Profesionalnim medijima potrebni novinari specijalizirani za nauku. 

foto: unsplash

Od 38 miliona članaka objavljenih između 1. januara i 26. maja 2020. njih 1,1 milion sadržavalo je misinformacije (nenamjerno prenijete lažne informacije), pokazala je analiza Univerziteta Cornell o misinformacijama koje se odnose na pandemiju koronavirusa i bolesti COVID-19 u tradicionalnim medijima na engleskom jeziku. Taj broj predstavlja 2,9 posto od ukupnog broja analiziranih medijskih objava o COVID-19, a jedno od centralnih otkrića analize je to da se američki predsjednik Donald Trump spominje u gotovo 38 posto svih članaka koji sadrže misinformacije, što ga čini vodećim pokretačem infodemije.

Premda je procenat vijesti s misinformacijama zapravo mali, njihov broj nije zanemariv, a time ni posljedice koje imaju na percepciju pandemije u javnosti. Cornellovo istraživanje je pokazalo i da, premda se mediji trude kroz fact-checking pojasniti ili ispraviti pogrešne navode, fact-checking čini samo 16,4 posto ukupnog broja vijesti u kojima se spominju misinformacije, a ta vrsta vijesti se po pravilu pojavljuje kasnije, nakon što su dezinformacije i misinformacije bez ispravki već našle put do javnosti.

Najsveobuhvatniji izvještaj o infodemiji do sada, Cornellova analiza je i dobar podsjetnik da i mediji koji se postavljaju na stranu nauke moraju pažljivo provjeravati činjenice i oprezno pristupati interpretacijama jer se (nenamjerne) misinformacije – za razliku od (namjernih) dezinformacija – mogu desiti svima. I dok se istraživanje prvenstveno bavilo tradicionalnim medijima, ne treba zaboraviti ni utjecaj društvenih mreža kojima informacije, a time i misinformacije, putuju lakše i brže nego bilo kojim drugim kanalom, zbog čega im treba pristupati jednako promišljeno.

U svom pokušaju borbe s dezinformacijama, Facebook je tako nedavno „zatamnio“ i mim koji promoviše nošenje maske u borbi protiv koronavirusa, označivši ga kao djelomično netačan. Problem s mimom, čija poruka nije bila sporna, bio je u navođenju egzaktnih, a nepotvrđenih procenata učinkovitosti po kojima se maske razlikuju među sobom. Premda je objava u svojoj suštini bila „na dobroj strani“ borbe protiv pandemije, činjenica da je baratala upitnim procentima i označena kao djelimično netačna zapravo ju je učinila štetnom i dala vjetar u leđa protivnicima nošenja maski i onima koji općenito zagovaraju nepoštivanje mjera predostrožnosti u borbi s pandemijom.

Ukratko, mediji i tvorci mimova koji idu uprilog nauci i preporučenim preventivnim mjerama u kontekstu pandemije imaju jednaku odgovornost da u svojim inače kvalitetnim sadržajima i korisnim porukama izbjegnu greške ove vrste. Rašid Krupalija iz fact-checking platforme Raskrinkavanje.ba navodi da u vijestima koje pretenduju da idu u prilog nauci nema nikakvog prostora za manipulacije, „nategnute“ ili preuranjene zaključke.

„Lažne vijesti, manipulacije činjenicama ili dezinformacije nikad ne idu u prilog nauci, čak i ako se čini da idu. Prosto, nauka, odnosno naučno potvrđene činjenice, ne treba nikakav 'spin' kao potvrdu. Ako je nešto naučno potvrđena činjenica, nema potrebe da se 'potkrijepi' neistinom ili prikrivanjem informacija. Dezinformacije o naučno utvrđenim činjenicama generalno nanose štetu nauci i interesu javnosti tako što podrivaju povjerenje javnosti u naučni konsenzus, te je tvrdnje o njima potrebno provjeravati konsultacijom kredibilnih izvora i struke“, ističe Krupalija.

Jelena Kalinić, naučna novinarka koja dosljedno i podrobno pokriva i teme koje se tiču pandemije i napora medicine da se s njom bori, nastojeći što razumljivije široj publici predstaviti često kompleksne naučne novosti, navodi da se takvi lapsusi, premda u manjoj mjeri nego što je to slučaj s dezinformacijama među teorijama zavjere, ipak dešavaju, čak i u medijima koji se trude kvalitetno izvještavati o pandemiji i virusu.

„Kod različitih medija kod kojih zaista ne preovladava pseudonaučan i antinaučan sentiment, onih koji sebe nekako proglašavaju građanskim i demokratskim, imali smo te probleme, dakako u manjoj mjeri, ali utjecaj ovakvih ispada je također bio ozbiljan“, ističe Kalinić, navodeći najsvježiji ilustrativan primjer.

„Na primjer, nekoliko medija takvog tipa je objavilo kako je Donald Trump izliječen zahvaljujući ćelijama abortiranog fetusa. Međutim, šturi tekstovi na ovu temu koje su ti mediji objavili kao izvor imaju veoma dosljedan članak Guardiana o tome kako se terapija poliklonalnim antitijelima Regeneron koju je primio Trump testirala na kulturama ćelija koja su porijeklom iz jednog abortiranog fetusa, slično kao Wistar i MRC-5 ćelijske linije. Ove i mnoge druge ćelijske linije, poput He La ili onih od nekih životinja, koriste se za uzgoj virusa te za in vitro (u petrijevki) testiranja različitih terapija, lijekova. To je sasvim normalno i ništa neobično, te nikome iz oblasti biomedicinskih nauka ne pada na pamet da se čudi oko toga. Jednostavno, odabrani naslov ne odgovara stvarnosti, tekst je skraćen do apsurda, a znamo da ljudi uglavnom ne idu dalje od naslova, a još manje čitaju izvorne tekstove“, pojašnjava ona.

Birati sagovornike, birati riječi

Misinformacije su se od početka pandemije medijima potkradale i zato što je bilo teško doći do pravih sagovornica i sagovornika, radno aktivnih i u aktuelnu problematiku upućenih stručnjakinja i stručnjaka, te su se nerijetko okretali „drugom najboljem izboru“, penzionisanim ljekarima koji su, premda bez loše namjere, ponekad nudili interpretacije pandemije koje nisu bile potvrđene.

„Teško je doći do zaista stručnih ljudi koji su još u poslu, zato su se novinari obraćali različitim penzionisanim stručnjacima, od kojih su neki bili sjajni, poput dr. Bakira Nakaša, a neki, premda su bili veliki i dobri u svoje vrijeme, izlazili su s neopreznim i proizvoljnim izjavama. Imali smo i ljekare i biomedicinare koji su na početku pandemije pravili proizvoljne interpretacije o tome kako je mala vjerovatnoća da se zarazimo, pa i govorili kako ne trebamo brinuti oko nečega što se događa u Kini. Ovakve stvari, samo jedna ovakva stvar, u stanju je da anulira sve ono što naučnici koji poštuju naučni konsenzus govore“, mišljenja je Kalinić.

Sama brzina kojom se informacije smjenjuju od početka pandemije također predstavlja veliki izazov za medije. Istraživanja se gomilaju, daleko brže nego što ih nauka svojim metodama može dodatno „protresti“ i potvrditi zaključke. Čitavo proljeće je stoga bilo vrijeme preuranjenih tvrdnji o COVID-19, navodi Ana Benačić iz fact-checking platforme Faktograf.hr.

„Zato je posao koji radimo dvostruko teži: u želji da smanjimo doseg obmanama koje mogu naštetiti javnome zdravlju, riskiramo ulaz u polemike s liječnicima čije teze nisu povrđene, ali ni opovrgnute. Kada se radi o ovako dubokom i važnom, globalnom problemu kao što je pandemija, zajedno sa svim socioekonomskim posljedicama, čitav svijet se pretvara u košnicu u kojoj milijarde ljudi pokušavaju domisliti rješenje za jednu te istu stvar. Naravno da dolazi do razilaženja i do pogrešaka, kada u kontra struji 'plivaju' i zbilja ugledne biografije. Primjer je vrlo produktivni epidemiolog John P. A. Ioannidis, koji se proslavio pisanjem o lažnoj prezentaciji revolucionarnih otkrića u znanosti u svrhu napredovanja. On je postavio IFR (infection fatality rate) COVID-19 na vrlo niske grane, s čim se nije složila većina zdravstvene zajednice“, pojašnjava Benačić.

Izjave provjeravati bez obzira od koga dolaze

U našoj blizini, makedonski infektolog Velo Markovski, koji je rano i ispravno primijetio da se s respiratorima treba postupati oprezno, preuranjeno je ustvrdio da ga začuđuje što nema neuroloških posljedica virusne infekcije, konkretno encefalopatije, pa smo kasnije saznali da one ipak postoje. Čuvena virologinja Ana Gligić, koja je 1972. godine bila na čelu tima koji je izolovao virus velikih boginja u Jugoslaviji, nedavno je također privukla pažnju širenjem nepouzdanog zapažanja jedne doktorice kojoj se učinilo da ljudi preko kontakta s mačkama mogu razviti antitijela protiv novog koronavirusa.

Analiza Reutersovog Instituta za studij novinarstva pri Oxfordu, objavljena proljetos, pokazala je da istaknute javne figure, među koje svakako spadaju i stručnjakinje i stručnjaci medicinske struke, proizvode 20 posto misinformacija o koronavirusu ali se te misinformacije, budući da dolaze od autoriteta, na društvenim mrežama dijele u daleko većem omjeru i čine 69 posto ukupne aktivnosti koja sadrži misinformacije. Ana Benačić stoga naglašava da je izjave potrebno provjeravati bez obzira na to od koga dolaze.

„Štetu podjednako mogu napraviti i oni koji pretjeruju i oni koji umanjuju letalnost virusa, budući da je iskustvo do sada pokazalo kako se virus ne smije potcjenjivati, kao ni mogućnost da bi u strahu društva mogla napraviti ogromnu štetu najsiromašnijima i najizloženijima štiteći se od virusa. Izjave dobronamjernih medicinara stoga se provjeravaju isto kao da tvrdnje dolaze od bilo koga drugog – iščitavanjem što je moguće svježijih, a istovremeno metodološki boljih istraživanja“, zaključuje ona.

Autori Cornellove analize navode da je, ukoliko mediji žele izbjeći širenje misinformacija, potrebno u većoj mjeri konsultovati provjerene stručnjakinje i stručnjake, te predstavnice i predstavnike naučnih institucija, ili makar misinformacije koje dolaze od javnih ličnosti ispravljati u istom članku, a ne kasnije. No, bez naučnih novinarki ili novinara u redakcijma, te bez ulaganja u naučnu pismenost stanovništva, teško možemo očekivati optimalno izvještavanje u ovom polju u kojem se napori za povećanje naučne pismenosti još uvijek svode na rijetke individualne i volonterske akcije, ističe Jelena Kalinić.

„Svaki medij u svijetu koji imalo drži do sebe ima i naučne novinare i naučne komunikatore. U našem regionu nas je svega nekoliko, pored mene tu su Nenad Jarić Dauenhauer, Tanja Rudež, Tihana Dauenhauer u Hrvatskoj te ekipa iz HRT-ovog Trećeg elementa koja vrijedno radi na unapređenju naučne komunikacije, Renata Dacinger u Sloveniji, Milica Momčilović u Srbiji, koja je i predsjednica World Federation of Science Journalists, Ivan Čađenović u Crnoj Gori te možda još poneko. Ali kada bi svaki medij imao naučnog novinara, ne bi bilo ovoliko saplitanja o termine, njihova značenja i informacije.“  

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.