Dnevni avaz - ličnost ili ideja dana?

06/01/2014

Tekst se bavi analizom diskursa kojim su predstavljene ličnosti dana u Dnevnom avazu u 2013. godini i izdvaja dominantne teme/ideje te ih ilustrira na konkretnim primjerima.

Analiza rubrike Ličnost dana iz Dnevnog Avaza bila je izazovan zadatak, jer se ispostavilo da je ličnosti tu data sporedna uloga i da je rubrika puno više o drugim stvarima, nego što je o ličnosti koju predstavlja. Ona je tu u većini slučajeva samo scenska kulisa za izražavanje određene ideološke konstrukcije. Opisni tekstovi koji prate pojedine ličnosti, potpisani inicijalima Avazovih novinara, autorski su narativni tekstovi, stilski šablonizirani, te puno više 'literarni' nego objektivni, žurnalistički prikazi pojedinih ličnosti i njihovih (ne) zasluga.

Sam jezički stil tih narativnih uradaka plijeni količinom floskula i klišeiziranih jezičkih rješenja i kod neupućenog čitatelja dovodi do najiskrenijeg čuđenja iskazanog pitanjima: Ko to piše?, Kome?, Ko to čita?, Zašto? Jer zaista je teško zamisliti da postoje čitatelji koji kritički ne kozumiraju te tekstove i ne uviđaju njihovu plitku ideologičnost, čitatelji koji ne ostaju mentalno i jezički uvrijeđeni. Pitanje koje također ostaje da lebdi u zraku je: Šta same predstavljene ličnosti misle o 'sebi' nakon što to pročitaju?

Muškarci sportisti

Krenimo redom. Prostom statističkom analizom koja je uzimala u obzir spol i profesiju, došlo se do podatka da je od 362 ličnosti bilo čak 319 muškaraca od kojih su većina bili sportisti - 136, što domaći, što internacionalni. Koliko god kritična bila mala zastupljenost žena, svega 43, ovdje je zanimljiviji način na koji su one predstavljene, na što ću se osvrnuti kasnije.

FOTO: Zastupljenost žena i muškaraca u rubrici "Ličnost dana", te ukupan broj sportista među izabranim ličnostima

Što se tiče tekstova kojima su predstavljeni sportisti, moglo bi se reći da su oni najmanje 'ideološki' sporni i da najviše ukazuju na veliki utjecaj koji ima sportska rubrika ove novine na kreiranje cjelokupnog sadržaja. Isto tako, sport je uvijek prilično 'neutralna' tema, pa dominacija sportista kao ličnosti dana se može posmatrati i kao zahvalna populistička tema kojom se podilazi čitateljima i stiču poeni. Među samim sportistima, najviše je Bosanaca koji igraju za strane klubove čiji se doprinos tom klubu hvali nakon odgirane utakmice, te 'mladih nada' koji tek treba da se dokažu i kojim se predviđa svijetla budućnost. Najviše se spominju Edin Džeko, Senad Lulić, Miralem Pjanić, Emir Spahić i Vedad Ibišević.

Značajno mjesto je dato i trenerima poznatih svjetskih klubova. U tekstovima preovladava sportski žargon i najviše se približavaju panegiricima. U nekim slučajevima dolazi do uplitanja patriotskog i 'humanitarnog' diskursa, pa se neki sportist pohvali zbog humanitarne geste ili ljubavi prema domovini, ali generalno se ovdje ne mogu naći neke velike zamjerke.

Međutim, to se ne može reći za većinu ličnosti iz drugih područja i analiza diskursa kojim su predstavljene se može uobličiti u nekoliko tema: tema negativne ličnosti, tema 'običnih ljudi', heroja svakodnevice i humanitaraca, tema estradnih i kulturnih predstavnika, tema bosanskog identiteta i bosanstva u dijaspori, tema stranih političara u BiH i vanjske politike, i tema žene ličnosti dana.

Negativna ličnost

Veoma često Avaz ovu rubriku koristi da predstavi ličnost u negativnom smislu, pri čemu se kritika ličnosti najviše koristi za stranačka obračunavanja. Tako se Semir Efendić predstavlja u tekstu pod nazivom Bahati junoša (07.02.) i njegovo ponašanje se pripisuje i drugim pripadnicima njegove stranke i koristi za jedan od tekstova za kritku SDA. Šaban Nurić je također Prevarant iz kuhinje SDA (23.2.), a Rešad Hafizović (2.1.) odašilje Iranske SDA poruke i moralno se i profesionalno diskreditira na Avazu svojstven način. Jerko Ivanković se u tekstu Lijanović u kokošinjcu (13.3.) optužuje za 'kasapljenje našeg novca, kojem pravna država konačno treba stati u kraj', a Damir Marjanović (18.9.) se naziva Ministrom u sapunici, koji treba da objasni javnosti otkud on uopće u vladi KS. S DNZ-om se obračunava na primjeru kćerke 'ratnog zločinca' Fikreta Abdića, Elvire Abdić u tekstu Sirota bogatašica koja se naziva 'pravom kćerkom svoga babe', jer u politici zbog ličnih interesa, kao i na primjeru samog Avdića – Pohlepnik opet na sudu (12.9.).

Na meti ove rubrike su često i srbijanski političari. Vuk Jeremić se našao u ovoj rubrici čak dva puta, prvi put u Mali guslar za lokalnu upotrebu (12.4.) u kojoj se ismijava zbog konferencije UN-a kad mu je 'Ban Ki-mon očitao bukvicu' i drugi put u tekstu Vučije laži (28.4) u kojem se likuje zbog njegovog gafa sa lažnim Bonom Voxom i naziva 'intelektualnim i političkim nedonoščetom'. Ove tekstove treba pročitati u cjelosti, jer su savršen primjer onog što bih nazvala tabloidnom demonizacijom u maniru jeftinog mahalskog nacionalizma. Pri tome postaje najmanje bitno što je ličnost i zaslužila da se kritikuje, koliko je sporan način na koji se to radi. Nikola Poplašen, 'felerični četnički vojvoda' se komentira u Zaboravni 'predsjednik' (17.11) u vezi svjedočenja u korist Radovana Karadžića, a u tekstu Mali Arkan (25.9.) se predstavlja pokretač peticije za Arkanovu ulicu u Bosanskom Novom nad čim se ne zgražavaju samo Bošnjaci, već i 'neki Srbi'. Interesantno je da Milorad Dodik nijednim svojim potezom u 2013. nije zaslužio mjesto u ovoj rubrici. Inače, ovu rubriku bi bilo veoma interesantno analizirati na kraju ove izborne, 2014. godine jer pretpostavljam da će spomenuto još više dobiti na intenzitetu.

'Obični ljudi', heroji svakodnevnice, humanitarci i radnici

Moglo bi se reći da su ljudi iz reda 'običnih ljudi', kako ih u Avazu nazivaju, koji urade nešto izvanredno i humanitarci, najzaslužniji za bivanje u ovoj rubrici. U 2013.-oj ih je bilo nekoliko, međutim, ono što mi je privuklo pažnju su narativni obrazac i karakterizacija tih ličnosti. Uglavnom su predstavljeni kao jednodimenzionalni knjiški likovi, na manje-više isti način i dva tipa koji se izdvajaju su spasioci i poštenjačine. U tekstovima Zlatno Srce (15.8.) i Poštenje nema cijenu (1.3.) se predstavljaju poštenjačine koji su vratili pronađeni novac i novinarima Avaza jednostavno ne uspijeva da ove tekstove napišu na dostojanstven način i postižu komičan efekt. Spasioci su svi od reda 'hrabri, skromni i samozatajni'. U Hrabri kuhar (2.9.) se predstavlja kuhar koji je spasio čovjeka iz požara i time dokazao da 'heroji nisu izumrla vrsta', a koji je također 'sin Dinčeta, nekad vjernog pratioca prvog predsjednika Predsjedništva BiH, rahmetli Alije Izetbegovića'. Spasio sugrađanina (18.6.) obavezno pročitajte u cjelosti. Novinaru je uspjelo da tragediju pokušaja samoubistva i osobu koja ga je spriječila predstavi na urnebesno smiješan, parodičan način. Tip spasioca je opet 'skromni mladić koji o svemu što se desilo nerado govori, ne želi da se njegove riječi shvate kao vlastita promocija, već kao normalna i očekivana reakcija', a skromnost krasi i vozača Hitne pomoći u Lekcija o ljudskosti (1.6.) koji je 'vozio pod srčanim udarom da spasi djevojčicu'.

Humanitarci i sindikalisti, radnici demonstranti i štrajkači, te socijalno ugroženi demobilisani borci bi se također mogli svrstati u ovu rubriku. Oni su također veoma često predstavljeni na patetičan i komičan način koji nam onemogućava da njihovu stvarnu tragediju i plemeniti gest sagledamo u pravoj ozbiljnosti i veličini. Tako se za Zemiru Gorinjac u Voda za žedne (17.5.) kaže da je 'spasila 19 afričkih sela', a za dr. Reufa Karabega da je 'spasio djevojku koja se gušila zalogajem hrane na Vlašiću', u Heroji u bijelom (15.1.).

Podgrupa ove kategorije zbog 'humanitarnog karaktera' bi bili tekstovi u kojim si novinari daju malo previše slobode u zaključivanju, dijeljenju epiteta i moralističkih karakterizacija.

Kao primjer naročito gnusnog teksta napisanog na tom fonu se izdvaja Čekajući Zlatana (4.10) u kojem se na šokantan način piše o stanju bolesnog dječaka Hajrudina Kamenjaša koji 'čeka Zlatana, a Zlatan ne dolazi'. Novinar je sebi dao za pravo da na najperfidniji način zaključi o dječakovim željama, toku svijesti i dječakovoj ličnosti, te odbrojava dane koji su mu preostali. Odavno nisam pročitala gnusniji članak i duboko se nadam da ga nisu pročitali Hajrudinovi roditelji i mali Hajrudin, iako su male šanse da nisu. Da nema nijednog drugog spornog teksta u ovim novinama, on bi sam trebao da služi na sramotu novinaru koji ga je napisao i novini koju predstavlja.

Estradnjaci i kulturnjaci

Ko su estradne i kulturne ličnosti koje favorizira Avaz? Statistički gledano, ne mogu se uporediti sa sportistima, ali je utoliko simptomatičnije što ih se manje tu pojavljuje, jer su utoliko 'zaslužniji i odabraniji' i uglavnom se javljaju više puta u toku godine. Galeriji rijetkih i odabranih pripadaju: Halid Bešlić, Hanka Paldum, Semir Osmanagić, Sulejman Kupusović, Emir Hadžihafizbegović... Najviše puta je tu Halid Bešlić koji se časti najvećim mogućim epitetima i postaje 'ličnost' nakon održanog koncerta. U Samo najbolje od legende (5.2.) se promoviše s albumom 'koji će uzdrmati regionalnu muzičku scenu', a na isti način se unaprijed prognozira uspjeh i Hankinog novog albuma u Novi hitovi ( 10.01.), čiji kvalitet niko ne dovodi u pitanje.

Semir Osmanagić se pojavljuje u tekstu Neumorni istraživač (4.5.) gdje se navodi kako je skrenuo pažnju cijelog svijeta na BiH i ponovo u tekstu istog naziva (2.8.) u kojem je ponovo postao 'glavna tema stručne javnosti'. Neumorni glumac (8.6.) je pak Emir Hadžihafizbegović koji je također i 'najistaknutiji regionalni glumac' i kojem se pored glumačkih vrijednosti pripisuju i moralni kvaliteti u Naramak priznanja (11.11.) zbog donacije za česmu poginulim navijačima, te se naziva i 'ljudinom'. Sulejman Kupusović se pojavljuje u Nove nagrade (17.6), te u Jednostavno najbolji (13.12.) gdje ga se naziva 'kraljem komedije, onim koji bez dlake na jeziku progovara o tabu temama, te omiljenim i kod publike i kod glumaca'.

U afirmativnim prikazima se također pojavljuju i Dino Mustafić, Jasmila Žbanić, Srđan Golubović, Danis Tanović, Edina Papo itd.

Neki od kulturnih događaja koji se promovišu su posjeta glumaca iz turske sapunice koji se u tekstu Jačanje kulturoloških veza (14.4.), predstavlja kao 'kulturni događaj' zbog 'bratimljenja' Turske i BiH. Promovišu se i kulturne manifestacije Slovo gorčina (25.8), SFF u nekoliko navrata isticanjem ličnosti koje su nagrađene itd.

Bosanski identitet i bosanstvo u dijaspori

Jeftin patriotski sentiment i nacionalistički mit nisu izostali ni ove godine, pa je karakterizacija i uzvisivanje bosanstva kao karakterne osobine čest motiv, naročito u predstavljanju Bosanaca i Hercegovaca koji žive izvan BiH. U tekstu Krv bosanska (3.7.) se predstavlja Ed Husić koji je položio zakletvu držeći ruku na Kur'anu, nakon što je izabran u Donji dom Australskog parlamenta. Ista ličnost se ponavlja u Bosanski pobjednik (8.9.) gdje se navedeni gest ponavlja i u tom gestu vidi njegov ponos porijeklom i bosanstvom, iako Husić nije ni rođen u BiH. U tekstu Ekspert za ponos (5.9.) se predstavlja Dženan Šehović koji će svojim 'znanjem pomoći svijetu u saznanju kojim se plinom koristio Bašar el-Asad' i koji služi kao primjer 'bosanske inteligencije i struke koja uspješno radi širom svijeta'. U Od geta do zvijezda (14.2.) se govori o Nermini Lukič koja je nagradom na Berlinaleu 'Bosnu i Hercegovinu ponovo vinula u vrh filmske industrije', iako film koji je snimila nema nikakve veze s BiH. U Krunisana hrabrost (21.6.) je došlo do kombinacije teme herojstva i bosanstva pa se predstavlja spasilac Bosanac koji je u Austriji od utapanja spasio tri osobe i čija je 'nesebičnost i bosanska dobrodušnost' zadivila Austrijance, te koji 'nije želio nikakvo priznanje'.

Strani političari u BiH i vanjska politika

Veoma je čest lajtmotiv i privilegovanje stranih političara u BiH koji se ističu kao ličnosti dana i trebaju da služe kao uzor domaćim političarima. Tako je Štefanu Fileu u Dobronamjerno upozorenja (14.9.) 'više stalo do BiH nego našim liderima' i 'on pokazuje zadivljujući stepen tolerancije i opredjeljenosti za BiH'. U Još jedna šansa (17.10.), File također govori o BiH 's mnogo razumijevanja i mnogo strpljenja'. Anders Rasmunsen u Poruke podrške (9.2.) pokazuje da je 'neosporni prijatelj BiH, čovjek koji iskreno misli dobro svakom građaninu ove zemlje', a Peter Sorensen u Jasno upozorenje (31.8.) 'više razmišlja o sudbinama nestalih nego bh. vlasti'. Patrik Mun je Glas ohrabrenja (1.4.), čija 'upornost i dosljednost daju nadu da BiH ipak neće postati crna rupa Evrope', a na primjeru Petr Nečasove Časne ostavke (19.6.) 'bi trebali učiti mnogi bh. političari'. Ivo Josipović je također favoriziran (30.6.) i naziva ga se Državnikom za Evropu.

Primjer za još jednu pretjeranu novinarsku slobodu i neosnovano zaključivanje je tekst Razgovor od srca (9.10.) iz kojeg smo saznali da je Serž Bremerc 'imao do sad najbolji razgovor s porodicama žrtava, ljudski razgovor otvorenog srca', međutim ne i zbog čega je to tako i šta o tome misle žrtve. U Uzburkala region (27.4.) se predstavlja novinarka Sanela Prašović – Gadžo maltene kao zaslužna za izvinjenje srbijanskog predsjednika Nikolića srebreničkim žrtvama, i stiče se utisak da do izvinjenja ne bi ni došlo da nije bilo nje.

Ličnosti dana su često i strani predsjednici i gradonačelnici i njihova je aktivnost i politička uloga pojednostavljena i predstavljena crno-bijelo. Neki od primjera su Fanatični diktator (3.5.), Pobjeda dobra (21.4.), Prvi čovjek FBI-ja (30.10) itd.

Žena ličnost dana

Kako su predstavljene 43 žene, koliko ih ima u ovoj rubrici? Najčešće kao humanitarke i ljepotice, mada ih je bilo i među negativnim ličnostima. Ono na što želim da skrenem pažnju su epiteti kojim su predstavljene. Tako se čak za dvije žene vežu 'vilinske konotacije': Semira Hofman je predstavljena u tekstu s naslovom Dobra vila (28.9), a Ketrin Ešton u tekstu Čarobni štapić (20.4.), pa se stiče utisak da je njihov postupak bio neka vrsta vilinske intervencije. Naziva ih se i damama, pa je Irena Hadžiabdić Dama za nagrade (5.12.), a Jeleni Topić se naslovom poručuje Progovori, bona (27.10.). Humana ljepotica (28.8.) je Sarah Čerkez zato što je 'prodala skupocjenu haljinu da bi pomogla ugroženim kategorijama', a Aida Đapo je samo ljepotica u Priznanje ljepotici - tekst koji počinje rečenicom: Bosanske su najljepše djevojke (25.7.). Angela Merkel je, naravno, Čelična Njemica (24.9.) koja se i pored toga što je Njemica u tekstu dalje imenuje i kao politički 'lider'.

Neki od kvalitetnijih članaka su Borba za opstanak (11.12.) u kojem se predstavlja Hadžira Ibrahimović, 33-ogodišnjakinja koja sa maloljetnim sinom radi u rudniku Banovići, kao i Simbol nade (26.1.), gdje se predstavlja dr. Sanja Sibinčić koja se bavi vantjelesnom oplodnjom u Republici Srpskoj. Isto se ne bi moglo reći za tekst kojim se predstavlja Ivana Mandžo-Skoko, Humane želje (15.12.), jer je njen gest izgubio na efektu zbog činjenice da si je novinar dopustio moralizaciju i kritiku 'facebook pučanstva' kojem nije pala na um ista zamisao.

Epiteti koji ne odgovaraju stvarnosti?

Iz svega se može zaključiti da nije toliko sporan sam izbor ličnosti, koliko način na koji su predstavljene i njihova ciljana publika. Avazovi novinari koriste isprobane narativne obrazce i populistički manipulišu čitateljstvom zarad postizanja željene ideje. Zato se treba vratiti na pitanja s početka i ponovo pitati: Kome se to piše? Više je nego sigurno da Avaz ili debelo potcjenjuje čitatelja, ili računa na neobrazovanog čitatelja koji nije sklon kritičkom promišljanju, kome je lako prodati 'muda za bubrege' i koji se npr. može lako iskoristiti kao glasačka ovca za izborne godine. Što se tiče samih ličnosti, sigurna sam da su neke od njih začuđene, možda čak i zgrožene načinom na koji su predstavljene, ali je logično pretpostaviti i da im laskaju epiteti kojim su predstavljene koliko god ne odgovarali stvarnosti.