Digitalne medijske kuće treba da organizuju razgovore u okviru zajednice. Takođe treba da razmotre standarde takvih razgovora i kako te standarde mogu provoditi, te kako će napraviti razliku između razgovora u zajednici od novinarstva koje je dužno pridržavati se viših standarda. Kako kaže Kelly McBride, voditelj profesorskog zbora za etiku na Poynter institutu, treba da težimo dijalogu više nego žučljivim napadima: “Rulja na Internetu je generalno nemilosrdna, a raspaljuje je lakoća i anonimnost objavljivanja poruka.”

Novinske kuće traže i prihvataju sadržaj koji javnost dostavlja na tri primarna načina (koja se međusobno preklapaju):

• Mišljenje. Kao što novine već odavno rado prihvataju mišljenja izražena u pismima uredniku, mi rado prihvatamo mišljenja dostavljena online na različite načine, uključujući komentare na priče, forume za diskusije, društvene blogove, komentare na blogove zaposlenih...

• Novinarstvo građana. Sve više pozivamo javnost da nam na razne načine pomogne u pravljenju priča, čime ona pomaže u stvaranju novinarskog sadržaja koji se na mnogo načina jedva razlikuju od našeg vlastitog novinarstva: unošenjem kalendarskih stavki, dijeljenjem vlastitog prikaza vijesti i događaja sa drugima, slanjem fotografija i snimaka društvenih događaja, postavljanjem vlastitih priča o događajima u susjedstvu koje novinari ne prate.

• Razgovor. Na specijalizovanim siteovima namijenjenim za mame, mlađe odrasle ljude, ljubitelje sporta i druge segmente publike, pozivamo ljude da traže i daju savjete, hvališu se i vrijeđaju (trash talk), dijele sa drugima svoj humor, prepiru se i na druge načine sa drugima dijele svoj život online.

Pojedini etički izazovi u sadržajima koje stvara zajednica su karakteristični za određene sadržaje, dok su neki od njih univerzalni u svim sadržajima koje stvaraju korisnici.

Identitet nasuprot anonimnosti

Nalazimo se u neobičnom i protivrječnom periodu u novinarskoj etici kada pretjerana upotreba i zloupotreba povjerljivih izvora od strane novinara šteti vjerodostojnosti našeg novinarstva. Ipak, anonimnost je uobičajena i očekivana u mnogim online razmjenama, a mi želimo da izgradimo online publiku, te stoga ispitujemo koja je to pravilna ravnoteža između transparentne identifikacije i potpune anonimnosti. Kao i kod mnogih drugih odluka, ovo je pitanje ustupaka. Anonimnost donosi veći broj učesnika, te možda veći promet. Ali, donosi i više nepoželjnog sadržaja i više nepotkrijepljenih izjava, koje mogu nanijeti štetu vašoj vjerodostojnosti i odbiti pojedine korisnike. Stoga možete razmotriti različite nivoe identifikacije:

• Zahtijevajte od ljudi da se registruju pod imenima koja se mogu provjeriti i da ta imena koriste u svim komentarima i prilozima na web siteu. Time se smanjuje broj učesnika, ali se povećava odgovornost i pomaže ljudima da procijene vjerodostojnost komentara, te se obično podiže nivo uljudne rasprave. To takođe zahtijeva malo posla s vaše strane u provjeri identiteta. U kontekstu online razgovora, gdje prevladava anonimnost, zahtijevanje identifikacije može spriječiti da vaš site ima promet i nivo razgovora koji želite, naročito ako drugi siteovi u zajednici dozvoljavaju anonimnost. Ako u svim slučajevima tražite identifikaciju, trebaće vam možda jača promocija da potaknete diskusiju.

• Zahtijevajte od ljudi da se registruju pod imenom i email adresom koji se mogu provjeriti, ali im dozvolite da koriste pseudonim (screen name). Ovo vam omogućava da ljude upozorite na nedozvoljeno ponašanje i da ih kontaktirate radi intervjua ukoliko pokažu da znaju nešto važno.

• Potaknite ljude da formiraju korisničke profile. Profili ne moraju otkriti stvarna imena, ali govore više o korisniku ili sadrže fotografiju koju će neki ljudi prepoznati.

• Stavite link na prethodne komentare korisnika (to može biti link sa korisničkog profila ili sa svakog komentara). I bez identifikacije, ovo korisnicima daje mogućnost da procijene vjerodostojnost priloga određenog korisnika. Ako je određena osoba ocijenila desetak restorana i svidjelo joj se nekoliko koji se i meni sviđaju, ali joj je se ne sviđa baš svako mjesto, više ću vjerovati ocjeni mjesta na kome nikada ranije nisam jela. I biću sigurnija da to nije glavni kuhar koji ocjenjuje vlastito mjesto.

• Zahtijevajte različite nivoe identifikacije, u zavisnosti od konteksta. Naprimjer, možete tražiti puno ime, odnosno korisnički profil za blogere, ljude koji prilažu kalendarske stavke ili one koji prilažu novinarski sadržaj, ali dozvoliti veću anonimnost u komentarima na priče ili na siteovima za razgovor.

• Možete dozvoliti anonimnost online, ali zahtijevajte kontakt podatke kako biste mogli zatražiti identifikaciju ako budete željeli da objavite pojedine online komentare u štampanom izdanju.

Šta je sa osobljem? Ako javnosti dozvolite određeni nivo anonimnosti, treba da odlučite da li ćete svojim novinarima dozvoliti da anonimno komentiraju. Ako je vaš odgovor ne, da li se to odnosi na sve okolnosti? Ili im samo branite da anonimno komentiraju vlastite priče ili daju anonimne komentare na vašem siteu? Može li uposlenik imati lični blog na ličnom siteu koji nema nikakve veze sa oblasti koju pokriva gdje će pisati pod pseudonimom? Može li izvještač koji prati Vladu komentirati anonimno kao bilo koji drugi sportski navijač na sportskom siteu?

Sadržaj koji stvaraju korisnici

Novinarstvo građana i osvrti korisnika. Sadržaj koji stvaraju korisnici daje mogućnost korištenja vašeg web sitea u stranačke, promotivne ili komercijalne svrhe. Razmislite kako se želite zaštititi od toga ili otkriti vašim čitaocima interese ljudi koji se javljaju sa svojim prilozima. Da li je u redu da bračni drug profesora ili profesorice drame u srednjoj školi postavi svoju ocjenu srednjoškolske predstave? Mogu li zaposlenici restorana ocijeniti svoj restoran? Da li je potrebno otkriti ove odnose? Ako jeste, kako ćete ih kontrolisati, naročito ako ne zahtijevate identifikaciju? Možda ne pratite sastanke Kiwanis kluba putem svojih zaposlenih, ali rado primate online prikaze sastanka koje pošalju predsjednik/ca ili sekretar/ica. Da li to zahtijeva ikakvu vrstu objašnjenja ili odbijanje odgovornosti. Političke interesne grupe urednicima redovno šalju masovno-proizvedena pisma koja urednici mogu prilično lako otkriti. Ako dozvoljavate čitaocima da postavljaju priloge na vaš web site, da li je ovakva vrsta plagijata prihvatljiva? Dobijaju li prekršitelji zabranu? Da li je dovoljno navesti da odbacujete odgovornost i da ne pregledate priloge čitaoca na isti način na koji pregledate sadržaj koji prave novinari? Ako pozovete ljude da unose događaje u kalendar, kako ćete osigurati tačnost? Kako ćete stupiti u vezu sa osobom koja je nešto postavila ako korisnik ukaže na nedosljednost ili moguću grešku? Možete li poboljšati tačnost priloga za kalendar i najava ili novinarskih priča koje šalju građani tako što ćete im automatski emailom poslati zahtjev da ponovo pročitaju i potvrde gotovi proizvod online?

Komentari i diskusije. Da li treba da dozvolite anonimne komentare posjetilaca web seita? Ako treba, kako ćete ih nadzirati? Šta nećete dozvoliti – vulgarni jezik, lične napade, nepotkrijepljenje optužbe? Nepoželjan sadržaj možete provjeravati na više načina: Možete čitati komentare prije nego što se pojave online, mada to usporava tok diskusije. Možete moderirati diskusije i uklanjati nepoželjan sadržaj, ali to zahtijeva vrijeme osoblja. Možete koristiti softver koji provjerava proste izraze, ali se takav softver može prevariti upotrebom zvjezdica i simbola koji slično izgledaju – 0 umjesto o, $ umjesto s, @ umjesto a. Možete zamoliti čitaoce da obilježe nepoželjan sadržaj, koji zatim možete pregledati i odlučiti da li ćete ga ukloniti. Možete korisnike ovlastiti da sami uklanjaju nepoželjne komentare – barem dok ih vi ne pregledate. Možete apelovati za uljudnost. Možete dozvoliti korisnicima da sami vrše nadzor. Možete imati različite prostore sa različitim nivoom moderacije, tako da se ljudi koji uživaju u potpunoj slobodi za sve okupljaju u jednom dijelu vašeg seita, dok se uljudne diskusije vode u drugom. Nijedno od ovih rješenja nije savršeno. Razmotrite ova pitanja u uredničkom blogu, na pojedinim forumima za diskusiju i u javnim nastupima kako biste došli do odgovarajućeg nivoa transparentnosti ili anonimnosti za svaku vrstu razmjene na vašem siteu.

Kada odlučujete da li ćete pratiti i uređivati komentare čitalaca, treba da uzmete u obzir pravna pitanja, kao i etička i logistička. Vaša zakonska odgovornost se povećava ako uređujete materijal. Ali zakonska pitanja nisu isto što i etička. Ne dozvolite da vas zakon natjera da dozvolite slobodu za sve ako smatrate da će to potkopati vašu vjerodostojnost.

Kad komentari postanu vijest

Da li treba da izvještavate o anonimnim komentarima na blogovima – bili to blogovi na vašem siteu ili na nečijem drugom – ako se mogu iskoristiti u novinarskoj priči? Da li takvi komentari moraju ispunjavati iste standarde kao drugi neimenovani izvori? Ako zahtijevate registraciju, što vam zapravo daje način da kontaktirate ljude, možete potvrditi (ili opovrgnuti) otkrića ili tvrdnje koje vrijede da se objave, tako da ih možete obraditi u svom novinarskom sadržaju.

Na konferenciji o online etičkim pitanjima koju je organizovao Poynter institut 2006. godine, kako je izvijestio Rick Edmonds, napravljen je spisak sljedećih pitanja koja treba postaviti prilikom procjenjivanja kako se postaviti prema konkretnim komentarima korisnika i prema komentarima korisnika generalno:

• Postoje li pitanja koja se tiču lične sigurnosti i privatnosti?
• Hoće li se povećati protok i razmjena ideja i potaći različitost razgovora omogućavanjem anonimnosti?
• Imate li mogućnosti da pratite ili čistite neprikladne postove?
• Postoje li kategorije sadržaja gdje je anonimni sadržaj koji prave korisnici nužan? Gdje je neprihvatljiv?
• Da li su javnosti jasni uslovi pod kojima se daje ili ograničava anonimnost?
• Šteti li anonimnost vjerodostojnosti informacija ili raspravi?

Zaštitite svoju vjerodostojnost

Ako ne zahtijevate poštivanje istih standarda za sve svoje sadržje, onda često na razne načine objašnjavajte svoje standarde – kroz uredničke napomene, uredničke blogove, upozorenja, odbijanje odgovornosti. Takođe možete odvojiti novinarstvo koje ispunjava visoke standarde od komentara koji ispunjavaju niže standarde. Umjesto dozvoljavanja (i objavljivanja) komentara na istoj stranici sa pričom, postavite link koji vodi do komentara (a tamo navedite da ne prihvatate odgovornost, uz objašnjenje da vaši standardi pravičnosti, identifikacije izvora i potvrde informacija za priču nisu isti kao za komentare).

Kada izvještači intervjuišu ljude o osjetljivim ili kontroverznim temama, naročito ako izvori nemaju redovne dodire sa medijima, trebate razmotriti da li izvještači treba da upozore izvore da bi mogli postati meta neprijatnih anonimnih komentara.

Online ankete

Online ankete su zabavne, ali nisu zasnovane na naučnim metodama. Kako treba da obilježite rezultate? Da li je uvijek potrebno naznačiti da nisu zasnovani na naučnim metodama? Ako ne blokirate višestruko glasanje sa istog računara, ne treba da objavite rezultate kao broj ljudi koji je glasao, već kao broj odgovora ili glasova za određeno gledište.

Korisni resursi:
Smjernice o sadržaju koji stvaraju korisnici, izrađene na konferenciji Poynter instituta 2006. godine

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Prevod sa engleskog: Kanita Halilović
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Ovaj tekst u je svojoj izvornoj verziji objavljen na engleskom jeziku na web portalu “No Train, No Gain – Training for Newspaper Journalists” (http://www.notrain-nogain.org/).

Originalni tekst „Engaging the public and maintaining standards: Upholding and Updating Ethical Standards“ dostupan je ovdje.

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala “No Train, No Gain”. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja “No Train, No Gain” web portala koji su u cjelosti dostupni na web stranici.

Prevod i objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeni su zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti ovdje.