foto: Medicentar Sarajevo/ilustracija

Predizborna kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini se ove godine uglavnom odvija uz pomoć tradicionalnih i online medija i društvenih mreža u čemu prednjače objave na Facebooku. Zabrana okupljanja većih grupa ljudi uskratila je kandidatima i kandidatkinjama veće predizborne skupove po opštinama BiH pa je prostor na društvenim mrežama maksimalno iskorišten. Veliki broj kandidata i kandidatkinja osim svojih profila ima i Facebook stranice na kojima svakodnevno pokušavaju ubijediti potencijalne birače da glasaju za njih, dijeleći sadržaje i programe političke stranke čiji su članovi i predstavljajući svoje političke programe.

Podsjećanje na rat jedna je od čestih tema u svakodnevnom političkom bh. diskursu, pa tako i u dosadašnjim predizbornim kampanjama, a čini se da se ove godine i to dodatno intenziviralo. Biografije kandidata sadrže podatke o ratnom stažu, ranjavanjima, funkcijama koje su obavljali u ratu, a svakodnevna politička prepucavanja i dikreditovanje kandidata iz suparničkih stranaka uglavnom počinje i završava pitanjem – gdje si bio u periodu od 1992. do 1995. Kandidati koji su u vrijeme rata bili van BiH postaju meta svojih stranačkih konkurenata, ali i građana koji komentarišu na online portalima i društvenim mrežama.

Kandidatkinje na društvenim mrežama

Većinu tema o ratu počinju uglavnom muškarci, čime skreću fokus sa konkretnih egzistencijalnih pitanja koji su značajni za lokalne zajednice, pa predizborna kampanja više podsjeća na raspravu ko je gdje bio u ratu nego na predstavljanje konkretnih planova i programa.

Među kandidatima za opštinska vijeća nalaze se i mnoge žene koje su kandidatkinje ispred različitih političkih stranaka, ali je broj žena i dalje mali u odnosu na muškarce. I njihova predstavljanja biračima se razlikuju.

Retorika žena je umjerenija u odnosu na onu koju slušamo od njihovih kolega. Dok su njihove kolege uglavnom koncentrisane na rat i isticanje ratnih zasluga, poređenja današnje situacije sa onom u ratu ili su dobrim dijelom na omalovažavanje protivkandidata, kandidatkinje su više usmjerene na teme koje se tiču zdravstva, javne rasvjete, zaštite okoliša, problema u obrazovnom sektoru, socijalnih politika i slično.

Na svojim Facebook stranicama, značajan broj kandidatkinja je imao veoma pristojnu komunikaciju u kojima nisu vrijeđale neistomišljenike i kandidate koji dolaze iz drugih političkih stranaka. Također, kandidatkinje su na svojim stranicama upućivale podršku članovima i članicama svojih stranaka pozivajući birače da podrže njihove ideje pokazujući na taj način solidarnost sa svojim političkim istomišljenicima.

Docentica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Amila Ždralović, uz napomenu da bez ozbiljnog istraživanja ne može dati iscrpan komentar, kaže kako na osnovu određenih zapažanja primjećuje i prepoznaje obrasce ženske politike.  

„To je vidljivo posebno s obzirom na oblasti koje kandidatkinje najčešće izdvajaju kao prioritetne. Na primjer, primjećujem da često kandidatkinje izdvajaju oblast obrazovanja kao prioritetnu ili jednu od prioritetnih“, navodi Ždralović ističući da iako može prepoznati žensku politiku, s druge strane ne može pronaći politike i programe prilagođene rodnim pitanjima, čak ni u naznakama.

Patrijarhalni narativi u retorici kandidatkinja

Žene koje se kandiduju izloženije su komentarisanju njihovog fizičkog izleda nego što je sa muškarcima slučaj, a to iznova potvrđuje koliko su seksistički i šovinistički obrasci ponašanja prisutni u bh. društvu i da za to još uvijek ne postoje nikakve adekvatne sankcije. Iako su negativni komentari i uvrede prisutni i ispod objava kandidata, uvrede koje su upućene ženama su vulgarnije i eksplicitnije.

Maja Radević iz Udruženja BH Novinari smatra da su mnoge kandidatkinje u ovoj izbornoj kampanji izložene brojnim seksističkim napadima i uvredama gdje se na portalima i društvenim mrežama komentariše njihov fizički izgled, privatni život, a bilo je i slučajeva objavljivanja i dijeljenja eksplicitnih privatnih fotografija pojedinih kandidatkinja.

„Meni se jako svidjelo što su kandidatkinje koje su to doživjele dostojanstveno odgovorile na takve napade i čak su neke od njih takve nimalo ugodne situacije preokrenule u svoju korist, jasno poručivši da je njihov privatni život njihova stvar i da to nema nikakve veze sa politikama i programima koje zastupaju“, kaže Radević.

Kandidatkinja za Opštinsko vijeće Centar Ira Adilagić, koja od ranog djetinjstva ima oštećen sluh, ismijana je u komentarima na društvenim mrežama zbog načina na koji govori, o čemu je pisala na svom Facebook profilu navodeći da je nekima bitnije kako ona izgovara slovo R od doprinosa koji želi dati svojim angažmanom.

Inače, komentari koje pišu građani i građanke pokazuju i nevjerovatno nizak nivo političke pismenosti u BiH, ali i nedostatak opšte kulture.

Žene kao nositeljice patrijarhalnih vrijednosti

Ipak, iako su žene umjerenije i konkretnije u predstavljanju svojih prijedloga, u njihovim istupima prisutni su i brojni patrijarhalni obrasci. Pojedine kandidatkinje preslikale su ratnu retoriku koja je dominantna kod muškaraca, ističući da su muški članovi njihovih porodica bili borci, da su branili svoj grad/mjesto i narod i da su rat provele u Bosni i Hercegovini. Neke od njih su u biografijama navodile i svoje ratne zasluge, odanost svom narodu, dok su neke u svom programu navele da će se zalagati za ulazak u NATO i približavanje BiH Evropskoj uniji, iako je riječ o lokalnim izborima s kojim takve teme nemaju nikakvu poveznicu.

Također je primjetno i da žene češće od muškaraca navode da su majke i koliko imaju djece, što samo po sebi ne predstavlja nikakav problem, jer svako ima pravo da navodi u svojoj biografiji ono što smatra bitnim. Međutim, tu ostaje otvoreno pitanje da li stavljanjem majčinstva na prvo mjesto udovoljavaju tradicionalnim društvenim normama prema kojima žena koja nije majka nije potpuno društveno prihvatljiva.

Amila Ždralović navodi da kod kandidatkinja često prepoznaje esencijalističke, pa čak i patrijarhalne, heteronormativne narative.

Također, mnoštvo negativnih komentara ženama koji nisu utemeljeni ni na kakvim argumentima upućeno je od ženskog dijela publike, koje podražavaju muškarce u politici, smatrajući žene neravnopravim i nekompetentnim da se bave takvom vrstom aktivnosti, ali redajući uvrede i na račun njihovog fizičkog izgleda.

Krajem oktobra počela je kampanja „Ja glasam za ženu“ koju sprovode Westminster fondacija za demokratiju i Centar za edukaciju i istraživanje “Nahla”, uz podršku Vlada Velike Britanije, Švajcarske i Holandije. Javnosti su predstavljene, kako je navedeno, snažne i uspješne žene koje su napravile promjene u svojim lokalnim sredinama. Cilj kampanje je navesti birače da izglasaju što više žena na mjestima odlučivanja. Takva kampanja je poželjna u državi u kojoj se žene još uvijek percipiraju kao „pripadnice ljepšeg i nježnijeg pola“, a politika kao muška aktivnost.

Treba svakako naglasiti da je u BiH mnogo političarki koje su tu da sprovode politiku koju su kreirale njihove kolege muškarci, a svakako je problematična i činjenica da nijedna žena nije na čelu bilo koje partije koja je u vlasti ili je opozicija, bez obzira kojem spektru pripadaju.

Dovoljno se prisjetiti izjave poslanice SNSD-a u Parlamentu BiH Sanje Vulić koja je u martu ove godine izjavila da za nju predsjednik njene stranke i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik nije Tito nego Bog.

Na ovogodišnjim predizbornim skupovima ostat će zapamćene i podrške koju su žene dale muškarcima. Adisa Tufo, koja sebe predstavlja kao life coach i vlogericu, obratila se na SDA skupu na Ilidži krajem oktobra dajući podršku kandidatu za načelnika ispred SDA Fikretu Prevljaku. Njena podrška je okarakterisana kao huškački performans i snimak njenog govora je brzo uklonjen s online medija.

Skandalozni predizborni skup Pokreta demokratske akcije koji je održan 10.11. u Banovićima pri čemu su prekršene sve higijensko-epidemiloške mjere, obilježio je govor podrške kandidatu za načelnika Banovića Mirsadu Kukiću, koji je opet došao od žene. Federalna zastupnica Elzina Pirić otišla je korak dalje naglasivši da je Mirsad Kukić poslan od Boga s neba i da Banovići Selo ne mogu pripadati nikome, osim srcu Mirsada Kukića.

Iako su se dogodile određene pozitivne promjene kada je u pitanju percepcija angažmana žena u politici sasvim je jasno da je na ovom polju potrebno uložiti još mnogo truda i rada, jer su ponekad žene te koje se najsnažnije protive pozitivnim promjenama, što je posljedica duboko ukorijenjenih patrijarhalnih normi.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.