Uvjeti stanovanja u Studentskom domu Bjelave

Studentski centar je u bezizlaznoj situaciji i zbog velikih dugovanja prema vani nije u mogućnosti ući u sljedeću akademsku godinu. Tako će u akademskoj 2010/2011 Sarajevo će biti jedan od rijetkih univerzitetskih gradova koji nema studentski smještaj, jer nadležne institucije smatraju da to ovom gradu, i ovim studentima, nije ni potrebno.

Zbog dugogodišnje nebrige za Studentski dom Bjelave stotine studenata koji u njemu borave zimi uče pod dekama, tuširaju se hladnom vodom i bore se sa miševima. U devet zgrada ovog kompleksa otpadaju stropovi, voda i kanalizacija cure iz dotrajalih instalacija. Struja se reducira zbog dugova, ili je toliko slaba da se električni aparati ne mogu koristiti.

Uprava Studentskog doma je napravila projekt obnove kako bi se dostigli evropski standardi za smještaj studenata, ali nijedna od pet kantonalnih i federalnih institucija od kojih je zatražena pomoć, nije čak ni odgovorila na upit za pomoć. Zbog ozbiljnosti situacije, po prvi put u svojoj povijesti, Studentski dom Bjelave na početku naredne akademske godine možda neće primiti stotine studenata.

„Mi smo sve učinili. Ja i dalje ne mogu da vjerujem, ne mogu da zamislim taj scenario da studentski domovi u septembru nemaju vesele, razdragane studente. Evo, doveli su do te situacije,“ kaže direktor Studenstkog doma Bjelave, Emir Kadrić.

Studiranje na bosanski način

Pola vijeka je pod krovom ovog studentskog centra živjelo nekoliko desetina tisuća studenata. Tokom rata, dom je služio za smještaj izbjeglica iz svih dijelova BiH, a nakon rata opet se vratio u prvobitnu funkciju. Potpuno devastiran, uz nekoliko donacija, doveden je u stanje prihvatljivo za stanovanje. Danas, studenti imaju oko 950 kreveta na raspolaganju, a jedan paviljon je van fukncije. No, život u domu bez tople vode, sa kolektivnim toaletima i ledenim čitaonicama, za sve njih je jako težak.

Tek četvrtina soba u domu ima kupatilo u sobi, dok su ostali prinuđeni da koriste kolektivno kupatilo – po jedno na svakom katu. Kupatila nisu samo zastarjela, nego su u ruševnom stanju što uveliko otežava njihovo održavanje i normalne higijenske uvjete. U nekim kupatilima niz zidove, zbog loših vodovodnih instalacija, voda teče na kat ispod.

Jedan tuš koristi 16 ljudi. Ako se moraju istuširati, a nije dan za toplu vodu, studenti vodu griju na rešou, pod uvjetom da je struja dovoljno jaka da rešo može biti uključen, i nakon toga se poljevaju vodom iz bokala.

“Toplu vodu imamo četiri, pet puta sedmično, po dva sata, i to u terminima kad moramo trčati s fakulteta da bismo se okupali”, izjavila je Emina V. koja živi u četvrtom paviljonu. “Mi se prilagođavamo rasporedu tople vode u zajedničkoj kupaoni, druge nam nema, sve podređujemo tome i ispite i predavanja. Samo su četiri kabine a cura je više od trideset. Topla voda traje samo dva sata. Uvjeti u toaletu mi nikako ne odgovaraju. Užasni su, degutantno je uopće pričati o tome, vjerujte” kaže studentica koja je živjela u Studentskom domu Nedžarići, a sada živi u domu na Bjelavama.

Toaleti nisu renovirani od postanka zgrade.

Njih takođe nema u sobama, već svi koriste zajednički toalet – tako na primjer, noću za čašu vode studenti moraju ići niz hodnik dug deset metara da bi ugasili žeđ ili jednostavno drže rezerve u sobi.

Grijanje u domu je zbog zastarjelosti loše, pa je u čitaonice osim knjiga potrebno ponijeti i deku. Zbog velikih dugova prema Elektroprivredi struja je slaba, a često je i isključuju. Nema praonice veša, tako da oni koji dolaze iz udaljenih gradova, ili nemaju nikoga u Sarajevu, ribaju veš na ruke, '' kako su naše bake nekada radile'', dodaje studentica Azra. Suše ga na prozorima.

Da bi se ovi katastrofalni uslovi života poboljšati, potrebna je potpuna rekonstrukcija objekta, tvrde u Studentskom centru. Neke paviljone (8 i 9) hitno treba srušiti, jer posebice zimi nanose više štete nego koristi - zbog jeftine montažne gradnje, nemoguće ih je ugrijati.

U problematičnom 9. paviljonu nisu problem samo kupatilo i loše grijanje. Prije nekoliko mjeseci se uslijed jake kiše srušio strop, pa su studenti sami morali isključiti struju da ne bi došlo do većih problema.

Pored toga, dva mjeseca su sobe dijelili sa miševima.

Jedina pozitivna strana domskog života jeste ishrana, jer je od nedavno uvedena i večera, a kvalitet hrane se iz godine u godinu poboljšava.

Projekti postoje, ali nikog nije briga

Studentski centar je izradio projekat obnove i adaptacije svih paviljona u domu, te rušenja i ponovne izgradnje dva montažna i najlošija objekta. Projekt je poslan nadležnim institucijama na pet adresa, ali nikakav odgovor, niti reakciju, nisu dobili.

Za realizaciju ovih ideja potrebno je nekoliko milijuna maraka koje bi trebalo da ulože kantonalne i federalne institucije za obrazovanje, jer one su odgovorne za ovu ustanovu. Unatoč tome, kao i ekonomskim analizama isplativosti, nije se uradilo ništa na popravljanju uvjeta. „Ja vas uvjeravam, ja sam već desetu godinu direktor, nikad ni jedan crni fening nije ni od jednog društvenog subjekta došao za rekonstrukciju ili nabavku određene opreme,“ kazao je Kadrić.

Studenti vjeruju da ove probleme mogu rješiti samo prosvjedima, jer u suprotnom ovaj problem neće doći na dnevni red nadležnih institucija.

Nema konkursa, nema prijema studenata

Uzrok ovakvom stanju leži i u odgovornim kantonalnim vlastima koje, čini se, apsolutno nisu zainteresirane za ulaganje u buduće akademske građane ove zemlje. Pored potpunog ignoriranja očajnih uslova u domu Bjelave, kantoni takođe izbjegavaju plaćati troškove svakodnevnog života svojih studenata. Posljedica ovakvog odnosa je dugovanje preko 2 milijuna KM Studentskom centru, što je opet dovelo do dugovanja Studentskog centra svojim dobavljačima.

Još veći problem od ovih dugovanja je nepostojanje nepostojanje zakonskih propisa koji reguliraju ovo područje. Da bi se zakoni dobili, potrebno je pokrenuti parlamentarnu proceduru, što se od nastanka BiH kao nezavisne države, nije dogodilo.

Studentski centar je trenutno u bezizlaznoj situaciji, jer zbog velikih dugovanja prema vani nisu u mogućnosti ući u sljedeću akademsku godinu.

Tako će u akademskoj 2010/2011 Sarajevo će biti jedan od rijetkih univerzitetskih gradova koji nema studentski smještaj, jer nadležne institucije smatraju da to ovom gradu i ovim studentima nije ni potrebno.