U danima nakon poplava, kada se čistilo naselje Topčić Polje, nadležni kažu da nije bilo ni vremena ni novca da se otpad odveze na deponiju. Jednostavno je istresen u korito rijeke Bosne.

Glavni federalni vodni inspektor zabrinuto je gledao masu ljudi kroz prozor restorana u Topčić Polju koja mu već dva sata nije dozvoljavala da se vrati u svoj ured u Sarajevu. Mirsadu Smailagiću nije bilo svejedno kada je postao talac zbog svoga posla. U svojoj dugogodišnjoj karijeri inspektora nikada mu se nije desilo ništa slično.

- Bio sam blokiran dva sata, nisam mogao izaći jer mi je život bio ugrožen. Šta sada uraditi? - prisjeća se Smailagić događaja iz juna 2014. godine.

Sve zbog nesporazuma.

Tokom svojih obilazaka rijeka nakon velikih poplava u maju 2014. godine, Smailagić je primijetio da se u blizini Topčić Polja, jednog od naselja koje su poplave gotovo uništile, gomila šljunak i drugi otpad u koritu rijeke Bosne. Vidio je kamione kako šljunak kojim je zatrpano naselje prevoze i istresaju u korito rijeke. U opisu njegovog radnog mjesta je da kažnjava svakoga ko odlaže bilo šta u korito rijeke jer je to zakonom strogo zabranjeno.

- Ja sam išao na teren prema Odžaku, vidim rade nešto i mislim jesu li normalni – kaže Smailagić koji je nakon povratka u ured napisao dopis svim opštinama od Doboja do Zenice o nelegalnim radnjama na koritu.

Bez kazne

To, kako kaže, “nije pilo vode”, pa je pisao Gradu Zenici, tamošnjoj Civilnoj zaštiti, potom Zeničko-dobojskom kantonu, kantonalnoj inspekciji, Fedralnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva a potom i Agenciji za vodno područje rijeke Save.

- Evo dopisa – govori Smailagić dok pokazuje papir na kome je napisano njegovo upozorenje uz potpis i pečat: Svima sam napisao o nezakonitim radnjama u koritu jer ne mogu ih kazniti.

Vodni inspektor u Federaciji može kazniti osobu ili firmi ali ne i opštinu, kanton ili entiet, objašnjava Smailagić.

- Ja ne mogu kazniti opštinu, po zakonu o prekršajima ne možemo kazniti opštinu, kanton, mjesnu zajednicu i slično – objašnjava Smailagić i postavlja pitanje kako bez kazne bilo šta uraditi: Kako ću mu narediti ako ga ne mogu kazniti?

Jedino što je mogao raditi jeste da ih upozori ili da kazni građevinske firme čiji su kamioni prevozili materijal. U tom trenutku to se činilo besmislenim, objašnjava ovaj inspektor, jer su kamioni čistili zatrpane kuće.

- Mogao sam kazniti firme koje su to radile, ali njih je mobilizirala opština – kaže Smailagić dok se prisjeća šta se dalje dešavalo toga dana prije nego što je grupa ljudi blokirala put i zabranila mu povratak u Sarajevo.

Vodni inspektor je pokušao sa članovima civilne zaštite dogovoriti odlaganje materijala na drugom mjestu.

- Kažu da nemaju gdje i ja ih pitam što ne stavite na cestu, na prugu. Kažu ne može. Pa ne može ni u vodotok – prepričava Smailagić koji je tada izdao usmenu zabranu istresanja materijala u vodotok.

U obližnji restoran vodni inspektor je otišao kako bi mogao napisati zapisnik sa terena. Neko je tada rekao stanovnicima Topčić Polja kako je vodni inspektor obustavio radove bez objašnjenja kako se radi o zabrani istresanja materijala u korito a ne uklanjanja materijala iz i oko kuća.

Kamioni koji su sedmicama odvozili materijal iz naselja su stali.

- Nisam sjedio ni 15 minuta odjednom je blokada puta, masa naroda – kaže Smailagić i dodaje kako su mu rekli da će ga pustiti tek kada povuče svoju zabranu.

Tada je nazvao svog direktora koji mu je rekao da obeća sve što traže kako bi ga pustili. Naredba je svakako bila usmena, objašnjava Smailagić.

- Policija je meni spremila i blindirano auto da me mogu evakuisati – objašnjava vodni inspektor koji je nakon povratka u kancelariju u Sarajevu napisao rješenje i zabranio istresanje materijala u korito Bosne: Oni su kasnije postupili po tom rješenju, i da nisu ja ih ne bih mogao kazniti.

Mada mu nije bilo prijatno “u blokadi”, Smailagić kaže kako potpuno razumije stanovnike Topčić Polja kojima su klizišta donijela nekoliko miliona kubika materijala u dvorišta.

- Ljudima je do grla došlo, jedva su dočekali mašine da voze materijal od kuća i sad se nađe neki inspektor, narod ko narod – kaže Smailgaić.

Apsurdno pitanje

Midhat Serdarević, pomoćnik načelnika Zenice za civilnu zaštitu, kaže kako su građevinske kompanije same odlučile istresati materijal u korito.

- Mi ne možemo reći gdje će se odlagati, izvođači radova su donijeli tu odluku – rekao je Serdarević u kratkom razgovoru i dodao kako civilna zaštita ima nadležnost samo u toku prirodne nepogode.

Na problem odlaganja nanesenog materijala u korito Bosne upozoravao je i direktor Agencije za vodno područje rijeke Save Sejad Delić.

- Ja sam razgovarao sa načelnicima općina pokušavajući naći načina da to negdje deponuju a ne da istresaju u korito rijeke. Nažalost, načelnici općina su u tom momentu, kada je bila veoma teška situacija, pokušavali da interventno djeluju pa da to bilo gdje sklone – kaže Delić koji smatra da nije postojala jasna odluka i naredba gdje da se odlaže materijal iz naselja: Ja mislim da nije postojala nikakva odluka. Koliko ja znam to je bilo spontano.

Smailagić kaže kako je u jednom razgovoru sa načelnikom Zenice razgovarao o problemu i pitao ga zašto materijal ne voze na otpad.
- On je rekao nemamo novaca – objašnjava Smailagić i dodaje kako se tada moralo pronaći bolje rješenje: Oni su oslobađali kuće, razumijem to, ali nije to rješenje.

Agencija kojom rukovodi Delić sada će morati riješiti problem.

- Imamo sada situaciju da su velike količine materijala u koritu i njih treba iznijeti i deponovati, normalno, za to trebaju i velika sredstva da bi se taj materijal izvadio iz korita – kaže Delić i dodaje kako je Agencija u posljednje dvije godine izdvojila oko dva miliona maraka za čišćenje korita.

Zaim Skopljak, predsjednik mjesne zajednice Topčić Polje, kaže kako stanovnici ovog naselja nakon klizišta nisu imali vremena razmišljati gdje odlagati materijal iz dvorišta.

- U tom momentu, u takvim situacijama da vi tražite rješenje gdje ćete odlagati… po meni je to apsurdno pitanje – kaže Skopljak i dodaje kako su stanovnici Topčić Polja u danima nakon poplava spašavali šta se spasiti da: Materijal je stalno dolazio i mi smo spašavali živu glavu.

On se slaže da materijal ne treba da ostane u koritu i da sada kada se sve smirilo treba poduzeti mjere.

- Sve što je negdje nasuto a nije treba treba dovesti u prethodno stanje – objašnjava Skopljak i kaže kako je zadovoljan obnovom kuća ali ne i korita, puteva, kanalizacije i rasvjete: Sve su to projekti koji su pripremljeni ali iziskuju novac.

Još jedna zima očekuje stanovnike ovog naselja a sa njom i više vode u koritu pa Skopljak smatra da problem treba riješiti što prije kako ne bi ugrozio kuće uz korito rijeke.

Problem drugome

Štete na vodotocima druge kategorija u koje se ubrajaju manje rijeke i kojima upravljaju kantoni u Federaciji procijenjene su na 50 miliona maraka. Na vodotocima prve kategorije za koje je zadužena Agencija štete su bile 12 miliona maraka. Iako 52 posto svog budžeta Agencija izdvaja za prevenciju od poplava to ni izbliza nije dovoljno da bi se sanirala šteta na koritima.

- Vlada Federacije i kantona ne mogu izdvojiti ta sredstva pa tražimo sredstva od međunarodnih donatora, neka su već pronađena – objašnjava Delić i dodaje da građani koji žive uz rijeku kod Topčić Polja nisu pomogli u sprječavanju novih poplava čak niti nakon onih u maju 2014. godine: Nažalost, neka fizička lica su svoje posjede širili na uštrb korita, maltene u korito istresali da bi proširili svoj posjed.

Čišćenje materijala istresenog u korito Bosne kod Topčić Polja vjerovatno će biti skuplje nego što bi bilo njegovo odlaganje kada se čistilo naselje. Dio materijala će, objašnjava Delić, prilikom većih kiša voda odnijeti sa sobom, sve do Save. On dodaje kako je materijal iz Topčić Polja neiskoristiv i da nije poput šljunka za kojeg bi bile zainteresovane mnoge građevinske kompanije. U najboljem slučaju ovaj se materijal može koristiti za nasipanje puteva.

Nasip za sada ne pravi velike probleme jer je vodostaj Bosne nakon poplava u maju 2014. godine bio nizak. Ipak, materijal će se morati ukloniti. Agencija čeka izradu glavnog plana koji će pokazati koliko materijala će trebati ukloniti i koliko će sve to koštati.

- Obilazili smo teren, išli smo sa par inžinjera. Sada imamo situaciju da su ove godine niski vodostaji i nema većih problema ali će biti potrebno pročistiti samu sredinu vodotoka, tu imamo jednu sprudište ali to je privatna zemlja, prvo se moraju riješiti imovinsko-pravni odnosi – kaže Delić i objašnjava kako je korito rijeke i 15 metara od njegove obale takozvano javno vodno dobro na kome se ništa trajno ne smije graditi niti odlagati.

Međutim, to je nečija zemlja i za bilo kakvo čišćenje ili uređenje korita prvo se moraju riješiti imovinski odnosi.

- To nekada usporava čišćenje. Uz obalu je 15 metara javno vodno dobro ali neko ima vlasništvo. Ne možete graditi na tome osim vodenica, šupa i slično ali to je vaš posjed.

Koliko će novca trebati da se očisti korito Bosne u Topčić Polju Delić ne može sa sigurnošću reći. Za čišćenje svih korita kojima upravlja Agencija trebat će milioni maraka.

- Ove poplave su nanijele svega, to nije samo materijal, to je i otpad, smeće, šljunak, gume, kamenje, kese. Velike količine su nanesene i teško je reći koliko treba sredstava ali sigurno je da su višemilionska sredstva potrebna samo za čišćenje korita – kaže Delić i dodaje kako građani moraju da mijenjaju navike: Naša se korita koriste za odlaganje smeća i mi trebamo mijenjati svijest.

Korito Bosne u Topčić Polju je jednom već čišćeno. Ne zbog materijala iz klizišta. Zbog smeća.

- Obilazili smo teren sa načelnikom Zenice i sa njihovim službama. Bilo je nekoliko čišćenja korita i povećanja korita od strane Civilne zaštite Zenice jer su ljudi istresali smeće pa je došlo do toga da moramo prokopati i izvaditi smeće – kaže Delić koji kao jedino trajno rješenje vidi izradu glavnog projekta koji treba pokazati šta i koliko je potrebno “da bi se održavao normalan protok rijeke”.

On smatra da je problem u Topčić Polju samo premješten na drugo mjesto ali da i dalje postoji.

- Mi umjesto da problem rješavamo na kvalitetniji način samo smo ga sa jednog mjesta pomjerili na drugo, rješavajući jedan problem mi smo napravili drugi na drugom mjestu, nismo razriješili problem već smo ga samo pomjerili na drugo mjesto – smatra Delić.

Materijal iz korita takozvane druge kategorije u nadležnosti opština i kantona prebačen je u rijeku prve kategorije kojom upravlja Agencija pa je na taj način i postao njihov problem.

Za vodnog inspektora Smailagića najveći problem sa našim koritima je što se ona ne čiste.

- Ovdje je najveći problem što se ne čiste korita i što se ne vadi materijal iz vodotoka – kaže Smailagić.

Greška i dvije izgubljene godine

Agencija za vodno područje rijeke Save u posljednje dvije godine nije mogla da izda odobrenje za vađenje šljunka iz rijeka. Na taj način se korito produbljuje i povećava količina vode koju može da primi.

- Godinu i po do dvije nismo mogli izdavati niti jedan vodni akt jer je zakon bio neprimjenjiv – objašnjava Delić problem nastao sa pravilnikom donesenim u mandatu ministra Jerka Ivankovića Lijanovića: Bio je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama, dođe do jedne faze i ne možete dalje jer bi povrijedili zakon.

Zbog ovog administrativnog problema Agencija nije izdavala vodne akte za vađenje šljunka iz korita rijeka. Osim što korita na taj način nisu čišćena Agencija je također gubila prihode jer firma koja dobije dozvolu za vađenje “iskoristivog” šljunka plaća naknadu Agenciji odnosno Federaciji.

- Normalno je da smo trebali imati veće prihode i oštećeni smo – smatra Delić.

Ovaj problem riješen je tek u julu 2015. godine. Delić kaže kako je Agencija već počela izdavati dozvole za rijeke Bosnu i Drinu.

Niko ne može reći koliko je smeća i drugog materijala odloženo u rijeke nakon poplave. Glavni federalni vodni inspektor i njegov tim jednostavno ne mogu stići na sve. Sve donedavno on je imao samo dva inspektora. Sada ih je, kaže, ukupno sedam.

Državni vodni inspektor ne postoji a podjele po entietima i kantonima prave dodatne probleme.

- Entitetska linija na rijeci Bosni pravi problem, presijeca rijeku na više mjesta – kaže Smailagić i objašnjava šta se dešava na terenu: Desi se da mi uhvatimo čovjeka gore, kaže ja sam u Republici Srpskoj.

Da bi validno utvrdili u kojem entitetu se nalazi inspekcija mora pozvati geometra iz opštine.

- Ako vidi nas on se pomakne sa kopanjem za 50 metara i pređe granicu – objašnjava Smailagić i kaže kako zbog toga dvije entitetske inspekcije na teren nekada idu zajedno.

U nekim slučajevima policija koja želi da izvrši uviđaj nelegalnih radnji uz korito rijeke mora da do druge obale dođe kroz opštinu u drugom entitetu a za to trebaju posebnu dozvolu.

Komplikovano birokratsko uređenje i podjele nadležnosti usporavaju rad inspekcija, smatra Smailagić. Slično je i sa obnavljanjem naselja pogođenih poplavama. Glavni vodni inspektor navodi primjere Željeznog Polja i Nemile gdje potoci još uvijek nisu do kraja očišćeni.

- Recimo da je prošle godine to bila nepogoda ali zašto su i danas u vodotoku Bosne nanosi ogromni, zašto se oni ne očiste. Šta čekamo? Novu poplavu? To ja ne mogu da razumijem – kaže Smailagić.

Ovaj tekst proizveden je u okviru projekta Istraživačke priče: rekonstrukcija nakon poplava u BiH. Projekt implementiraju Mediacentar Sarajevo i Transitions. Autor priloga/teksta odgovoran je za sadržaj priloga/teksta. Stavovi izneseni u prilogu/tekstu ne odražavaju stavove Mediacentra Sarajevo i Transitions.