Stalni trener Poynter Instituta, Jill Geisler, nastoji da prevaziđe ustaljene, neproduktivne modele odnosa urednika i novinara. Za potrebe urednika koji žele da njihovi novinari "kritički razmišljaju", pretvorila je postojeću, glomaznu analizu kritičkog mišljenja, u niz pitanja kojima urednici mogu podstaći vještine i razumijevanja kod novinara.

Šefovi redakcija vijesti mi kažu da žele da novinari u njihovim timovima koriste bolje "vještine kritičkog mišljenja."

Moje pitanje je: šta je to što oni zaista podrazumijevaju pod tim?

Za neke, to znači biti skeptičan – starodrevna škola koja poučava "Ako ti majka kaže da te voli, provjeri to." To je početak kritičkog mišljenja.

Kod drugih šefova redakcija vijesti, plašim se da to jednostavno znači: "Imati sposobnost da se čitaju moje misli i zna tačno kako bih ja uradio priču." To u velikoj mjeri predstavlja kraj kritičkog mišljenja. To je samo oponašanje.

Što dakle zaista čini kritičko mišljenje? Malo sam istraživala. Prema Centru za kritičko mišljenje, to je (pazite sad):

Proces intelektualne discipline u okviru kojeg se aktivno i umješno konceptualiziraju, primjenjuju, analiziraju, sintetiziraju, i/ili procjenjuju informacije prikupljene ili generisane putem opažaja, doživljaja, razmatranja, rasuđivanja ili priopćavanja, kao vodič za vjerovanje i akciju.

Pokušajte to doviknuti svojoj reporterki koja se uputila van da uradi neku izazovnu priču.

No, pogledajmo malo bolje. Veći dio učinka kritičkog mišljenja može se jednostavnije raščlaniti. Jedan tim stručnjaka rastavio ga je na 35 pojedinačnih vještina. U nastavku su navedene neke od tih 35 vještina koje su veoma značajne za novinare:

• Misliti neovisno

• Prakticirati pošteno mišljenje 

• Istraživati misli koje podupiru osjećanja i osjećanja koja podupiru misli 

• Suziti generalizacije i izbjegavati pojednostavljenja  

• Pojasniti pitanja, zaključke ili uvjerenja

• Pojasniti i analizirati značenja riječi i fraza 

• Razviti kriterije za procjenu; pojasniti vrijednosti i standarde  

• Procjena vjerodostojnosti izvora informacije 

• Analiza ili procjena argumenata, interpretacija, uvjerenja ili teorija 

• Proizvodnja ili procjena rješenja

• Kritičko čitanje  

• Kritičko slušanje 

• Ispitivanje ili procjenjivanje pretpostavki 

• Razlikovanje bitnih od nebitnih činjenica 

• Izvođenje uvjerljivih zaključaka, predviđanja ili interpretacija

Dok čitam ovaj spisak, sjetim se koliko su ove vještine važne za ulogu novinara. Također sam shvatila da spisak demonstrira razliku između ozbiljnog bavljenja novinarstvom i twist-and-shout info-zabave koju emituju neki kablovski informativni programi, talk-show emisije na radiju i blogovi, gdje je kritičko razmišljanje “nestalo u akciji”. 

Kao lideri, kako ljudima koji rade u našim redakcijama možemo govoriti o bitnim vještinama kritičkog mišljenja? Kako možemo te vještine i vrijednosti, koje zvuče uzvišeno, učiniti dijelom našeg svakodnevnog razgovora?

Mislim da to možemo uraditi putem pitanja, koja mogu biti mnogo moćnija od izjava. 

S tim ciljem, nudim vam nekoliko pitanja koja mogu pomoći da ohrabrite kritičko mišljenje u redakciji:

• Koje su vaše pretpostavke o pitanjima i osobama iz vaše priče? 

• Postoji li ikakvo drugo uvjerljivo objašnjenje koje bi trebalo razmotriti u ovom slučaju? 

• Da li ste jednako naporno radili na osporavanju kao i na dokazivanju svoje hipoteze? 

• Šta ovdje nedostaje? Postavljamo li prava pitanja? 

• Da li zaista postavljamo izazov samima sebi? Sviđa li nam se naša priča onakva kakvom je sada vidimo? 

• Zašto je ova informacija relevantna za priču? 

• Pretpostavljamo li da je korelacija uzrokovanje? (Da li je uzročno-posledični odnos u priči samo naša pretpostavka?)

• Koliko pažljivo smo slušali sve glasove? 

• Da li smo dopustili da strah upravlja našim mišljenjem? 

• Da li je to što se do sada nešto uvijek radilo na određeni način, dovoljan razlog da se to ne dovodi u pitanje? 

• Da li informaciju čini naročito važnom ili interesantnom puka činjenica da nam je bilo teško doći do nje? 

• Da li smo u vezi s ovim pitanjem dovoljno stručni da formiramo odgovarajući zaključak? Ima li još nešto što trebamo saznati? 

• Da li previše pojednostavljujemo i previše generalizujemo? 

• Kakva nam je logika? Da li smo postali plijen ad hominem argumenata (lični napadi) ili lažnih dihotomija (pogrešno vjerovanje da postoje samo ove dvije opcije) umjesto da potpunije istražimo pitanje? 

• Da li je ovo zaista pošteno?

Dok se šefovi redakcija vijesti mole da njihovo osoblje razvije bolje vještine kritičkog mišljenja, sami bi trebali biti spremni da u potpunosti prihvate još jedan aspekt toga: neovisnost i hrabrost. To znači da će vaše osoblje koje kritički misli biti sklonije da dovodi u pitanje autoritet.

Prići će i izazvati VAS. Da li ste spremni za to?

Ukoliko zaista cijenite kulturu kritičkog mišljenja, to ćete ispitivanje također pozdraviti.

Razmislite o tome.

Izvor: http://www.poynter.org/column.asp?id=34&aid=81581