Nakon uspjeha kampanje #ŽeneBiH, razgovaramo o mogućnostima finansiranja istraživačkog novinarstva na isti način.

foto: ilustracija/pixabay

„Prednost crowdfundinga je što taj način finansiranja okuplja ljude koji istinski vjeruju u vašu ideju i koji su voljni donirati vam novac i prije nego što je vaša ideja realizirana. Na taj način, vama ti ljudi poklanjaju i svoje povjerenje, i iskazuju podršku vašoj ideji, što je iznimno motivirajuće. Crowdfunding bi mogao biti sjajno rješenje za finansiranje različitih projekata koji se u suprotnom moraju oslanjati na različite grantove, a svaki grant dolazi sa obavezama prema donatorima“, kaže novinarka Masha Durkalić, jedna od autorica knjige #ŽeneBiH koja je stvorena zahvaljujući istoimenoj crowdfunding kampanji.

#ŽeneBiH je projekt koji su ostvarile Durkalić, dizajnerica Amila Hrustić Batovanja i projektna koordinatorica Hatidža Gušić. U knjizi koja je rezultat kampanje, prikupile su i napisale biografije 53 važne žene iz Bosne i Hercegovine, koje su ilustrovale bh. 50 umjetnica.

Ovaj način prikupljanja individualne finansijske podrške za ostvarenje različitih projekata postaje sve popularniji u BiH, dok je to u mnogim zapadnim zemljama već godinama unazad recept za uspjeh brojnih inovativnih ideja u svim oblastima, ne samo u izdavaštvu i novinarstvu.

„Crowdfunding bi mogao pomoći finansiranje različitih projekata istraživačkog novinarstva također, čineći ga još više nezavisnim, što je u današnjem vremenu novinarstvu prijeko potrebno. Naravno, željela bih naglasiti da je ideja u ovom slučaju presudna, i da je potrebno uložiti veliki trud u kreiranje crowdfunding kampanja kako bi one bile uspješne“, kaže Durkalić.  

 Foto: Žene BiH

U Bosni i Hercegovini crowdfunding kampanje za novinarske projekte i istraživačke timove nisu još uvijek praksa, ali je slično i u regionu. Međutim, jedan od primjera ovakvog načina finansiranja rada novinara ima Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) iz Srbije, koja dio svojih finansija uspijeva da osigura iz individualnih donacija građana.

„Naš crowdfunding je nešto kao 'svakodnevni model', dakle za sad nemamo klasične kampanje, već na kraju svake priče imamo 'donate' dugme ili link, gde je objašnjeno kako i zašto da građani podrže KRIK. Šerujemo tu opciju na društvenim mrežama vrlo često, dakle to je nama stalni izvor prihoda“, kaže Jelena Vasić, projekt menadžerica KRIK-a, i dodaje kako je također bilo i nekoliko crowdfunding akcija, ali da je prava klasična kampanja, sa ograničenim rokom trajanja i sa postavljenim specifičnim ciljevima, tek u planu.

„Između 15 i 20 odsto naših finansija godišnje dolazi od individualnih donacija i od komercijalnih aktivnosti zajedno. Polovina individualnih donacija dolazi iz tzv. 'srpske dijaspore', ali povećava se broj donacija od građana koji žive u Srbiji“, kaže Vasić.

Standard života diktira i finansiranje medija

Finansijska podrška publike uveliko zavisi i od njene mogućnosti i kulture izdvajanja novca za rad medija koje konzumiraju. Bitku za opstanak vode i mediji u mnogim razvijenim i zemljama bogatijim od BiH ili Srbije, ali kvalitetni novinarski projekti i dalje nađu svoj put i uspiju živjeti uz pomoć pojedinačnih donacija.

Holandski primjer je online magazin „Follow the Money“ čiji je osnovni model finansiranja članstvo što znači da samo registrovani članovi mogu da čitaju članke i komentarišu (članstva su mjesečna od 8 eura, godišnja 80 eura, dvogodišnja 150 eura i cjeloživotna 1500 eura). Novac za svoj rad na istraživačkim pričama osiguravaju i od novčanih poklona koje daju zadovoljni čitaoci (od 10 do nekoliko stotina eura), ali i od projekata za razvoj istraživačkog novinarstva koje daje država ili od grantova koje dobiju novinari pojedinačno.

Suosnivač projekta i glavni i odgovorni urednik Arne van der Wal kaže za Mediacentar Sarajevo da je važno da se istraživački tim osigurao da oni koji finansiraju njihov rad ne mogu imati nikakvog uticaja na urednički sadržaj.

„Proizvodimo visokokvalitetno novinarstvo koje ne mogu drugi da naprave. Neovisni smo i nemamo oglašivače niti političke interese. Naši čitaoci cijene našu neovisnost“, kaže Wal i pojašnjava da svaki put kada imaju novo veliko otkriće, pošalju saopštenje za medije i newsletter prema svojih 40.000 pretplatnika i veoma su aktivni na društvenim mrežama što smatra jako važnim za ostvarenje komunikacije sa publikom, a za veće priče kreiraju sadržaje koji mogu postati viralni – video, ilustraciju ili hashtag.

Britanski Guardian je krajem prošle godine objavio da im je više od milion čitalaca doniralo novac u posljednje tri godine, a da je polovina nastavila plaćati priloge na tekućoj bazi. Glavna i odgovorna urednica, Katherine Viner, rekla je da novi biznis modeli pokazuju novi način na koji novinarstvo može da vrati svoju važnost i povjerenje koje je imalo u društvu.

“Mnogi čitaoci nisu razumjeli s kakvim se komercijalnim izazovima suočavaju sve medijske organizacije, ali kako smo im govorili više, pokazali su interesovanje da zaista podrže Guardian“, rekla je ona. „Tome je pomogla činjenica da sav novac koji Guardian zaradi mora biti potrošen na novinarstvo zbog naše vlasničke strukture gdje nema dioničara ili vlasnika“.

Taj novi novi izvor finansiranja, mjesečni i jednokratni doprinosi, su sada krucijalni dio plana Guardiana da riješi svoju finansijsku stabilnost, rekla je krajem prošle godine Viner. Taj se svjetski poznati medij godinama unazad suočavao sa finansijskim gubicima i poteškoćama u radu redakcije. Tada su pozvali svoje čitaoce da im pomognu na način da su na kraju svakog članka imali poruku u kojoj su objasnili zašto je novinarstvo važno i kako mu se može konkretno i doprinijeti, i najmanjim prilozima od jedne funte.

„Nastavljamo se suočavati sa finansijskim izazovima, ali za razliku od mnogih medijskih organizacija, odlučili smo da ne postavljamo paywall. Želimo da naše novinarstvo ostane dostupno svima, bez obzira gdje žive ili šta mogu priuštiti. Ovo je izbor Guardiana: model za otvoreno, nezavisno novinarstvo – slobodno za one koji ne mogu da ga priušte, podržano od onih koji mogu“, poruka je koju možete naći nakon što pročitate bilo koji članak u online izdanju tog medija.  

Crowdfunding za prisniji odnos s publikom

Osim doniranja mediju kojeg konzumiraju, čitaoci obično dobiju i priliku da šalju informacije, teme i saznanja tim medijima, koji često imaju otvorenu politiku komuniciranja. Pored komunikacije na društvenim mrežama, e-mailom i na druge slične načine, mnogi mediji od publike crowdsourcuju i informacije za svoje priče.

„Mi se trudimo da održavamo što prisniji odnos sa svim čitaocima, ne samo sa onima koji nas doniraju. Odgovaramo im na pitanja i mejlove, zahvaljujemo na kritici i oni osećaju da imaju sa kim da razgovaraju. Mislim da je to još jedan razlog što su spremni da daju donacije. Mnogi od njih su ponosni na činjenicu da podržavaju naš rad, čak samoinicijativno postavljaju fotografije uplatnica na svoje društvene mreže i pozivaju prijatelje da i oni doniraju KRIK“, kaže Jelena Vasić. „Vidimo da i njima prija taj osećaj uključenosti zbog podrške koju nam pružaju, a uočili smo i jasan trend da nam najviše uplata stiže ili posle objavljivanja značajnih istraživačkih priča ili nakon javnih napada prorežimskih medija i predstavnika vlasti na nas“.

Iako su finansijske mogućnosti u BiH i zemljama okruženja oskudnije nego u Holandiji, Arne van der Wal kaže da je za crowdfunding u balkanskim zemljama potrebno još vremena ali da je, uz teškoće, moguće uspjeti pogotovo u online izdavaštvu koje je jeftinije nego print.

„Ako online medijske organizacije pokažu da nude nešto drugačije i da daju stvarnu vrijednost, postoji šansa da model uspije“, kaže on i dodaje da kvalitetno novinarstvo, profesionalno urađena istraživanja koja će publici dati glas, pametno korištenje društvenih mreža, mogu da budu dobar recept. „Veoma je važno, iz našeg iskustva, da članovi imaju osjećaj da njihov finansijski prilog čini stvarno nezavisno novinarstvo mogućim i da time što daju novac oni zapravo doprinose boljem društvu i boljoj budućnosti za sebe i svoju djecu. Istraživačko novinarstvo je ključno, ne samo za zdravu demokratiju nego je to najbolji lijek za lošu ekonomiju“.

Guardian je dobar primjer velikog medija koji uspijeva da osigura značajan dio svojih finansija kroz crowdfunding, smatra Jelena Vasić iz KRIK-a, i za nju je to potpuno logičan model finansiranja ako pišete u interesu javnosti i radite za građane.

„Crowdfunding ima veliki potencijal i u Srbiji, iako možda ne deluje tako. Ali kada se pogleda procenat uspešnih kampanja jasno je da je ova oblast u ekspanziji i da se ljudi sve više navikavaju na nju. Mi ćemo se u budućnosti truditi da pojačamo svoje crowdfunding kapacitete, da imamo jednu osobu u timu koja će se baviti samo tim kampanjama i komunikacijom sa publikom. Druge redakcije koje žele da imaju ovaj način finasiranja pre svega mogu da edukuju svoje novinare o tome, što stvarno nije veliki problem, jer su trenutno treninzi na ove teme vrlo dostupni i popularni“, kaže ona i naglašava da će oni koji cijene dobre i tačne informacije znati da prepoznaju i dobre i kvalitetne medije, te im neće biti strano da plate za to.

U Bosni i Hercegovini nema mnogo sličnih primjera crowdfundinga u novinarstvu poput KRIK-a koji ima akcije i redovno promoviše mogućnosti donacija. Jedan primjer je Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) koji ima mogućnost donacija, u sekciji „donirajte“ na svom sajtu, ali im to nije primarni izvor finansiranja.

„Crowdfunding može doprinijeti održivosti, ali nikako ne može garantovati održivost medija. Smatram da se crowdfundingom, usmjerenim na specifičnu temu ili specifičnu priču, može skupiti novac za specifično istraživanje ili za premoštavanje kratkog finansijskog manjka, ali nije održivo. Stoga, ne možemo posmatrati crowdfunding kampanje kao mogućnost održivog sistema finansiranja medija“, kaže Leila Bičakčić, direktorica CIN-a. Ona smatra da se novi biznis modeli za medije moraju osmisliti kao kombinacija različitih finansijskih opcija poput oglašavanja, prodaje članaka ili video materijala, online pretplate, treninga i grantova za specifična istraživanja.

Da je crowdfunding alternativni način finansiranja projekata rješenje koje može biti korisno i za istraživačko novinarstvo, kao što je to bio slučaj sa inicijativom #ŽeneBiH, smatra Masha Durkalić.

„Novac dolazi od zajednice, ne od nekog zvaničnog izvora finansiranja, kakav god on bio. Iako smo mi od početka znale da ćemo koristiti crowdfunding kao način finansiranja, obzirom da nismo imale nikakvu drugu opciju, jer smo bile individualke bez firme i/ili organizacije, velika podrška koja je iskazana inicijativi #ŽeneBiH kroz crowdfunding pokazala nam je zapravo koliko je moguće približiti se realizaciji svoje ideje čak i bez unaprijed osiguranog novca“, kaže ona.

Amila Hrustić Batovanja, kreativna direktorica projekta #ŽeneBiH, vjeruje da su neki od razloga uspjeha njihove kampanje: način na koji je ona pripremljena (pročitale su sve savjete i upute, razgovarale sa ljudima koji su imali slične uspješne kampanje, ispoštovale sve preporučene korake za pripremu kampanje), lična vjera u ideju na kojoj su radile i to što su prepoznale važnost i potrebu za specifičnim znanjem.

Hrustić Batovanja je za Media.ba podijelila nekoliko savjeta iz svog iskustva uspješne crowdfunding kampanje, koja svakako mogu poslužiti i mogućim novinarskim projektima:

- Ne radite kampanju sami/e. Okupite oko sebe ljude koji vam mogu pomoći sa pisanjem teksta, dizajnom, videom, društvenim mrežama.

- Ne zavaravajte se da su ljudi koji lajkaju vaše sadržaje na društvenim mrežama vaši sigurni backeri/ce. 

- Detaljno istražite slične kampanje koje su bile uspješne.

- Gradite zajednicu podrške za vašu kampanju mnogo prije same kampanje, kako biste je imali kome predstaviti.

- Crowdfunding nije samo sakupljanje novca, nego i jedinstvena prilika da izgradite mrežu ljudi koji vaš rad/proizvod podržavaju i sa kojima možete na neki način biti u kontaktu.

___