Zakon ne propisuje izuzetke za slučajeve kada je objavljivanje podataka o počinitelju u javnom interesu.

Foto: Milena Anđela/Novinarke protiv nasilja

Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, kojim se, osim prevencije, uvode i strožije kazne za nasilje, elektronske narukvice za nasilnike s izrečenim mjerama te veća zaštita žena i djece. Zakon je usvojen u Domu naroda 4. marta, a objavljen je Službenom glasniku Bosne i Hercegovine prošlog petka.

Ispod radara prošao je član zakona kojim se zabranjuje objavljivanje identiteta počinitelja nasilja.

Član 67. ovog zakona propisuje da se o žrtvi ili počinitelju nasilja ne smije javno objaviti informacija na osnovu koje se može utvrditi identitet žrtve ili člana porodice, osim ako je punoljetna žrtva s tim izričito saglasna. Međutim, nisu definisane situacije u kojima bi objavljivanje identiteta počinitelja nasilja bilo od javnog interesa, na primjer, kada je počinitelj nasilja u bijegu.

Zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Jasmina Biščević-Tokić na sjednici ovog doma održanoj u februaru, kada je na dnevnom redu bio Zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja nad ženama, pitala je ministra pravde FBiH Vedrana Škobića zašto nisu definisani izuzeci.

Za Media.ba izjavila je da u potpunosti podržava zaštitu žrtve i njene porodice, ali smatra da bi trebali postojati izuzeci od pravila, posebno ako objavljivanje identiteta može pomoći u pronalaženju nasilnika ili spriječiti da ponovo počini isto krivično djelo.

Vlada Federacije nije usvojila nijedan amandman na ovaj zakon, pa je član zakona usvojen u istom obliku u Domu naroda 4. marta.

“Ova odredba može biti kontraproduktivna. Ne znam zašto bismo štitili identitet nasilnika. Umjesto da imamo registar počinilaca porodičnog nasilja, ovakvim zakonskim rješenjima ih skrivamo od javnosti”, kaže Biščević-Tokić.

Smatra da objavljivanje identiteta nasilnika može imati preventivno dejstvo, omogućiti njegov brži pronalazak i spriječiti ponavljanje zločina nad istom ili nekom novom žrtvom.

“Apelovala sam na Vladu da u Domu naroda bude izmijenjen ovaj član, ali, nažalost, to se nije desilo”, dodala je.

Resorni ministar Vedran Škobić nije odgovorio na naš upit za pojašnjenje ovog člana zakona.

Etički kodeks i stav struke

Asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Harun Išerić kaže da je njegov prvi dojam da je član 67, u dijelu u kojem se odnosi na neotkrivanje identiteta žrtve porodičnog nasilja, u skladu sa standardima zaštite prava na privatnost i zaštite žrtve porodičnog nasilja. Smatra i da je usklađen i s novinarskim standardima propisanim Kodeksom za štampu i online medije.

Kodeks nalaže da novinari moraju biti posebno oprezni prema žrtvama i/ili svjedocima u izvještavanju o istragama i sudskim procesima u slučajevima ratnih zločina, seksualnih delikata, vršnjačkog nasilja i nasilja u porodici. Ne bi smjeli otkriti identitet osumnjičenika ili optuženika ako bi navođenje njegovog punog imena i prezimena, zanimanja ili funkcije koju obavlja dovelo do otkrivanja identiteta žrtve.

Kodeks, međutim, prepoznaje izuzetke u pogledu objavljivanja identiteta osumnjičenog ili optuženog za gore navedena djela u slučajevima kada je to neophodno za “potpuno, pravično i tačno izvještavanje o sudskom postupku i ako to neće utjecati na pogrešno tumačenje istine ili tok sudskog procesa”.

“U slučaju kada su djeca ili maloljetnici žrtve nasilja u porodici, pravilo o otkrivanju identiteta uopće nema izuzetaka”, napominje Išerić.

Ipak, u pogledu zabrane otkrivanja podataka na osnovu kojih može biti identifikovan počinitelj nasilja u porodici, smatra da ne postoje opravdani razlozi za takvu zabranu.

“Mislim da je otkrivanje podataka o punoljetnom počinitelju nasilja u porodici, odnosno bilo kakvog krivičnog djela, u pravilu u javnom interesu te da se teško može opravdati ovakav izbor federalnog zakonodavca”, kaže on.

Kodeks za štampane i online medije u tom smislu, navodi Išerić, ne nameće ograničenja za medije, osim činjenice da trebaju uvažavati presumpciju nevinosti.

Kodeks za programske sadržaje Regulatorne agencije za komunikacije zabranjuje objavljivanje identiteta žrtava seksualnih napada – direktno ili indirektno, putem objavljivanja materijala koji bi mogli dovesti do otkrivanja identiteta takvih žrtava, osim ukoliko žrtve same ne pristanu ili u slučaju prethodno pribavljenog odobrenja nadležnog organa.

Išerić smatra da postojanje izričite saglasnosti punoljetne žrtve nasilja za objavu njenog identiteta nije dovoljno da bi se osiguralo da je medijsko izvještavanje etično i profesionalno. Mediji bi se i u takvim slučajevima trebali voditi etičkim smjernicama.

Reakcija medijske zajednice

Novinari i novinarke, s druge strane, zabranu objavljivanja identiteta počinitelja, na osnovu koje se može utvrditi identitet žrtve bez postavljanja izuzetaka, vide kao cenzuru.

Novinarka portala Radiosarajevo.ba Dina Softić smatra da je ovaj član problematičan jer postoje slučajevi u kojima javnost jednostavno treba biti informisana o počiniteljima nasilja.

“Dobar primjer za to su situacije u kojima je nasilnik u bijegu ili na određeni način predstavlja opasnost za društvo – građani u takvim slučajevima moraju znati o kome je riječ kako bi se na vrijeme mogle preduzeti mjere opreza i spriječiti potencijalne tragedije”, kaže Softić za Media.ba.

Osim toga, skrivanjem identiteta počinitelja nasilja stvara se mogućnost zaštite nasilnika, otežava se njegovo privođenje pravdi i otvara prostor za nekažnjivost, dodaje Softić.

Kaže da nedovoljno definisanje člana zakona ostavlja prostor za različita tumačenja.

“Ovaj član zakona svakako utiče i na rad novinara i novinarki, koji su zbog istog ograničeni u izvještavanju, i sama zabrana objavljivanja identiteta nasilnika u startu predstavlja cenzuru u medijima i otežava borbu protiv nasilja u porodici”, kaže Softić.

Mersiha Drinjaković, urednica magazina Gracija, koja godinama izvještava o rodno zasnovanom nasilju, kaže da ovakva odredba ograničava medija da u interesu javnosti donesu sveobuhvatnu informaciju.

“Nisam pravnica niti zakonodavac, i stvarno bih voljela da mi neko ovo jednostavno objasni. Naravno, pri tome mislim i na činjenicu da je – što se u pojedinim medijima počesto zaboravlja zarad senzacionalizma – interes žrtve nasilja iznad interesa javnosti“, govori ona.

Novinarke koje izvještavaju o nasilju su čekale donošenje zakona koji će barem donekle promijeniti legislativu u smislu jačanja kapaciteta i servisa sistema koji bi se trebali baviti zaštitom osoba koje trpe nasilje.

“Bojim se da je ovaj član zakona, koji se odnosi na zaštitu identiteta, ostavio, rekla bih, prostor za cenzuru”, kaže Drinjaković.

Neophodna edukacija 

Biščević-Tokić napominje da u BiH postoji nekoliko osoba na javnim funkcijama koje su osuđene za nasilje u porodici te da je od javnog interesa da se zna njihov identitet.

“Slična stvar je pokušana i s izmjenama Krivičnog zakona koje su u proceduri. To nije uspjelo proći na ‘mala vrata’, ali u ovom zakonu, nažalost, jeste”, kaže Biščević-Tokić, govoreći o prijedlogu Krivičnog zakona FBiH.

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona FBiH sadržavao je odredbu kojom je propisana zatvorska kazna za objavljivanje spisa, portreta, fotografija i drugih sadržaja ličnog karaktera bez pristanka osobe na koju se takvi dokumenti odnose. Ni za ovaj član nisu bili propisani izuzeci, a njegova navodna namjera bila je zaštita žena od objavljivanja intimnog sadržaja bez njihovog pristanka. Prijedlog je početkom februara povučen iz parlamentarne procedure zbog velikog broja amandmana.

Biščević-Tokić smatra da je pitanje objave identiteta počinitelja potrebno ostaviti stručnoj javnosti da razjasni ovu zakonsku odredbu, uključujući i sve novinarske dileme.

Pored potrebe uključivanja struke, novinarke smatraju da je neophodna i edukacija.

Rodno zasnovano nasilje i nasilje u porodici su osjetljive i važne teme, zbog čega su, govori Softić, potrebne dodatne edukacije, naročito u primjeni novog člana zakona kako bi novinari i novinarke naučili pravilno tumačiti i primjenjivati njegove odredbe.

“Smatram da je edukacija važna kako bismo mogli razumjeti granice izvještavanja u skladu sa zakonom i kako bismo odgovorno izvještavali o nasilju bez ugrožavanja žrtve. Kod ovakvog gorućeg problema u bh. društvu bitno je da mediji znaju prepoznati slučajeve kada je objavljivanje informacije u javnom interesu“, kaže ona.

Drinjaković također govori o važnosti edukacije prilikom izvještavanja o rodno zasnovanom nasilju i nasilju u porodici, posebno kada je u pitanju odnos prema žrtvama.

“Apsolutno sam zagovornik bolje educiranosti novinara i novinarki u svakom polju koje pokrivaju svojim izvještavanjem, a u ovom slučaju posebno u kontekstu činjenice da se radi o zakonskoj regulativi koja tretira jedan od gorućih problema danas u BiH – nasilje nad ženama. Stoga educiranost nije samo poželjna, već i neophodna“, kaže ona.

Zakoni i kodeksi u Evropi

U Evropi ne postoji jedinstvena legislativa koja bi propisivala pravila za objavu identiteta počinitelja nasilja, a u većini slučajeva niti izričite zabrane. Većina zakonskih propisa zasniva se na zaštiti žrtava i svjedoka, a etički kodeksi za medije daju jasnija uputstva medijima o tome kako izvještavati o slučajevima nasilja u porodici.

U zemljama poput Velike Britanije i Francuske ne postoje zabrane objavljivanja identiteta osumnjičenog, ali sud može uspostaviti ograničenja ili zatvoriti suđenje za javnost u specifičnim slučajevima. U obje zemlje fokus je na zaštiti žrtava.

Jedna od zemalja koja ima strožu regulaciju je Norveška. Zakon o krivičnom postupku Norveške propisuje ograničavanje javnog pristupa informacijama iz sudskih predmeta i istraga ukoliko bi to ugrozilo identitet žrtve ili svjedoka. Prema norveškom Zakonu o medijima, glavni urednik može čak snositi krivičnu odgovornost za objavljivanje uredničkog sadržaja i marketinga ako bi to dovelo do njegove krivične odgovornosti prema nekoj drugoj zakonskoj odredbi, pod uvjetom da je bio upoznat sa sadržajem.

Etičke smjernice nalažu norveškim medijima da budu oprezni s upotrebom imena, fotografija i drugih jasnih identifikacionih obilježja osoba koje se spominju u vezi s klevetničkim ili kažnjivim djelima. Smjernice također navode da identifikacija mora biti opravdana legitimnom potrebom za informisanjem. Ona može biti opravdana postojanjem neposredne opasnosti od zlostavljanja nemoćnih osoba, od ozbiljnih ili ponovljenih ozbiljnih krivičnih djela, kada identitet ili društvena uloga osobe ima važnost za okolnosti o kojima se izvještava ili kada identifikacija sprječava da nevine osobe budu nepravedno osumnjičene.

Krivični zakon Njemačke zabranjuje saopštavanje informacija o sudskim postupcima iz kojih je javnost bila isključena ili o sadržaju službenog dokumenta koji se odnosi na predmet.

Njemački kodeks za štampu daje jasne smjernica medijima kada mogu objaviti identitet osumnjičene osobe ili počinitelja i to onda samo ako javni interes prevladava nad interesima zaštite pogođenih osoba. Javni interes, između ostalog, postoji u slučaju izuzetno teškog krivičnog djela, kada postoji veza ili kontradikcija između javne funkcije i djela koje se osobi stavlja na teret, u slučaju poznate ličnosti, kada je djelo u suprotnosti s imidžom koji ta osoba ima u javnosti.

Etičke smjernice za novinare u Njemačkoj posebno štite identitet žrtve, koji se može objaviti samo ako na to pristanu žrtva ili njena porodica.

Finansira Evropska unija.

Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Evropske unije.

___

___