Novinar koji je odlučio da traga i radi sa tajnim dokumentima mora posjedovati bar dva talenta – istraživački i narativni. Međutim, prije nego što počne, biće mu potreban još jedan – borilački – u susretu sa birokratama koji čuvaju tajne i koji su odgovorni za skidanje oznake povjerljivosti sa dokumenata koje ste tražili.

Novinar koji je odlučio da traga i radi sa tajnim dokumentima mora posjedovati bar dva talenta – istraživački i narativni. Međutim, prije nego što počne, biće mu potreban još jedan – borilački – u susretu sa birokratama koji čuvaju tajne i koji su odgovorni za skidanje oznake povjerljivosti sa dokumenata koje ste tražili.

Ova tri pravila važe dva puta kada radite sa stranim tajnim arhivima. U mom slučaju – tražila sam da se skine oznaka povjerljivosti sa dokumenata iz nekoliko američkih tajnih arhiva.

Koraci koje sam slijedila i koje svaki novinar mora slijediti:

1. Izaberite udarnu temu.

- Morate biti sigurni da će javnost interesovati dokumenti čije ćete otvaranje tražiti.

- Pitanje mora biti od javnog značaja.

(Prvi put sam odlučila da tražim tajne dokumente 1998. godine, i to od američkog tajnog arhiva. Zaključila sam da će udarne teme biti komunističke tajne službe tokom hladnoratovske ere, kao i dokumenti iz američkog tajnog arhiva koji se odnosi na bivše komunističke vođe ili druge političke i druge figure na visokom nivou. Od pomoći mi je bio dugogodišnji radu sa bugarskim tajnom arhivom. Nakon pada komunizma 1989. godine, tražila sam da otvore mnoge tajne spise bugarske državne bezbjednosti. Ako nikada niste radili sa domaćim tajnim arhivima, savjetujem vam da tu počnete).

2. Upoznajte se sa zakonima o pristupu informacijama u datoj zemlji.

- Dobićete predstavu o tome šta možete tražiti, a šta je zabranjeno. Prilikom pretrage na Google, pomoći će vam riječi kao što su freedom of information ili access to information i ime zemlje.  

(U mom slučaju, pročitala sam američki Zakon o slobodi informisanja – FOIA i saznala da bilo ko, uključujući strane novinare, ima pravo da traži dokumente od bilo koje američke institucije, pod uslovom da se time ne narušava Zakon o nacionalnoj bezbjednosti i privatnosti).

3. Izaberite odgovarajući arhiv.

- Morate sa sigurnošću ili orijentaciono znati gdje potražiti dokumente koji vas interesuju.  

(U mom slučaju, u SAD sam birala između tajnih arhiva FBI, CIA, Ministarstva odbrane, Stejt dipartmenta, Vojne komande za obavještajne poslove, NARA, NSA).

- Kada su u pitanju druge zemlje, morate istražiti arhive u zemlji i strukturu službi. Koristiće vam sljedeći sajtovi:

http://www.milnet.com/iagency.htm,

http://www.uzsi.cz/index.php@lang=2&show=001002003.html,

http://www.battle-fleet.com/pw/his/intelligence_agencies_list.htm,

http://www.sourcewatch.org/index.php?title=List_of_intelligence_agencies

4. Naći pravu adresu za vaš zahtjev.

- U eri interneta nije teško naći bilo koju poštansku adresu. Dovoljno je da u prostor za pretragu na Google ukucate naziv institucije koju tražite. Biće vam od koristi: http://www.milnet.com/iagency.htm

Pomoći će vam ako napišete riječi: intelligence agencies list

5. Napišite odgovarajući dopis.

-  Cilj je da jasno formulišete šta tačno tražite da se otkrije. Na primjer – dokumenti o određenom događaju ili operaciji u vašoj zemlji. Ne zaboravite da navedete tačan period za koji tražite dokumente, niti da navedete da ste novinar i da vaše pismo predstavlja zahtjev na osnovu Zakona o slobodi informisanja. To ća vam biti od pomoći kod plaćanja takse – biće niske ili ih nećete platiti uopšte.

(U mom slučaju, prvo pismo uputila sam američkoj komandi za obavještajno-bezbjedonosne poslove. To je bio jedan od mnogih američkih tajnih arhiva koje sam izabrala nakon pomnog istraživanja gdje bi se šta moglo naći). Pismo je bilo sasvim jednostavno i u njemu sam objasnila da mi treba spis “Bugarske obavještajne službe, ZF 400015W”. Taj spis sam našla na http://cryptome.quintessenz.org/mirror/inscom-foia.htm Tu se nalazi lista sa nekih 250 naziva spisa koje je oformila američka komanda  za obavještajno- bezbjednosne poslove za operacije tajnih službi u desetinama  zemalja širom svijeta. Bugarska i njene tajne službe su među tim zemljama.

(U pismu sam naglasila da im se obraćam na osnovu FOIA i da sam novinar).

6. Tražite da vam odgovore.

- Time ćete dobiti potvrdu da je vaše pismo primljeno. Ako ne dobijete nikakav odgovor (ne mislim na tražene dokumente), pokušajte ponovo, ali prethodno još jednom provjerite adresu preko interneta. 

(Mjesec dana kasnije, stigao je odgovor u kojem su me obavijestili da je zahtjev primljen, ali da su me stavili na listu čekanja, pošto već imaju veliki broj upita).

- Loša strana je što morate dosta vremena trošiti na birokratske stvari, kao što su pisanje dopisa. 

(Ja sam napisala stotine pisama američkim specijalnim arhivima. Mrzim to. Međutim, znam da bez toga ne bih imala materijal za buduće publikacije. Uvijek sam imala podršku svojih urednika i uvijek sam dobijala neograničeno vrijeme za pisanje stotina pisama i iščekivanje odgovora).

7. Naoružajte se strpljenjem kada je u pitanju trajanje procedure otvaranja dokumenta. Moguće je da potraje i  2-3 godine.

(U mom slučaju, prve dokumente od američke komande za obavještajno – bezbjednosne poslove dobila sam godinu dna kasnije. 

“Poštovana gospođo Dimitrova: U vezi sa Vašim zahtjevom na osnovu Zakona o slobodi informisanja koji se odnosi na spis “Bugarska: obavještajne službe, ZF 400015W”, upisan pod brojem. 349F-99, izvršili smo provjeru putem automatizovanog indeksa za odbrambene i istražne poslove i provjerili istražnu evidenciju kako bismo utvrdili da li postoji vojno – obavještajni spis koji ste tražili. “Nađeni su spisi u prilogu. Izvršili smo obavezan pregled u skladu sa Izvršnom odlukom 12958. Kao rezultat ovog pregleda, informacije su sanirane, i 150 stranica spisa zadržane su u potpunosti, pošto su informacije koje sadrže trenutno označene kao TAJNE i POVJERLJIVE ... Potpis: R. A. Nichols, rukovodilac, Kancelarija za slobodu informisanja/privatnost, Odjeljenje za odbranu”.

Rezultat je bio ohrabrujući – 3 kile dokumenata koji su nekada nosili pečat “tajna” i “povjerljivo”! Crteži, dijagrami i izvještaji dokazivali su žestoko nadmetanje između istoka i zapada – na više od 1000 stranica).

- Budite spremni na to da ćete za neke dokumente dobiti odbijenicu. Zavisićete od ljudi koji su povezani sa bezbjednosnim službama, koji se često plaše da otkriju određene dijelove informacije.(U mom slučaju, odgovor je često bio da dokumenti treba da ostanu tajna.  Nije bilo drugog izbora nego da ih držim za riječ i čekam vremena kada će se dokumenti moći otvoriti. U svom kompjuteru imam fajl za teme i pitanja koja sam htela istražiti, ali nisam mogla dobiti dokumente. Za nekoliko godina ponovo ću poslati zahtjev).- Budite svjesni da ste kao slijepac – tragate za nečim na osnovu pretpostavke, ne znajući da li ta informacija uopšte postoji. Ove dvije prepreke možete prevazići samo na jedan način – pitati, pitati i pitati – uvijek iznova.

8. Ako tražite dokumente iz određenog razloga, može se desiti da će sa njih skinuti oznaku tajne samo ako osoba u pitanju nije više među živima.

- Dakle, morate podnijeti dokaz o smrti osobe koja vas interesuje. Možete ga dobiti od bilo koje novinske agencije, ili iz enciklopedije, npr. Britanike, AP, Rojtersa, BBC arhiva vijesti, itd. 

(Dokumenti koje sam tražila ticali su se bivših komunističkih vođa Georga DImitrova, Todora Živkova, Andreja Lukanova, Petra Mladenova. Pošto su svi pokojni, priložila sam dokaz od smrti koji sam dobila od Rojtersa i iz Britanike).

9. Ako imate dovoljno sreće da dobijete dozvolu da pročitate dokumente za koje ste tražili da se otvore, naoružajte se strpljenjem da biste ih detaljno iščitali. 

- Naići ćete na loše kopije, duga objašnjenja i precrtana imena.

- Morate poznavati jezik na kojem su dokumenti napisani.

10.  Analizirajte činjenice na koje naiđete u dokumentima.

- Desiće se da će vas ono što nađete u dokumentima navesti da tražite dokumente o drugim osobama ili događajima. - Dokumente morate čitati na odgovarajući način. Trebate pretražiti svaki detalj, čak i ako je zatamnjen na jeziku koji vam nije maternji.

- Trebate analizirati sve kako biste uhvatili najinteresantnije stvari i poredali ih na način koji je najbolji za čitaoca.

11.  Bilješke uvijek pišite na posebnom papiru.

- BIlješke na samom dokumentu moraju biti pisane običnom olovkom. Nikada ne znate da li ćete te dokumente morati objaviti u novinama.

12. Počnite pisati blagovremeno.

- Ne možete čekati da pročitate svih 1000 stranica dokumenta da počnete sa pisanjem. Uvijek čitajte dokumente sa otvorenim računarom ili listom papira. 

- Kada čitate dokumente, uvijek razmišljajte o tome koje nove ili nepoznate činjenice možete iznijeti u naslovu kako biste privukli pažnju čitalaca.

13. Pišite na interesantan način, naglašavajući ono što je naglašeno u dokumentima, izbjegavajte dosadnu terminologiju. 

- Tipičan, običan čitalac je lijen. Očekuje da su dokumenti već “sažvakani”.

- To znači da novinar mora naći šta je u dokumentu istaknuto i predočiti ga na intrigantan novinarski način.

(Naišla sam na veliki broj senzacionalnih i nepoznatih činjenica. Objavila sam deset članaka u 24 časa. Mnogi čitaoci – mnogi bivši oficiri specijalnih službi nazvali su me i dodali nove činjenice i imena, što mi je dalo ideju za nove zahtjeve. Isto tako, napisala sam knjigu “Čelična pesnica – u bugarskim i američkim tajnim arhivima”, koju je 2005. godine na engleskom jeziku objavio Artnik Publishing u Londonu. Knjiga se nalazi u štampi u Bugarskoj i izaći će novembra 2005. godine pod naslovom “Rat špijuna”).

- Radite u saradnji sa medijskim dizajnerima koji će vam pomoći da dosadne dokumente prikažete na živ i slikovit način. 

(Uvijek sam usko sarađivala sa ljudima koji su zaduženi za izgled novina i dizajn. Uvijek su mi davali dobre savjete kako da nešto naglasim i učinim čitljivijim). 

Vjerujete da u tajnim dokumentima uvijek možete naći nešto zanimljivo? U pravu ste. Međutim, ako još uvijek nemate ni najmanju predstavu o tome šta možete očekivati da ćete u njima naći, preporučujem da pogledate moju knjigu “Čelična pesnica”. Na engleskom je, i možete tražiti primjerak od  mog izdavača na publisher@dsl.pipex.com. Tu ćete vidjeti koje dokumente možete tražiti.