Posljednji slučaj napada na novinarke u Bosni i Hercegovini zabilježen je prije sedam dana kada je nepoznata osoba zapalila automobil novinarke RTRS-a Nataše Miljanović-Zubac u Trebinju. Udruženje BH novinari osudilo je napad i pozvalo policiju i Okružno Tužilaštvo u Trebinju da što prije istraže ovaj slučaj. Podsjećaju i da je ista novinarka u februaru prošle godine bila žrtva verbalnih napada i uvreda koje joj je javno uputio Vojislav Šešelj, lider Srpske radikalne stranke, zbog čega je trenutno u toku proces pred sudom u Beogradu.

 

Istraživanja govore da su novinari u BiH suočeni sa različitim pritiscima, uključujući prijetnje i verbalne i fizičke napade. Posebno je zabrinjavajući podatak da je primijetan rapidni porast rodno zasnovanog nasilja prema novinarkama, a među napadačima skoro polovina su političari i javni zvaničnici. Slično je i u ostalim zemljama regije, tako je u Sloveniji, gdje dominiraju napadi na novinarke, koji su povećani od vremena kada je trenutno odlazeći premijer te zemlje Janez Janša došao na vlast. U Srbiji je takođe povećan broj napada, a karakteristični su napadi u online sferi.

 

Jedna od inicijativa, čiji je cilj poboljšati sigurnost novinarki, je i vodič koji je nedavno objavio Article 19 - međunarodna organizacija za ljudska prava koja radi na odbrani i promociji slobode izražavanja i slobode informisanja širom svijeta. 

 

U BiH, Sloveniji i Srbiji ne postoje inicijative, poput ove, ali djeluju udruženja, ali i pojedinci, koji ukazuju na značaj sigurnosti novinarki. Tako se u BiH uspostavlja Mreža novinarki, čiji je cilj prvenstveno borba protiv nasilja nad novinarkama, dok je Srbiji aktivna grupa “Novinarke protiv nasilja”. U Sloveniji je nedavno došlo do sudskog presedana za novinarke kada je sud premijera Slovenije u odlasku i predsjednika Slovenačke demokratske stranke (SDS) Janeza Janšu pravomoćno osudio u slučaju uvrede dvije novinarke Radio televizije Slovenije koje je nazvao “odsluženim prostitutkama”. Takođe, u toj zemlji na čelu novinarskog društva drugi mandat je predsjednica. 

 

Prema podacima Udruženje BH novinari Linije za pomoć novinarima, u posljednje tri godine registrovano je blizu 70 napada i prijetnji novinarkama u BiH. Pored podataka u kojima navode da je povećan broj rodno zasnovanog nasilja, ističu i da su tokom 2021. zabilježili osam slučajeva prijetnji i nasilja nad novinarkama, tri više u odnosu na prethodnu godinu. 

 

Jedna od napadnutih novinarki bila je novinarka Direkt portala Milanka Babić Kovačević iz Gacka koja je, kako kaže, “u značajnom broju negativnih stvari koje su joj se desile”, 2018. godine prijavila verbalni napad koji je bio praćen i fizičkim nasrtajima. Kako kaže, pošto se taj napad desio na javnom mjestu, fizičkog kontakta nije bilo, ali je ona slučaj odmah prijavila policiji. 

 

“Službenici su bili korektni, uzeli su izjavu, a, kako sam čula, nasilnika pozvali da se javi u policijsku stanicu, jer ga nisu pronašli kod kuće. Nasilnik je kažnjen novčano, mislim sa 700 KM. Posle toga nisam imala problema, iako se susrećemo, ne obraća mi se”, kaže za Mediacentar Babić Kovačević.

 

Ona je prijetnje i napad prijavila BH novinarima, koji su, kako govori, reagovali i stali uz nju, kao i kolege koji su objavili tu vijest i tako joj pružili i podršku i zaštitu. 

 

“Moje iskustvo govori da nasilnici uglavnom računaju da će žrtva ćutati”, naglasila je. Dodaje da je veoma teško baviti se novinarstvom u malom mjestu i zbog toga što ste, kako kaže, “na dohvat ruke” onima o kojima pišete. 

 

“Budući da su meni u fokusu teme vezane za tokove javnog novca, kršenje zakona, korupcija, kriminal, možete zamisliti u kako nezgodnoj situaciji možete da se nađete”, ističe.

 

 

Article 19, objavio je 6. aprila 2022. smjernice o tome kako  poboljšati sigurnost svih novinarki i kako te upute u svoj rad mogu uključiti organizacije civilnog društva.

 

Iz ove organizacije kažu da se novinarke suočavaju s rizicima koji su jedinstveni po spolu – od uznemiravanja na radnom mjestu do online prijetnji silovanjem i fizičkih napada. U predstavljanju vodiča objašnjavaju da je njihov cilj da rade sa drugima na okončanju sistemske opresije nad novinarkama, a istraživač na Article 19 Pierre François Docquir, i stručnjak u oblasti ljudskih prava, slobode izražavanja i medijskog prava i regulative, za Mediacentar kaže kako je prema njegovom mišljenju online zlostavljanje veliki problem, te da žrtve teško dobijaju odgovor od kompanija društvenih mreža kada prijavljuju takve slučajeve. 

 

“Jedna od preporuka organizacije Article 19 kompanijama društvenih mreža je da bi trebali postaviti mehanizam koji može pomoći novinarkama koje su meta zlostavljanja da bi dobile brzu reakciju kako bi se to riješilo prije nego što eskalira u nešto što što bi moglo biti veoma problematično”, smatra Docquir.

 

U BiH postoji “Mreža novinarki”, koje su članice Udruženja BH novinari, i koje broje više od 280 članova. Generalna sekretarka ovoga udruženja Borka Rudić kaže da zaštitu novinarki žele podići na viši nivo, a da će “Mreža novinarki” biti i pravno formalizovana u idućih nekoliko mjeseci nakon čega će biti predstavljena javnosti. Objašnjava da sa dvije organizacije iz Nizozemske spremaju sigurnosne protokole za novinare i novinarke u BiH.

 

“Naše istraživanje pokazuje da redakcije nemaju ni sigurnosne protokole, niti bilo kakve gender politike za zaštitu novinarki, te planiramo da kroz jačanje ove mreže ukažemo na to. Naš fokus će biti da se urednicima i redakcijama, sugerira da se uvedu sigurnosni protokoli”, navodi Rudić. 

 

U Srbiji postoji grupa “Novinarke protiv nasilja” u kojoj je više od 70 novinarki i urednica koje se javno bore protiv nasilja prema ženama. Pravnik iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Rade Đurić kaže za Mediacentar da u toj zemlji postoji nekoliko udruženja, pravnika i advokata koji se bave temom sigurnosti novinarki. U NUNS-u i u grupi “Novinarke protiv nasilja” zaključili su da se, kako kaže Đurić, novinarke koje prijave napad, u većini slučajeva bolje osjećaju kada prepoznaju da postoji briga sistema koja se replicira kroz odnos pojedinca, tužioca ili policajca.

 

Kaže i da je povećan broj napada na novinare u Srbiji, i da su posebno česti napadi na internetu, koji predstavljaju jedan od najvećih izazova u sistemu zaštite novinara. Podaci njihovog istraživanja pokazuju da je u prvih devet mjeseci 2020. zabilježen 151 različit napad ili pritisak na novinare, medijske radnike, medije i njihovu imovinu u Srbiji, od čega je 69 napada na novinarke. 

 

Inicijativa u Sloveniji koja se bavi zaštitom sigurnosti novinarki ne postoji kao takva, ali njihovo društvo novinara (koje broji oko 1.000 članova) je jako aktivno i cijenjeno u novinarskoj zajednici, objašnjava Brankica Petković, voditeljica Centra za medijsku politiku pri Mirovnom institutu u Ljubljani i glavna urednica serijala knjiga Media Watch i časopisa Media Watch. Kaže da u Sloveniji postoji i jedno malo paralelno novinarsko društvo koje podržava Janšu (i koje broji oko 30 članova).

 

Takođe, u Sloveniji ne postoji specifično istraživanje u vezi sa napadima na novinarke, ali postoji projekt “zaštita nadzorne uloge medija, novinara i civilnog društva” u kojem sudjeluje Petković, zajedno sa Društvom novinara Slovenije, u okviru kojeg je predstavljen izvještaj o napadima, koji su se prema riječima Petković, događali u vrijeme vlade premijera Slovenije Janeza Janše.

 

“Ti napadi su se razvili do neslućenih razmjera i iz tog dokumenta Društvo novinara napravilo je izvještaj, a poslije su ga postavili i online, gdje se napad na novinare bilježi i opisuje i iz oba ta izvještaja se vidi koliko je veći broj tih napada na novinarke, verbalnih, nekada su to i fizički u smislu da je novinarka sa kamermanom bila napadnuta, tako da u Sloveniji dominiraju napadi na novinarke”, naglasila je Petković.

 

Govoreći o karakteristikama napada na novinarke kaže da se u većini slučajeva atakuju ženski atributi i da se podstiču stereotipi prema ženama. Napominje da je u to uključen i sam vrh politike.

 

“Janša je, slično Trumpu jako aktivan u tom propagandističkom mrzilačkom narativu na Twitteru, gdje je napisao i da se novinarke mogu kupiti: jedna za 30, druga za 35 eura i onda je kao hashtag dodao da je njihov svodnik Milan (bivši predsjednik države Milan Kučan)”, priča Petković. Takav narativ i takvi verbalni napadu nisu nepoznanica nigdje u svijetu, kaže Petković, te dodaje da je taj slučaj za cijelu javnost bio šokantan tako da su svi mediji o tome izvještavali, a da su se napadnute novinarke poslužile pravnim sredstvima i tužile Janšu.

 

Janša je izgubio na izborima u Sloveniji, ali bez obzira na to, kako kaže Petković, kao pojedinac nijedan političar nema tu jačinu nastupa kojeg je imao on. “Čin da je tako označio te novinarke će njih pratiti cijeli život i to se citira neprestano. Ta oznaka ‘prostitutka’ se transformirala u ‘presstitute’, novi hashtag kojeg su stvorili njegove kolege, kao da su prostitute svi novinari’”, kaže ona. 

 

 

Rade Đurić iz NUNS-a smatra da su napadi na novinarke kulturološki problem i “standard” koji je prisutan na Balkanu, a posebno izdvaja stanovnike Srbije za koje kaže da su agresivni, ne samo zbog toga što novinarka piše to što piše ili priča, već zato što je žena. “Nekako se čini da su posebno osetljivi zbog toga što to žena govori i s druge strane što se osećaju jako i nadmoćno u odnosu na nju kojoj upućuju kritiku”, mišljenja je Đurić. 

 

“Lakše je povrediti ženu koja ti zapravo teško može pružiti tu vrstu otpora, jer smo kroz istraživanje videli da se potencijalni napadači više osile zato što nasuprot sebe imaju ženu koja je fizički mnogo ranjivija u odnosu na muškarca”, priča Đurić.

 

Jasno je da će žene biti više targetirane u društvu nego muškarci, smatra Docquir i dodaje da jedan od načina na koji se može riješiti taj problem je da se pogleda predstavljanje spola u medijima i društvu općenito. On navodi primjer u kojem su na televiziji u većini slučajeva angažovani stručnjaci, te da je manje stručnjakinja koji diskutuju o određenoj temi. “Udruženja novinara su počela praviti bazu podataka stručnjaka, tako da novinari i novinarke mogu razgovarati sa stručnjacima koji su potrebni za razgovor o određenoj temi i to će pomoći u dovođenju različitosti i da i žene kao stručnjaci budu dio toga”, kaže.

 

I Brankica Petković smatra da takav odnos prema novinarkama dolazi iz patrijarhata, te da je u tom kontekstu potrebna retradicionalizacija. “To su novi valovi gdje se na različit način žene pokušava tretirati u nekim tradicionalnim ulogama, problematizirati uopće to da imaju posao. Udruženja novinara trebaju biti dio pokreta da se podigne svijest zašto se to događa”, mišljenja je Petković.

 

 

Prva stvar koja treba biti učinjena je prijava, bez obzira na to koja vrsta napada je u pitanju; da li je to granični slučaj, pritisak ili lakša prijetnja, ističe Đurić. Drugo je da predstavnici vlasti moraju jasno da poruče građanima i svima onima koji to čine da to nije dozvoljeno, a kao treće je podrška. 

 

“One pre svega moraju da imaju podršku redakcije u kojoj rade posebno, a sa druge strane i novinarskih udruženja zato što smo shvatili da su posebno ranjive u tom sekundarnom smislu, ne primarna pretnja, koliko je sekudarna koja se produžava i nastavlja”, kaže Đurić. 

 

“Bitno je i da novinarska udruženja, ne samo Srbije, preuzmu deo tereta i da oni podnose prijave, jer ako je u pitanju krivično delo koje se goni po službenoj dužnosti, a to je recimo verbalna pretnja, onda to mora da procesuira tužilac, nebitno ko je podneo, i da joj se pruži podrška kod davanja izjave, da se uklone ti neki elementi koji mogu da dodatno povećaju sekundarnu viktimizaciju”, naglašava on. 

 

Jedan od problema u krivičnom sistemu Srbije je, prema Đurićevom mišljenju, prisustvo osumnjičenog u tužilaštvima kada oštećena osoba daje izjavu.

 

Isti slučaj je i u BiH, o čemu svjedoči novinarka Milanka Babić Kovačević, koja je dobila poziv nakon nekoliko mjeseci da dođe u prostorije Prekršajnog suda u Trebinju, gdje se nalazio i osumnjičeni. 

 

“Sa nasilnikom i kriminalcem sam bila u istom hodniku, ušli smo na ista vrata, seli za isti sto. Bio je tu i policajac koji je bio dežuran kada sam prijavila napad i sudija. Razmišljala sam o tome koliko je nasilniku ostavljeno prostora da me napadne, koliko je neka osoba nezaštićena u tom procesu. Doslovno je sve prepušteno slučaju - da li je prijavljeni sklon da vas napadne opet ili ne. Bilo je neprijatno tokom pretresa, jer je nasilnik pokušavao da me prekine, ubacivao se, a sudija nije mogao da ga kontroliše. U jednom momentu se raspravljao i sa sudijom”, prisjetila se Babić Kovačević. 

 

No, u Srbiji postoji mogućnost, kako priča Đurić, da tužilac pristane na to da izvede osobu koja se sumnjiči dok druga strana ne iznese svoje lične podatke, što je, prema njegovom mišljenju, olakšavajuća okolnost za žrtve. 

 

I promovisanje profesionalnih standarda koji uključuju fer predstavljanje spola, ono je što novinari i mediji mogu uraditi po pitanju veće zaštite novinarki, smatra Docquir. Takođe, potrebno je i pružanje svake vrste podrške medija novinarkama, ali i rad na mrežama da se podigne uzbuna na svaki novi slučaj napada na novinarke. Bitno je, kako navodi istraživač iz Article 19, raditi i sa javnim zvaničnicima, te ukazivati im na to da budu više svjesni problema i potrebe da ispravno reaguju kada postoji novi slučaj napada na novinarke, što oni u organizaciji u kojoj je on zaposlen rade i održavaju radionice na kojima su prisutne predstavnici vlasti, advokati, tužioci.

 

Jedna od bitnih stvari u onome što bi se trebalo raditi u društvu prilikom zaštite novinarki je i uspostavljanje protokola, s obzirom na to da kada se novinarka nađe u određenoj situaciji, bilo da joj je upućena prijetnja ili je napadnuta, ne zna šta da radi niti kome da se obrati, ističe Petković. Kako kaže, i novinarska udruženja bi trebala imati sekcije ili posebne smjernice kojima se taj protokol uspostavljava, ali istovremeno je važno i da se u javnosti provode kampanje podizanja svijesti, jer nije dovoljno samo obavještavati javnost, već, kako naglašava Petković, udubiti se u taj fenomen te znati od čega to dolazi”.