foto: Arijana Saračević Helać

 

„'Bosna' živi i ljudi je vole“, kaže bosanskohercegovačka novinarka Arijana Saračević Helać za Mediacentar Sarajevo nakon što je njen dokumentarni film o Košarkaškom klubu (KK) Bosna ocijenjen kao najbolji međunarodni film na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma u Nišu.

 

Dok je na Zlatiboru predsjedavala žirijem 11. Međunarodnog festivala dokumentarnog sportskog filma, njen dokumentarni film „Bosna“, 28. avgusta je proglašen najboljim međunarodnim filmom 300 kilometara dalje u Nišu na City Festu 4. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Direktor niškog Festivala Oliver Paunović nagradu joj je donio i uručio na Zlatiboru. Tri mjeseca ranije film „Bosna“ prikazan je na festivalu u Milanu, a premijeru je imao u sarajevskom Domu mladih 2019. godine. 

 

 

„'Bosna' je topla i veoma važna priča što je prepoznala i probirljiva niška publika i žiri Festivala“, kaže autorica filma Saračević Helać.

 

Film je rađen povodom 40. godišnjice najvećeg uspjeha u historiji bosankohercegovačke klupske košarke i premijerno prikazan u Domu mladih u Sarajevu 5. aprila 2019. godine. Autoricu je, kako kaže, bilo stid jer nijedna institucija u BiH nije obilježila ovaj jubilej.

 

Tog, 5. aprila 2019, navršilo se punih 40 godina otkako je KK Bosna postala prvak Evrope. U francuskom gradu Grenoblu, 1979. godine, pred 12 hiljada navijača KK Bosna je pobijedila italijanskog šampiona Emersona s rezultatom 96:93. Bio je to najveći uspjeh bosanskohercegovačke, ali i jugoslovenske klupske košarke, podsjeća Saračević Helać.

 

„Milioni građana bivše države tog dana bili su uz TV ekrane i uživali u trijumfu prvog evropskog šampiona Jugoslavije, koji je u Palati spotova u Grenoblu igrao čudesno. Za državu koja je bila svjetska košarkaška sila, ovo je bilo herojstvo - prva titula klupskog evropskog šampiona“, objašnjava ona.

 

Da ljudi vole „Bosnu“, dokaz je i to što su je neki film gledali više puta, a i ponovo će, kaže Saračević Helać, i dodaje da je bio izazov raditi na ovom dokumentarnom filmu, naročito njoj koja se prvenstveno bavi političkim dokumentarcima. 

 

„Imali smo malo vremena, a puno terena. Radili smo ga u zimu, u vrijeme važnih utakmica Evropske lige, a većina mojih sagovornika su treneri klubova koji su igrali za titulu evropskog prvaka. Bila sam uporna i odlučna. Žarka Varajića smo izvukli iz bolnice da ga snimimo. Čuvam njegovu poruku u kojoj je napisao: 'Arijana, ovo je najdivniji film koji sam gledao'. Nažalost, ubrzo je preminuo“, priča ona za Mediacentar Sarajevo te podsjeća na tekst o „Bosni“ koji je napisala po završetku snimanja. U njemu je detaljno objasnila kako je izgledalo snimanje filma „Bosna“, traženje sagovornika i dogovaranje termina razgovora, ali i brige kako će sve stići da snimi na vrijeme. 

 

Nakon što je dokumentarni film „Bosna“ nagrađen na festivalu u Nišu, Saračević Helać za Mediacentar kaže kako je „samo željela da se na neki način oduži sjajnim momcima koji su nas prije 40 godina usrećili i još uvijek osjećamo tu sreću“. Film je priča koja je društveni fenomen jednog vremenskog konteksta, dodaje, ali i da on nije takav tek slučajno. 

 

„Cijelo društvo je prepoznalo tu vrijednost i jednostavno svi oni kao jedan tim napravili su fantastičan rezultat. Logistika nije manjkala, a igrači su vrijedno radili. Fascinantno je da su ti ljudi ostali skromni, tihi i da dalje vrijedno i teško rade. Nisu u 'visinama'“, dodaje autorica filma. O tome je pisala i u svome tekstu, gdje navodi da su ona i snimatelj Vanja Ćatović, tokom istraživanja psiholoških profila i biografija sagovornika, zaključili kako je riječ o skromnim i jednostavnim ljudima koji nisu zloupotrijebili slavu. 

 

Ona kaže i da su sarajevski „Studenti“, što je bio nadimak za košarkaše KK Bosna, postali sinonim uspješne BiH, i da je i 40 godina kasnije to ostao najveći bosanskohercegovački sportski uspjeh. 

 

Festivali „Bosnu“ vole, jer je film drugačiji, dodaje Saračević Helać. „Možda zato što ga je radila žena. Imam najavu da će projekcija na jesen biti i pred španskom i slovenačkom publikom“, najavljuje ona, ali se, kako kaže, priznanjima ne opterećuje, već želi da se „ovi sjajni momci nikada ne zaborave“.