Čiji su problem tuzlanski psi lutalice?

Čiji su problem tuzlanski psi lutalice?

Činjenica da grupe pasa lutaju Tuzlom i napadaju prolaznike direktna je posljedica neusklađenosti saradnje lokalnih vlasti i nevladinih organizacija za zaštitu životinja. To odugovlači rješenje problema, zbog čega ispaštaju i građani i psi.

Tuzlanska profesorica Nerma Hamidović je rano ujutro krenula na posao. Na ulici su je presrela tri psa lutalice. „U momentu kad sam prolazila pored njih, jedan je zalajao i ugrizao me. Sreća pa sam bila u kožnom mantilu, možda bi mi i otkinuo komad noge“, kaže Nerma koja se nije bojala pasa na ulici, ali sada smatra da za to ima razloga.

Opštinska komunalna služba ima nekoliko prijavljenih slučajeva napada na građane. „U proljeće i ljeto imali smo tri-četiri slučaja napada pasa: u Bukinju,  Centru i Šićkom Brodu“,  kaže Aid Berbić, zamjenik šefa Službe za komunalne poslove Opštine Tuzla. Za razliku od opštinske službe, Strvoderska služba Komunalnog preduzeća Tuzla tokom cijele godine prima na desetine poziva napadnutih građana. Interveniraju na njihove pozive ili na zahtijev opštinske komunalne službe.

Profesorica Hamidović  se nakon ujeda javila u Hitnu pomoć nadajući se besplatnoj injekciji  protiv  zaraze. Troškove liječenja ipak je platila sama i odustala od prijavljivanja ovog slučaja. Naime, rečeno joj je da ukoliko želi prijaviti napad nadležnoj službi, mora sama pronaći psa koji ju je napao i prijaviti njegovu tačnu lokaciju.

Opštinska komunalna služba problem pasa lutalica pokušala je riješiti angažirajući lovce kao šintore i nabavkom puške za uspavljivanje.  Lovci izlaze na ulice po pozivu Komunalne službe koja prima pozive od građana ili mjesnih zajednica. Osim toga, Opština Tuzla je sa Javnim komunalnim preduzećem 'Komunalac' potpisala ugovor o uklanjanju pasa i mačaka lutalica s ulica. „Kada se pojavi problem, ekipa strvoderske službe ide na lice mjesta i rješava problem tako što uspavljuje životinju i šalje uzorak u veterinarsku stanicu“, kaže Berbić.  Ako se u veterinarskoj stanici utvrdi da je pas bijesan ili da boluje od bolesti opasne po ljude tada se on zauvijek uspavljuje.

No, i pored poduzetih mjera problem sa psima lutalicama u Tuzli nije riješen. Prema riječima Jasmina Ferizbegovića, direktora Javne ustanove 'Veterinarska stanica Tuzla', BiH je koridor preko kojeg idu psi i ostale divlje životnje iz Mađarske, preko Hrvatske ka Srbiji. Riječ je o prirodnoj migraciji životinja. ''Na tom putu je i grad Tuzla sa svojim rubnim mjesnim zajednicama“, kaže Ferizbegović, direktor veterinarske stanice smještene na samom ulazu u grad, u naselju Bukinje. Prije nekoliko godina, suočavali  su se i sa problemom bjesnila. „Psi lutalice se moraju posmatrati kao potencijalna opasnost za građane, jer psi koji nisu pod kontrolom mogu prenijeti bolesti“, kaže Ferizbegović.

Zaštitnici životinja: Napadi pasa su preuveličani

Jedna od osnivačica Udruženja za zaštitu životinja Canis i aktivistica nevladine organizacije 'Opstanak', Samra Bakalović, smatra da su priče o napadima pasa preuveličane. „U Tuzli to je vrlo rijetko, odnosno, uopšte se ne dešava, spram drugih gradova.  Ljudi se boje kada vide čopor, nije ugodno, ali sad da može reći da je pas napao, mislim, laže, toga u Tuzli stvarno nema“, tvrdi Bakalovićeva. Članovi ovih udruženja takođe nisu zadovoljni metodom kojom se psi uklanjaju s ulice, zamjerajući lokalnim vlastima na nehumanom ubijanju životinja i kršenju Zakona o dobrobiti životinja. Tvrde da su psi ubijani ispred škola, pred djecom, te da su leševi ostavljani na mjestu ubistva.

„Opština krši zakon zato što šalje lice koje po Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja ne može rješavati taj problem. Umjesto da šalju ljude iz Komunalca da riješi problem, šalju čovjeka s puškom koji uopšte ne bira način na koji će usmrtiti životinju. Ne bira ni mjesto ni vrijeme, jednostavno to radi pred očima ljudi,“  kaže Bakalovićeva. Sa druge strane, šef strvoderske službe, Muhidin Čelikovac tvrdi da pse ne ubijaju. Po pse, koje oni samo hvataju, šalju svoju ekipu, sa puškom za uspavljivanje i kavezom. Reagiraju po pozivima građana, mjesnih zajednica ili tuzlanskog Azila u koji odvode uhvaćene pse. „Prošle godine je preko 100 pasa odvedeno u Azil“, kaže Čelikovac.

Nerazumijevanje između ljudi u opštinskim vlastima i udruženjima za zaštitu životinja potvrđuje i Aid Berbić iz opštinske Komunalne službe. „Problem pasa lutalica je u protekle dvije godine dostigao vrhunac, eskalirao je. Eskalirao je zbog miješanja određenih nevladinih organizacija“, kaže Berbić. U 'Opstanku' ovakve navode smatraju neozbiljnim.Direktorica azila Nevenka Šabić smatra da Opština snosi odgovornost za finansijsku pomoć azilu, te da je potrebno izdvajati veća finansijska sredstva za pomoć azilu. ‘Saradnja postoji, ali ta saradnja nije usklađena onako kako bismo mi priželjkivali’, kaže direktorica Azila.


Azil za ljude ili za pse?

Tuzlanski Azil za životinje osnovalo je prije 10 godina udruženje Opstanak. Kapacitet azila je 120 životinja, a trenutno je u njemu oko 360 pasa. Saradnjom sa opštinskom Komunalnom službom nisu zadovoljni. „U azil nam ponekad dovuku jednog do dva psa godišnje“, kaže direktorica Azila. Ostale institucije koje su uključene u riješavanje problema pasa lutalica se ne slažu s ovim podacima. U veterinarsku stanicu, godišnje redovno dolazi i po 150 pasa na vakcinaciju. Troškove pokriva opština.

Komunalna služba pomaže Azilu obezbjeđivanjem vode i drva, kao i davanjem mjesečne finansijske pomoći od 600 KM, što po procjeni direktorice Šabić nije dovoljno. U Azilu se pozivaju na iskustva glavnog grada Grčke, gdje se psi sterilišu, vakcinišu, čipuju i puste na ulice jer lokalne vlasti nemaju dovoljno kapaciteta da ih smjeste. Smatraju da je pse humanije pustiti i tako ispoštovati Zakon o dobrobiti životinja. Sličnog je mišljenja i dr. Ferizbegovića iz Veterinarske stanice, jer vakcinisane i sterilisane životinje nikoga ne ugrožavaju na ulici.

Uz sva neslaganja, Opština Tuzla, Azil za životinje i udruženje za njihovu zaštitu slažu se oko toga da je sterilizacija pasa lutalica jedino moguće rješenje. Na tome se radi, ali je i prirast pasa veliki. Operativni zahvat sterilizacije košta 150 KM, a finansijska sredstva, pored donatora, izdvaja i Opština. Prema riječima Kemala Kurevića, pomoćnika načelnika Tuzle, azilu se godišnje uplati po 2.000 KM.

Dr. Ferizbegović smatra da bi se problemom pasa lutalica, u skladu sa Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja, trebala baviti specijalna higijeničarska služba sastavljena od stručnjaka, kakva trenutno ne postoji u Tuzlanskom kantonu. Broj pasa se u zadnje dvije godine povećao i u tome se slažu kako građani tako i sve nadležne institucije. Iako je prije dvije godine donesen Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, neke njegove odredbe koje se tiču zbrinjavanja se ne mogu u potpunosti primijeniti, jer je saradnja između lokalnih vlasti i udruženja za zaštitu životinja neusklađena.

Dok se ne obezbijede uslovi za kvalitetno zbrinjavanje pasa lutalica u Tuzli, osim njenih građana, profesorice Nerme, Opštine Tuzla, Azila i udruženja za zaštitu životinja, nezadovoljni će biti i mještani naselja Solana i Batva. Azil za životinje smješten je u blizini njihovih kuća, pa se često žale na buku, lavež i napade pasa lutalica na njihovu stoku i druge životinje.