Mimovi na zabavan način predstavljaju društvenu i političku svakodnevnicu u BiH.

foto: screenshots/Facebook

Meme kultura polako, ali sigurno osvaja online prostor u BiH. Mim (na engleskom meme) dolazi u obliku ideje, fraze, videa, fotografije ili GIF-a koji cirkuliše unutar zajednice i kao takav je nosilac određenih (političkih /društvenih) vrijednosti. Termin je prvi definisao Richard Dawkins u knjizi „Selfish gene“ (1976), gdje kaže kako su to male kulturne jedinice, analogne genima, koje se imitacijom i kopiranjem prenose od osobe do osobe. Za njega mimovi uključuju kulturne artefakte poput melodija, fraza i/ili odjeće koje se prenose i prihvataju unutar društvene zajednice. Mimovi (gr. mimema ili imitacija) se reprodukuju kopiranjem i imitacijom, a u početku se razvijaju u vrlo malim zajednicama i grupama, nakon čega postepeno postaju viralni na internetu. U tom smislu mimovi, zahvaljujući online platformama, predstavljaju sadržaje koji se „šire od korisnika, za korisnika i putem korisnika“. Tako su mimovi cool mediji (opštila) zbog toga što pozivaju publiku na interakciju, jer smisao mima nije konačno definisan, već se (re)kreira u stalnoj interakciji učesnika (komunikatora i recipijenata). Isti sadržaj se više puta prerađuje i prilagođava, što je odraz tzv. „participativne internet kulture“.

Mimovi sa razvojem interneta doživljavaju svoju punu afirmaciju i ekspanziju. Postali su već sastavni dio postmodernog folklora, u kojem se zajedničke društvene norme i vrijednosti grade kroz kulturne artefakte poput fotošopiranih fotografija i/ili urbanih legendi digitalnog prostora.

Kao jedan od najslikovitijih primjera mima se uzima insert iz filma „Hitlerov pad“ (Downfall), koji se prvi put pojavio 2006. godine i od tada predstavlja poligon za generisanje parodija (imitacija) koje su nastajale kao posljedica različitih titlova koji kontekstualizuju radnju u sceni. U tim satiričnim klipovima Hitler se, između ostalog, ljuti zbog toga što Micheal Jackson ne može da nastupa za njegov rođendan jer je umro, takođe postaje bijesan kada sazna da Cristiano Ronaldo treba da potpiše za fudbalski klub Real Madrid. Ipak, mimovi su najprepoznatljiviji i najzastupljeniji u formi fotografije, na kojoj centralni dio zauzima neki fragment iz popularne ili trivijalne kulture, a čiji gornji i donji dio ispunjavaju zanimljivi, provokativni i šaljivi tekstualni natpisi. U obzir dolaze i GIF-ovi (Graphics Interchange Format), odnosno kratki video isječci koji, takođe, imaju uglavnom zabavni karakter. Prema podacima jedne od najvećih stranica posvećenih mimovima „Know Your Meme“, u decembru 2019. godine najpopularniji meme je bio „Woman yelling at cat“.

„Woman yelling at cat“ je mim koji se sastoji iz dva dijela. U lijevom dijelu fotografije je detalj iz serije „The Real Housewives of Beverly Hills“ na kojoj se nalaze Taylor Armstrong i Kyle Richards, dok se na desnom dijelu mima nalazi zbunjena mačka koja sjedi iza tanjira za večeru. Mim se obično koristi da bi opisao situacije u kojima djevojke bespomoćno nastoje ukazati na neki problem dok mačka ne pridaje puno pažnje tome. Osim toga, među popularnijim mimovima su svakako „Drake hotline bling“, „Distracted boyfriend“, „Batman slapping Robin“ i sl.

Politički mimovi

U posljednje vrijeme sve više se pojavljuju tzv. politički mimovi. Tome naravno doprinosi veliki broj sajtova koji generišu različite oblike političkih propagandnih poruka, ali i satire, parodije i humora. Tokom 2016. godine mim „Pepe the frog“ koristio je ultradesničarima u SAD-u da plasiraju rasističke i antisemitske poruke. Jedan od najglasnijih u tom smislu bio je neonacista Richard Spencer, inače osnivač ultradesničarskog sajta „Alt right“. 

On je i sam postao dijelom viralne meme  kulture jer ga je 2017. godine tokom intervjuisanja nepoznati maskirani prolaznik udario.Već sljedećeg dana isječak udarca bio je postavljen na mrežu i postao viralan. „Pepe the frog“ je takođe postao dio Trumpove predizborne kampanje, a sam Trump je objavio tvit na kojem je „Pepa the frog“ u glavnoj ulozi. Tvit je kasnije postao viralan pod nazivom „You can't stump the Trump“. 

U političkom kontekstu mimovi nisu ništa drugo nego propagandni posteri. Preuveličavanje, simplifikacija i jednostranost su uglavnom karakteristike propagandnih poruka, ali i političkih mimova. U tom smislu politički mimovi mogu imati politički neinformativni ili dezinformativni karakter. Opasnost je veća s obzirom na to da se mimovi uglavnom doživljavaju kao mediji zabave i razonode. Političke poruke upakovane u tu formu čini se da lakše i brže dolaze do ciljane publike, pa je samim tim i njihov mogući uticaj veći. Za generisanje takvih sadržaja obično se angažuju blogeri, mikro blogeri, komentatori i politički botovi koji svakodnevno patroliraju online prostorom sa ciljem da promovišu određene (političke) ideje ili da kritikuju protivnike. Mimovi su de facto postali sastavni dio političke komunikacije, ali čini se da ipak ne mogu imati presudni uticaj na formiranje političkih stavova. Oni prije mogu da potvrđuju postojeća uvjerenja, stereotipe, mišljenje i vrijednoti koji vladaju unutar određene društvene zajednice. Takođe mogu da potpiruju razlike koje već postoje u društvu, ali i da provociraju ili ismijavaju političke neistomišljenike, čime ostvaruju svoju satiričnu ulogu. Satira se prema ocjeni UNESCO-vog priručnika za dezinformacije i fake news, može posmatrati kao oblik dezinformacije. Iako se satira najčešće definiše kao umjetnička forma, razlog za to da bude dezinformacija leži u činjenici da se nerijetko satirični online portali percipiraju kao informativni. Recimo jedna od prvih vijesti sa portala „Njuz.net“ (objavljena 2010. godine) da je srpski turista pijan pao i ubio ajkulu u Egiptu je naišla na „ozbiljne“ reakcije, a čak su je objavili i „ozbiljni“ informativni mediji. Dakle, satira u internetskoj eri poprima različite forme i kao takva može (medijski nepismenu) publiku navesti na krivi trag.

S tim u vezi potrebno je analizirati u kojoj mjeri su u BiH na Facebook-u (kao najpopularnijoj društvenoj mreži) zastupljeni satirični mim sadržaji, te koja im je funkcija.

Meme kultura u BIH

U posljednjih nekoliko godina možemo primijetiti da je u BiH sve veći broj Facebook stranica u potpunosti ili djelomično posvećen objavljivanju mimova. Komunikacija putem mimova postaje sve učestalija i pronalazi svoju publiku. S obzirom na to da se gotovo svaki dan pojavi nova stranica koja objavljuje mimove, praktično nije bilo moguće obuhvatiti sve postojeće stranice. Ovom analizom je obuhvaćeno 20 stranica koje se mogu uklopiti u tzv. „mim kulturu“, pri čemu je kriterijum za selekciju bio popularnost, odnosno broj fanova.

U tom smislu kreirali smo tri kategorije. U prvu smo smjestili one stranice koje imaju više od 100.000 pratilaca, sljedeća od 10.000 do 100.000, i u treću kategoriju one sa manje od 10.000 pratilaca. Najviše pratilaca ima stranica „Sabit Iztarčina“ (oko 145.000), zatim „Raja sa biroa“ (oko 130.000) i „Budi kao Šaban“ (oko 121.000). U sljedećoj grupi se ističu „Nemogu“ (oko 86.000), „Treba“ (oko 67.000), „Nadrealistički integracionizam“ (oko 55.000 fanova), „Sve su to vještice“ (oko 51.000). Tu su još i „Relevantna Razina Duhovitosti“ (oko 27.000), „Neznam“ (oko 19.000), „Bogami“ (oko 16.000), „Dnevna doza diktatora“ (oko 16.000), zatim „Replike u Bošnjaka“ (sa oko 15.000 pratilaca), „Bošnjo gugla“ (14.000), „Sinan beg“ (oko 12.000) i „Istaknuti Bošnjaci u okvirovima s cvjećnim deyajgnom“ (oko 10.000). U trećoj kategoriji su „Krajiški romantizam“ (oko 10.000 pratilaca), „Ivičasti mimovi za prosvećeni prekarijat“ (oko 4.000), „Degenerični geopolitički mimovi za odabrane umove“ (oko 3.000), „Dodik in popular classic and modern paintings“ (oko 1.800), „Uhljebljeni bošnjaci“ (oko 670). Ovo je pregled onih najzanimljivijih koji mogu poslužiti kao slikoviti primjeri i indikatori stanja kada su u pitanju teme kojima se najčešće bave ovakve i slične stranice.

Jedan od prvih zaključaka do kojeg smo došli jeste da stranice nastoje na satiričan način da se odnose prema društveno političkoj svakodnevici. Takođe, stranice ne objavljuju nužno samo mimove u svom karakterističnom obliku, već svoje sadržaje pakuju i u nešto drugačije forme (video isječke, komentare sadržaja iz tradicionalnih medija). Već na prvi pogled može se zaključiti da zapravo objave nemaju tendenciju da utiču na donošenje određenih političkih odlika, odnosno nisu dio neke zvanične „propagandne mašinerije“. Prije se može reći da predstavljaju sitnu provokaciju i kritiku, koja nema za cilj bilo kakvu političku revoluciju ili političku tendenciju, nego je cilj zabaviti publiku. Naravno da je za razumijevanje te vrste humora potreban određeni nivo političke pismenosti, ali ni na koji način ne zahtijeva dublje i ozbiljnije poznavanje društveno političke zbilje. Ono što se dešava svakodnevno i na površini političkog života, odnosno ono što je dostupno širim masama i „lako svarljivo“, je uglavnom meta takvih objava.

Stranica „Raja sa biroa“ ima, čini se, najizraženiju oštricu usmjerenu prema društveno političkoj stvarnosti i političarima generalno. Već sam naziv „Raja sa biroa“ sugeriše zapravo da je veliki broj nezaposlenih u državi te da jedino ostaje dobro se našaliti na sopstveni, ali i na račun onih koji donose odluke. Sve objavljene mimove su zaštitili vodenim žigom tako da se zna da je to njihov originalni sadržaj. Sadržaji koje objavljuju su vrlo jednostavni i lako razumljivi. Obično se fokusiraju na dnevno politička dešavanja. Centralno mjesto zauzima fotografija nekog političara uz komentar kojim se određuje smisao cjelokupnog mima. Vrlo često je predmet interesovanja „Raje s biroa“ gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, koji je sklon gafovima. Jedan od najzapaženijih je bio 2017. godine kada je tokom obilježavanja 6. aprila (Dan grada Sarajeva) rekao da je prošlo „72 godine od pobjede nad antifašizmom“. Slično, umjesto Stjepan Mesić, Skaka je rekao da će šestoaprilska nagrada biti dodijeljena Stjepanu Kljujiću. Ta izjava je kasnije poslužila kao inspiracija „Raji sa biroa“ za različite smiješne montaže u kojima Skaka namjerno pravi greške u izjavama.

Stranica „Nemogu“ je specifična s obzirom na to da isključivo objavljuje sadržaje koji su oslobođeni bilo kakve dnevno političke konotacije. Oni, kako sami kažu, klasične umjetničke fotografije obogaćuju sa zanimljivim replikama, koje su opet odraz nekih društevnih i kulturnih lokalizama. 

Među specifičnim meme stranicama na Facebook-u u BiH je „Sve su to vještice“. Kako same kažu, stranica je u službi borbe protiv ohlokratije (vladavine svjetine), ali takođe protiv seksizma i patrijarhata. Na postovima grupe "Sve su to vještice" centralno mjesto zauzima neka istorijska ličnost ili više njih, zatim poruka ili dijalog kojim se problematizuje određeni fenomen sa naglašenim sarkazmom i ironijom.

„Sabit iz Tarčina“ je stranica koja nastoji da na zanimljiv i duhovit način prikaže kako se izvjesni Sabit, koji je personifikacija prosječnog čovjeka sa periferije, snalazi u savremenom društvu. Objave se tiču svakodnevice i socijalnih tema. Njegovi sadržaji nisu u formi mima, već najčešće su to klasične objave teksta sa namjernim gramatičkim greškama. Iako nisu u formi mima, objave su viralne jer kao „screenshotovi“ cirkulišu online prostorom.

„Nadrealistički integracionizam“ je stranica koja se na originalan i šaljiv način poigrava sa fotografijama poznatih ličnosti ili scenama iz popularnih filmova i serija, koje zauzimaju centralno mjesto na objavama, te zanimljivim doskočicama, poslovicama, uličnim žargonom, stihovima iz popularnih pjesama, koji kontekstualizuju kompletnu objavu (iako nerijetko nemaju nikakvih dodirnih tačaka). Spajanjem popularne i trivijalne kulture kreiraju intersantne objave kojim nastoje da zabave publiku, ali i podstiču kritički osvrt i refleksiju o aktuelnim društvenim temama.

Uzimajući u obzir stranice koje smo analizirali, možemo zaključiti da je meme kultura u BIH u ekspanziji, i da se svakodnevno kreira relativno veliki broj različitih mimova koji cirkuliše online prostorom. Mimovi uglavnom služe kao „mediji“ zabave, satire i ironije koji su refleksija tzv. internet humora.

Iako su dominantno u službi zabave, mimovi kao što smo vidjeli na primjerima „Sve su to vještice“ ili „Raja s biroa“, takođe nastoje skrenuti pažnju na društveno-političku svakodnevicu, ali u isto vrijeme dovesti u pitanje dominirajuće (patrijarhalne) vrijednosti bh. društva. Iako je u fokusu kritika postojećeg društveno političkog stanja, ovakvi i slični mimovi nemaju revolucionarni politički karakter.

Mimovi ne teže radikalnoj promjeni vladajućeg poretka, već se njihova snaga iscrpljuje u ironičnim i sarkastičnim objavama koje mogu za kratko skrenuti pažnju na određene društvene vrijednosti i probleme. Internet mimovi su odraz svojevrsne „građanske neposlušnosti“ koja ne cilja na revoluciju, već se iscrpljuje i zadržava na granicama humora i parodije.

Uloga mimova u kontekstu dezinformacija nije naglašena. Publika, ali i tradicionalni mediji dobro prepoznaju karakter takvih objava, tako da ih ne poistovjećuju sa klasičnim dezinformacijama ili političkom propagandom, već se percipiraju kao dio savremene popularne kulture. Možemo zaključiti da su mimovi postali sastavni dio svakodnevne društvene komunikacije u BiH, ali još uvijek se ne koriste kao sredstva političkih (propagandnih) obračuna stranaka. 

___