Neprofitni i neovisni po definiciji, community mediji koji odgovaraju samo interesu i potrebama lokalne zajednice su u BiH gotovo pa nevidljivi. A nije da ih nema – kao takvi registrirani su radiji Otvorena mreža u Sarajevu, Radio Marija u Mostaru i Radio Active u Zenici.

Upravo bi community mediji trebali biti onaj tip medija koji ne teži ostvarivanju uticaja, nego društvenoj promjeni i demokratskom razvoju društva, smatra profesor Thomasa A. Bauer sa Instituta za žurnalistiku i komunikologiju Univerziteta u Beču. Pojašnjava kako im je za takvo što potrebno nekoliko komponenti među kojima su osnovne jasan zakonodavni okvir, stabilnost finansijske konstrukcije, dijalogičnost programa umjesto (distributivne) monologičnosti, senzibilnost prema potrebama zajednice, otvorenost i participativnost.

Gdje je mjesto za community medije?

Reći da je medij sredstvo ostvarivanja uticaja čini se kao tautologija. Reći, s druge strane, da je medij sredstvo društvene promjene i demokratskog razvoja zvuči kao udžbenička definicija čiju praktičnu inkarnaciju uglavnom vidimo kao karikaturu principa, stvorenu u surovoj konstelaciji odnosa privatnog i javnog interesa, politizacije i komercijalizacije. Ova dva polarizirana principa koji, svaki na svoju stranu, vuku uže kvalitetnog i etičkog novinarstva, ne ostavljaju mnogo mjesta za trećeg takmaca za medijskoj sceni – community medije.

Community mediji u BiH funkcioniraju uglavnom u okviru nevladine organizacije koja u okviru budžeta za određene projekte snosi troškove tehničke infrastrukture i kreiranja programa. Ciljevi medija uvijek korespondiraju sa ciljevima organizacije, te konkretnog projekta koji mogu finansirati strani ili domaći donatori.

Učešće novinara je u pravilu volontersko, ili uz simboličan honorar. Community mediji su vlastitom voljom isključeni sa medijskog tržišta, te tako u pravilu ne praktikuju oglašavanje, a sav eventualni „profit“ do kojeg dolazi medij iskorištava se za funkcionisanje samog medija. Program se može osmišljavati prema projektima matične NVO ili zahvatati izvan zadate teme koja se u slučaju tri postojeća community radija u BiH može odrediti kao aktivistička, humanitarna ili religijska. Mediji vođeni i finansirani na taj način, sa programskim pretenzijama koji se definiraju unutar zajednice, na participativnoj osnovi, smatraju se važnim pokazateljem demokratičnosti društva i tzv. trećim medijskim sektorom.

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) dozvolu za emitiranje dodjeljuje im na neekskluzivnoj osnovi (bez raspisivanja tendera). Ne naplaćuje se naknada za dozvolu te korištenje radiofrekvencijskog resursa, osim naknade za administrativno-tehničku obradu zahtjeva u iznosu od 200 KM.

„Dozvola za neprofitni radio označava dozvolu za pružanje medijske usluge radija putem zemaljske radiodifuzije za neprofitne organizacije u svrhu zadovoljavanja specifičnih potreba određene društvene grupe na neprofitnoj osnovi, kao skup prava i obaveza korisnika dozvole sadržanih u uslovima dozvole koju dodjeljuje Agencija“, stoji u Pravilu o pružanju medijskih usluga radija. U pravilu su definisani i tehnički i programski uslovi dozvole, a „programski sadržaji emitovani po uslovima ove dozvole ne mogu sadržavati nikakve komercijalne komunikacije, izuzev samopromocije i oglasa u interesu javnosti ukoliko se emituju besplatno“. 

Regulacija poštivanja dozvole vrši se na isti način kao i u slučaju drugih korisnika dozvola, naveli su iz RAK-a.

Mnogo muzike za malo para

Najveći izazov community medijima je stabilno finansiranje, što nam je potvrdila i direktorica zeničkog Radija Active, Ilma Islambegović. Osnivač radija Active je Udruženje Naša djeca Zenica, a osim što se finansiraju iz budžeta udruženja koje im je i osnivač, Radio Active nastoji sredstva za finansiranje prikupiti i putem fundraiser kampanja, no, riječima Islambegović, takav alternativni način nije se pokazao pretjerano efikasnim.

„U okviru preko trideset edukativnih i zabavnih događanja koje smo organizirali kako bismo širili svijest o važnosti neprofitnog i neovisnog, prije svega politički neovisnog medija, nastojali smo prikupljati sredstva za naše dalje funkcionisanje. Pokazalo se da zajednica ne prepoznaje značaj ovakvog medija, iako su komentari na naš program itekako pozitivni“, istakla je Islambegović.

Održavati se na osnovu donatorskog novca nije jednostavno, no riječima Islambegović, Radio Active nikada nije bio u iskušenju da se uključi na komercijalno medijsko tržište.

„Ako imate novac, možete imati neovisnost“, ističe ona i dodaje kako je za Active marketing „posljednja, odnosno nepostojeća opcija“.

„Nastojat ćemo i dalje prikupljati sredstva za funkcionisanje putem projekata i kroz fundraising kampanje, jer ne želimo dozvoliti da bilo ko ima uticaj na ono što radimo“.

Islambegović je istakla i kako agencije za zaštitu autorskih prava uglavnom nemaju razumijevanja za misiju community radija. Izuzetak je agencija Fonogram od koje su dobili usmenu saglasnost za besplatno korištenje audiomaterijala, dok pismenu potvrdu još uvijek čekaju. Takva dozvola predstavljala bi veliki korak u pozicioniranju community medija, ističe direktorica programa.

NVO komponenta, nužna u funkcioniranju community medija, ono je što održava sarajevski EFM. Taj radio nije community medij, iako se s tim modelom najčešće asocira, čak se ne može smatrati ni medijem, ili, kako naš sagovornik Zoka Ćatić kaže, opstaju „u ilegali“.

„Izgubivši smisao sa koncepcijom i misijom kakvu je imao 'preselio' je na internet ali ne sa namjerom da bude bilo kakva vrsta medija, već više kao ćejf, kao eventualni poligon da mladi sa kojima radimo kroz Udruženje za Kulturnu i Medijsku Dekontaminaciju imaju mogućnost da probaju 'živi' program i čuju svoj prilog. Community mediji u našoj zemlji po mojoj skromnoj procjeni su, kao i većina stvari u državi, tek forma bez suštine na koju mi pristajemo u strahu da sami sebi priznamo da ne postoji bilo kakav sistem. Upravo iz tog razloga nije nam ni padalo na pamet da radimo bilo kakvu registraciju u tom smislu. Malo 'bezobrazno' koristimo navedene 'forme bez suštine' i dok budemo mogli koristićemo neregulisan prostor interneta upravo u svrhu edukacije mladih, bez namjere da od toga pravimo bilo kakav biznis, koji je svakako i nemoguće napraviti poštujući našu koncepciju i misiju“, ističe Ćatić.

Međutim, kako primjeri iz Evrope pokazuju, ne moraju svi community mediji biti „ogranak“ djelovanja NVO. Okto TV iz Beča, za koji direktor Christian Jungwirth tvrdi da spada među tri najveće community televizije u Evropi, finansira se iz gradskog budžeta (uz donacije iz evropskih fondova za individualne programe) a osnovan je kao projekat socijaldemokratskih i zelenih političara, odnosno, riječima direktora, kao „politički incident“.

„Gradska vlada Beča uvijek je bila sastavljena od progresivnijih stranaka, te smo stoga prije dvanaest godina, u vrijeme kada politički konzervativizam počinje da jača imali sreću da su određeni političari bili zainteresirani ne samo da osnuju community televiziju, nego i da joj ponude oko milion eura na godišnjoj bazi“, pojasnio je Jungwirth.

Uz novac sa državnog nivoa koji čini trećinu budžeta Okto TV, to je 1,5 miliona godišnje. Kako je opstanak jednog takvog medija u nepredvidivoj političkoj situaciji zapravo uvijek na ivici rizika da nova, konzervativnija politička opcija može odlučiti da novac preusmjeri drugdje, Jungwirth ističe da menadžment Okto TV nastoji inovirati model po kojem taj medij funkcioniše.

„Želimo se odmaknuti od tipičnog modela koji je zasnovan na političkim odlukama. Voljeli bismo da to bude ugovor o isporuci, dio komunalnog sistema grada, te da zarađujemo novac za program na osnovu ugovora na nekoliko godina“, objasnio je Jungwirth. Takva vrsta dugotrajnog ugovora znači da Okto TV može sudski goniti gradske vlasti ako im oduzmu finansiranje.

Učesnici, a ne konzumenti

U programskom smislu, community mediji bi trebali biti otvoreni i dijaloški usmjereni.

„Prava je dragocjenost postojanje medijskog prostora koji nije pod nečijim uticajem", naglasila je Islambegović. „Na radiju Active vlada apsolutna sloboda govora, naravno, u granicama principa novinarske etike i isključujući govor mržnje. Takvu situaciju koristimo da podižemo i svijest o važnosti postojanja community medija“.

Osim promocije aktivnosti nevladinog sektora koji se bavi pravima djeteta, Radio Active uključuje i otvorene programe i redovno prima zahtjeve slušalaca da se njima važne teme uključe u emisije. Prvenstveno, slušateljima se nudi prilika da sami kreiraju sadržaj, kroz različite treninge i edukacije usmjerene, prije svega, na mlade ljude. Nudi se obuka u području osnova novinarstva koja može rezultovati time da zainteresovana osoba sama osmisli koncept emisije i tretira teme koje smatra bitnima. Osnaživanje i podizanje svijesti kod mladih ljudi Islambegović vidi kao jedan od najvećih izazova u svom radu.

Upravo zbog toga što su usmjereni na zajednicu, community mediji su lokalnog ili regionalnog karaktera i oblikovani su jedinstveno. Moguće je da postoji onoliko modela community medija koliko ima i zajednica. Zbog toga naš sagovornik sa Okto TV-a kaže da je medij koji je osnovao bio osmišljen da odgovori na potrebe grada Beča.

„Polovina građana Beča ima migrantsko porijeklo, a gotovo nikada nećete naći nekog od njih na državnoj televiziji koja protežira 'normalnog, običnog Austrijanca'“, kaže Jungwirth.

Okto TV zbog toga emituje program na stranim jezicima kojih je između 12 i 15, a te emisije titluju na njemački jezik u saradnji sa Institutom za prevođenje Univerziteta u Beču. Dvije trećine programa osmišljavaju i stvaraju gledatelji, a ostalo je profesionalno producirano unutar redakcije ili je razmjena sa drugim partnerskim community medijima.

Kao i neprekidna promocija vlastitog djelovanja, ili „objašnjavanje onog što zdrav razum podrazumijeva“, kako kaže Jungwirth, osnaživanje i obrazovna komponenta programa su jedna od nužnih karakteristika tog tipa medija. Isto nam potvrđuje i Zoka Ćatić sa EFM-a.

„Kompletna misija radija kao i sada NVO jeste bila da omogući mladim ljudima da imaju prostor da probaju, da nauče, da steknu iskustvo i da se eventualno 'zaljube'. Kompletan moj rad u medijskom svijetu bio je i biće pokušaj da uradim ono što je Boro Kontić, svjesno ili ne, uradio meni '94 -te. Da 'zaljubljujem' mlade ljude u ono što bi trebali biti mediji, da ih inspirišem da neprestano 'otvaraju nove prozore' i istražuju svijet u kojem žive. Bez velikih ambicija i potrebe za bilo kakvim priznanjem“.

Prednosti novinarskog i uredničkog rada unutar takvog modela sastoje se ponajprije u većem stepenu slobode izražavanja u odnosu na tradicionalne medije, pa tako Islambegović naglašava da upravo to održava njen entuzijazam povodom ove ideje.

„Radio Active je prostor gdje možete bez ikakvog straha reći ono što smatrate da se treba reći u okviru novinarskih standarda. Uživati takvu slobodu je po meni povlastica. Ona možda ne donosi materijalnu korist, ali zato omogućava da doprinosimo razvoju društva i utičemo na druge na zdrav način“. 

Njen istomišljenik je i Zoka Ćatić, koji kaže da je osnovna prednost u tome što je slobodan, te još uvijek ima „osjećaj beskrajnog ispunjenja zadovoljstvom i srećom u susretu sa mladim ljudima sa kojim radim bilo novinarske, bilo filmske radionice ili dok stvaram radijsku ili filmsku 'čaroliju', što je mnogo vrijednije od novca“.

I direktor Okto TV naglašava da community medij nije posao od kojeg je moguće obogatiti se, ali svakako može značiti mnogo za lični i profesionalni razvoj pojedinca koji mora biti „strastven“ u ovom poslu. On je naveo i da je velika greška EU što je dopustila da liberalizacija tržišta nakon rasformiranja istočnog bloka u Evropi medije u zemljama kao što su Poljska, Češka i Slovačka strogo polarizira na državne i komercijalne. Uvjeren je da Bosna i Hercegovina, koja je još uvijek na putu evropskih integracija, može izbjeći tu zamku i reagirati na vrijeme.

Riječima Lee Čengić, šefice odsjeka za međunarodnu saradnju u emitovanju RAK-a, community mediji „neosporno mogu imati pozitivan uticaj na medijski i kulturni pluralizam, obrazovanje, integraciju marginalizovanih skupina, te poticati na aktivno učešće u društvu“. Ona smatra da su uzroci za slab interes za registriranje neprofitnih radiostanica relativno veliki broj medija u BiH u odnosu na stanovništvo (čak 138 privatnih i javnih radiostanica u odnosu na tri neprofitne), slaba kultura volontiranja i dobrovoljnog angažmana, te nedostatak finansijskih poticaja, a također i razvoj tehnologije, posebno interneta i društvenih mreža koje također služe kao platforme i kanali informisanja i širenja medijskih sadržaja.

Blagodareći političkoj volji da se kompletan regulacioni okvir za funkcionisanje medija inovira sljedeće godine, kako su nam kazali iz RAK-a, postoji mogućnost da Bosna i Hercegovina iskoristi svoju šansu da treći medijski sektor postavi na stabilnu osnovu, no, sudeći po svemu, taj bi proces mogao biti dugoročan i težak.