dron je zaletio i nad Crnom Gorom i izazvao lavinu mržnje, pa je čuveni Informer koji je počeo odskora da radi imao naslov 'Šiptarska svinjarija'. Ono što je dobro u cijeloj priči je da je samo Informer to učinio, dok su ostali mediji uglavnom osudili takvo postupanje i to je prvi put složilo medije Crnoj Gori s obzirom na to da imamo veliku podijeljenost između nezavisnih i režimskih medija", kaže Sekulović ali ipak ističe mnogo dublju podijeljenost crnogorskog društva.

 

"Ono što je jako čudno jeste da među građanima, pa čak i među kolegama novinarima taj naslov nije čak ni bio toliko osuđen u nekom privatnom smislu, ali jeste u profesionalnom".

 

U problemima zbog medijskog izvještavanja u Crnoj Gori, ponekad bivaju i brojnije nacionalne strukture kao što su Srbi, a Selaković ističe da se po svojim "redovnim antisrpskim tekstovima" jedno vrijeme izdvajala podgorička Pobjeda.

 

Novinari koji rade u medijskim kućama na Kosovu pretežno su mladi ljudi koji često nemaju dovoljno iskustva, ali ni znanja i dobrog pristupa. Pored toga, jedan od problema je i jezička barijera, jer, za razliku od ostalih zemalja u regionu koje mogu bez poteškoća međusobno komunicirati, to nije slučaj sa Kosovom, smatra Arber Selmani, novinar web portala KultPlus iz Prištine.

 

Jedan od najvećih problema s kojima se mediji na Kosovu susreću jeste snažan politički utjecaj na uređivačku politiku.

 

"Novine su u rukama političara. Urednici su opterećeni nacionalizmom i to prenose na novinare. Nemamo dobre medije koji su upoznati sa stanjem i na Kosovu i u Beogradu i koji će se boriti protiv mržnje", dodaje Selmani.

 

 

Medijsko izvještavanje o susjedima u Srbiji ogleda se u dvjema krajnostima - ili potpune nezainteresovanosti za dešavanja u regionu ili prenaglašenog medijskog "buđenja" povodom određenih događaja, smatra Ognjen Zorić, novinar Radija Slobodna Evropa iz Beograda.

 

"Mnogo važniji su trenuci kada se mediji probude, a probude se usljed određenih događaja ili iz godine u godinu na određene datume, poput 11. jula ili 5. augusta, i to su trenuci u kojima dobivamo naslovne strane prepune teorija zavjere, poluinformacija i ono što je najopasnije – mržnje. A ta mržnja se nikada, ili, hajde da se ogradim, veoma rijetko sankcioniše i to je nešto što se konstantno ponavlja i veoma je opasno", kaže Zorić.

 

"U Srbiji, inače, tabloidi, pa nažalost i mediji koji sebe ne bi nazvali tabloidima ili ne daju da ih se tako zove, prečesto služe kao neko sredstvo razračunavanja sa neistomišljenicima, kao neka vrsta, rekao bih, političke batine. To važi kako za unutrašnju scenu tako i u regionalnim odnosima", smatra on i dodaje da zbog naslovnih strana i tekstova koji su prečesto ispunjeni govorom mržnje, teško se može reći da mediji u Srbiji doprinose pomirenju u regionu.

 

"Nažalost, prije bi se moglo reći da u određenim trenucima podgrijavaju, pa čak i sami stvaraju tenzije", zaključuje Zorić.