1. Da li se novinari ili medijske kuće mogu smatrati odgovornima za situacije poput one kada političarima pozli u studiju tokom intervjua?

 

2. Kako komentirate kvalifikaciju da je stil intervjua vaše novinarke agresivan?

3. Da li postoji uređivački diktat u vašoj kući? Kako se pripremaju pitanja za Dnevnik D?

 

 

--------------------------------------------------------

 

 

Naravno da se medijske kuće ne mogu smatrati odgovornim za ono što se desi u studiju. Niko ne može utjecati, niko od novinara ne može utjecati na zdravlje političara, naročito ako je taj političar dobio šansu da govori u studiju. Može se to desiti da mu utiče na zdravlje objavljujući, objavljujući laži neke o njemu a da on prethodno nije imao šansu za odgovor. Međutim u situaciji kada se radi intervju jedan na jedan, kad se od političara traže obrazloženja i odgovori na neke bitne stvari, koje interesiraju javnost, onda se tu ne može novinar smatrati odgovornim  za loše zdravstveno stanje nekog političara.

 

 

Novinarka, ustvari urednica Dnevnika D, Antonija Avram, je sličan takav stil imala i kad je radila intervju sa predsjednikom SDA Sulejmanom Tihićem, sličan takav stil je imala i kad je radila intervju sa bivšim članom predsjedništva SDP-a a sada članom predsjedništva samo Bosne i Hercegovine, Željkom Komšićem. Nama je inače ovdje u Bosni i Hercegovini zanimljivo, kad neki novinari iz regije rade neke provokativne intervjue, kad postavljaju provokativna pitanja, tad su oni vrlo profesionalni. Međutim kad se to desi kod nas, onda smo mi odjednom neprofesionalni novinari. Najbolje na jednom portalu se vidi tok komentara. Dakle imate situaciju gdje, na početku kada je novinarka Antonija Avram, dozvolila predsjediku SDP-a da obrazloži sve što je potpisao, u tom momentu, neki ljudi pišu kako je dogovoren intervju, kako se ona ponaša neprofesionalno, kako je sve dogovoreno i kako je namješteno. Nakon toga, kada ona počne da traži dodatna obrazloženja, kada postavlja i insistira na nekim odgovorima, ti isti ljudi koji su pet minuta prije pisali da je dogovren intervju, pišu da je to neprofesionalno ponašanje novinara. Ako će novinari, ili oni koji nisu u stanju čak ni da se potpišu, mislim prije svega na ove komentatore na raznim portalima. Oni nisu u stanju čak ni da otkriju svoj  identitet, nisu u stanju da stanu iza svojih riječi, a u stanju su kritikovati nekog drugog. Ako će mi profesionalne norme određivati neko ko uređuje Dnevni Avaz, onda nema više tu problema nikakvih. 

 

 

Pitanja za Dnevnik D, priprema urednica Dnevnika D u saradnji samnom. Znači tako smo pripremali pitanja i za Željka Komšića, tako smo pripremali pitanja za predsjednika SDA Sulejmana Tihića, tako smo pripremali pitanja i za predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju. Nekada su se možda pitanja u ovoj kući pripremala u centralama ovih političkih partija. Međutim sad se pripremaju ovdje. Priprema ih isključivo onaj ko ih postavlja i urednik koji je odgovoran valjda za sve. 

 

 

Ako je Dnevni Avaz mjerilo profesionalizma, onda ja prihvatam sve kritike. Ali kako komentirati navode iz novine, koja je u stanju objaviti da je pokušan atentat na predsjednika SDP-a. Čime? Pitanjem? Znači, mi smo sad super, malo im je falilo da napišu da smo mi izmislili neki novi način koji će koristiti Al- Qaida u budućnosti, atentat pitanjem. Ako je to problem, ako je problem postavljati pitanja, kao neko ko predstavlja javnost, onda se nadam da će kompletna medijska scena izgledati kao Dnevni Avaz. Ali sva sreća, ima još medija u Bosni i Hercegovini, ima još novinara koji žele da javnost sazna sve detalje. Možda to nekima, kojima samo pet minuta prije, izgleda agresivno. Znači, možda nekima izgleda agresivno ali ovo je jedini način da se u ovoj državi saznaju prave stvari. Ja sam u ovoj kući radio  neke novinarske poslove. I u nekim drugim kućama, ali i ovdje pitanja su se nekada za te iste osobe, koje su se sada pod navodnicima našle na udaru Federalne televizije, ta pitanja su se pripremala u političkim centralama. Sad se spremaju ovdje, isključivo ovdje. I tako će biti dok sam ja na poziciji urednika, bez obzira na to što se na centrali predsjedništva te iste političke partije čiji je predsjednik nenadano pao u nesvjest, ustvari pozlilo mu, donose zaključci da se treba obračunati sa Federalnom televizijom, da nam se pošalju Porezne uprave i ostale agencije za kontrolu finansijskog poslovanja. Nemam protiv ništa. Neka dođu. Ja se inače  ne bavim finasijama, bavimo se uređivanjem programa i pokušavamo da saznamo šta je istina.