Dječak Elvis, koji je tražio da ga tako identificiramo, sa svojih 14. godina ukrao je novčanik prodavačici. „Ukrao sam tada prvi put, i nastavio sam, jer sam znao da mi ništa ne mogu,“ priča smrknutog lica. Nakon prve krađe, nastavio je sa prestupima, znajući da ne postoji institucija koja će mu pružiti adekvatnu pomoć. Našao se u situaciji u kojoj je sam odlučivao o svojoj sudbini. Bez roditelja ili staratelja, ulica mu je postala jedini izbor.

Prema bh. zakonima, kazna maloljetničkog zatvora se može izreći samo za krivična djela za koja je predviđena kazna preko 5 godina. No, ukoliko je riječ o osobi mlađoj od 16 godina, kazna se ne može ni izreći, ističe Izudin Šarić, portparol MUP-a Tuzlanskog kantona.

Sa posljedicama ovakvog stanja bh. javnost je upoznata – prije dvije godine, dvojica maloljetnika su posuli benzinom i zapalili staricu ispred ulaza u zgradu u kojoj je stanovala. Nakon samo godinu dana, isti dječaci su pokušali zadaviti stariju ženu u pokušaju krađe. Izricanje zatvorske  kazne nije bilo moguće jer su bili mlađi od 16 godina. Denisa Mrnjavca ubila su tri maloljetnika, u tramvaju, 5. februara, 2008. godine. Slučaj je uzburkao javnost, koja je donekle uspjela da navede institucije da pokrenu otvaranje ustanove za maloljetne prestupnike.

Jedna od takvih je i Disciplinski centar u Tuzli. Zadatak centra je da izvrši krivične sankcije po presudama suda za maloljetnike, kao i da da dijagnozu koja će odrediti intezitet, stepen i vrstu poremećaja u ponašanju maloljetnika. Ova javna institucija postoji tek mjesec dana i nije imala konkretan slučaj zbrinjavanja maloljetnika.

Iako je otvaranje ove institucije napredak u sprečavanju maloljetničke delikvencije, postavlja se pitanje zbog čega se sredstva ne ulažu u unapređenje već postojećih ustanova ili institucija - Centra za socijalni rad, na primjer, koji djeluje već dugi niz godina a nema kadrovske i financijske uslove za rad. Na 170.000 stanovnika koliko ima Tuzla nakon rata, Centar za socijalni rad ima pet socijalnih radnika i jednog psihologa. Uz veliku želju i napor da uspiješno obave svoj posao, zbog nedostatka kadra jednostavno ne stignu.

U Centru samo jedna osoba radi s djecom, a za to je potreban cijeli niz adekvatnog osoblja. Kako navodi Alma Dizdar, socijalna radnica koja ujedno obavlja i funkciju psihologa, za uspješno rješavanje problema maloljetničke delikvencije potreban je brojni kadar iz različitih oblasti, a ne samo iz psihologije.

U toku je proces donošenja novih zakona koji se tiču maloljetničke delikvencije, na entitetskom nivou. Zakon u RS-u je donošen u januaru ove godine, a u Federaciji BiH je još uvijek u proceduri. Jedna od stavki odnosi se i na upošljavanje i profiliranje većeg broja zaposlenih u službama i ustanovama u kojima maloljetnici borave na provođenju mjere ili izdržavanju kazne. Nevladina organizacija iz Tuzle, Biro za ljudska prava, je uključena u ovaj proces.

No, ponekad slučajevi delikvencije i ne bi trebalo da dođu do Tužilaštva, već da se na njima radi u centrima za pružanje pomoći – nerijetko djeca bukvalno kradu da bi preživjela.

Jedan od primjera je i 12-godišnji dječak koji je na ulici od kad zna za sebe. Na sve moguće načine pokušava zaraditi za sebe i porodicu. Ponekad krade po pijaci jer nema drugog izbora. Jednom je policija reagovala na njegov slučaj zbog čestih prijava prodavača, ali niko nije pokazao brigu za njega, jedino što je dobio bile su batine od oca alkoholičara.

Osim što je važno prepoznati, izdvojiti i raditi sa djecom koja pokazuju probleme u ponašanju, od velikog značaja je pomoć u resocijalizaciji i odvraćanju od daljeg činjenja krivičnih djela. Pošto kazna završi, niko ne radi sa djetetom, ne prati ga, niti mu pomaže u procesu resocijalizacije, što predstavlja veliki rizik da se delikvetno ponašanje ponovi, kako govore podaci iz Biroa za ljudska prava (Elizabeta Lukačević).

Da je ovo tako, potvrđuje i slučaj Elvisa sa početka priče – danas je punoljetan, ali se i dalje nađe u sukobu sa zakonom, s tim što sada odslužuje zatvorsku kaznu. Možda bi, da je bio adekvatno zbrinjen kada je prvi put ukrao novčanik, takvu situaciju mogao da izbjegne.