EB: Godina na izmaku nije donijela apsolutno ništa novo na polju novinarstva. Nastavljen je trend vulgarizacije novinarstva, sve je podređeno samo jednom cilju - povećanju čitanosti, a pri tom se i taj cilj ostvaruje polovično, pa čak i lošije. Reportersko novinarstvo je vulgarizovano i senzacionalističko, čak i u onim medijima koji se percipiraju kao ozbiljni, analitičko novinarstvo je ne samo introvertno, već i prozelitsko, umjesto da osvjetljava i tumači fenomene, ono nudi katekističke odgovore, polemike su odumrle, izuzev ako polemikama nećemo smatrati razmjene ličnih uvreda i diskvalifikacija, nestala je prosvjetiteljska dimenzija novinarstva, sjećanje na koju je često predmet poruge, premda je, s obzirom na stepen opšte obrazovanosti konzumenata medija, ta dimenzija bolno nedostajuća. U svom konzumerističkom zanosu i vođeni sirovim instinktom za preživljavanje, mediji promoviraju najprizemnije fenomene i na taj način utiču na njihovo dalje širenje, počev od kriminaliteta, pa do najskarednijih oblika kiča i karikaturalne kulture. 

 

 

EB: Svi događaji u mainstreamu BiH novinarstva nalaze se u polju banalnosti, a uz to su i predvidljivi, odnosno u potpunom saglasju sa stvarnošću koju živimo, te bi stoga bilo u najmanju ruku pretenciozno bilo koji od tih događaja nazvati ključnim. 

 

Naredna godina? Biće navlas ista kao i ova. Možda bi pojava onog Andersenovog dječaka, bistra oka i jezika koji ne umije prikrivati istinu nešto promijenila, ali taj se dječak, avaj, neće pojaviti.