Podmićivanje i iznuđivanje mita su krivična djela koja se rijetko odvijaju u javnosti, tako da se Mario Aguilera (Mario Aguilera), izvještač čileanskog Kanala 17, nije dvoumio oko toga da li da koristi skrivenu kameru. Međutim, priča se iskomplikovala i stigla čak do državnog Vijeća za etička pitanja.

Evo šta se desilo. Vlasnik fabrike cipela je ispričao stanici da inspektorka rada zahtijeva novac ili će ga prijaviti za lažno prikazivanje knjiga fabrike i ilegalni boravak, što podliježe deportaciji. Reporter Aguilera je sa njim dogovorio da snime predaju novca službenici.

Inspektorki stvari postaju sumnjive kada vlasnik fabrike pokuša da joj novac preda na ulici. Ali, sam razgovor između njih je inkriminišući. "Nemojte me isplaćivati ovdje," buni se ona. Onda predlaže, "Ne, ne, hajdemo negdje na piće". Kamera je zabilježila prelazak novca iz ruke u ruku.

Nakon što je transakcija obavljena, reporter slijedi inspektorku rada do restorana, i sa uključenom kamerom je pita, "Da li znate da je iznuđivanje mita krivično djelo?" Kada se ona pravi da ne zna o čemu je riječ, on je pritišće iznoseći detalje. "Mislim na onih 300,000 pezosa (oko 660 američkih dolara) koje ste dobili".

Prizor je mučan, inspektorka je na smrt preplašena i moli reportera da ne ide dalje.

Ove emotivne scene su u središtu Aguilerinog izvještaja na Kanalu 17 te večeri.

Reporter se ne kaje: "Ne dobijate svaki dan priliku da snimite primjer korupcije kao što je ovo," kaže.

Međutim, drugi su kritikovali novinarski rad i etiku Kanala 17 zbog načina na koji je prilog prikazan, naročito intervju iz zasjede sa službenicom u restoranu.

Nakon prilično nepovoljene reakcije javnosti i debate u drugim medijskim kućama, Kanal 17 je zatražio mišljenje Vijeća za etička pitanja, nezavisne institucije za praćenje medija koju su pomagali njihovi vlasnici. Vijeće je presudilo da je intervjuem iz zasjede Kanal 17 narušen dignitet inspektorke rada i potvrdilo je da joj je stanica trebala pružiti priiku da se pripremi prije nego što je morala odgovarati na pitanja pred kamerom.

Član Vijeća, Migel Gonzales (Miguel Gonzallez) je to rekao ovako: "Nismo ih kritikovali zbog korištenja skrivene kamere; kritikovali smo ih zato što su tu osobu slijedili do restorana, stavili je ispred kamere i izložili oku javnosti; toj osobi nisu dali mogućnost da sazna za šta se tereti i dobije profesionalnu pomoć prilikom svoje odbrane."

O slučaju se žučno raspravljalo da konferenciji o etici koja je održana u Santijagu. Lusija Kasteljon (Lucia Castellón), dekan Komunikološkog fakulteta na Univerzitetu Dijego Portales, se složila sa stavom Vijeća. "Pitanje je da li je ili nije etično sakriti kameru, a onda prikazati reakciju te žene... Ona ima porodicu, djecu. Nije imala vremena da reaguje kako treba i to je te večeri bilo prikazano," kaže Kasteljon.

Reportaža je prikazana u petak uveče, a rok za pripremu je bio tako kratak da je čak i stanica priznala da nisu imali dovoljno vremena da prilog pripreme kako treba. Bivši urednik vijesti Kanala 17 sada priznaje da je stanica možda odvukla pažnju gledalaca od stvarnog problema - mita - napadanjem inspektorke iznenadnim ispitivanjem pred kamerom.

Drugi su smatrali da je snimanje inspektorke rada bez prethodne najave bilo opravdano pod datim okolnostima. Ona je navodno počinila krivično djelo svega nekoliko minuta prije toga; ona je javni službenik sa odgovornostima prema javnosti i stoga nema pravo na isti stepen zaštite privatnosti kao obični građani.

Neki novinari vjeruju da je presuda Vijeća za etička pitanja mogla kompromitovati upotrebu skrivene kamere u drugim , manje kontroverznim, okolnostima.

Pitanja za diskusiju:

1. Da li je priča dovoljno značajna da bi opravdala korištenje skrivene kamere?

2. Da li je bilo drugih načina da se dođe do informacije?

3. Šta je "intervju iz zasjede" dodao priči? Da li je to u redu?

4. Razmotrite odluku Vijeća za etička pitanja: Koju obavezu ima novinska agencija prema ljudima o kojima govori? Da novinsku agenciju vežu pravila, kao što su ona koja se odnose na službenike koji rade na sprovođenju zakona, koja optuženome dozvoljavaju da sazna za šta se tereti i da dobije pravni savjet prije ispitivanja?

5. Da li su pol i porodični status inspektorke rada imali veze sa etikom u ovom slučaju?

6. Da li smatrate da je ovo bilo dobro izvedeno istraživanje korupcije? Šta nedostaje?

7. Da li je u redu koristiti smicalice, kao što su skrivene kamere i diktafoni, da bi se došlo do priče? Gdje povući liniju?