Nekad televizijski novinar, a danas autor i producent sarajevske produkcijske kuće XY Films Aldin Arnautović uvjeren je da se o ratnim zločinima mora otvoreno razgovarati. XY Films zato ulaže veliki trud u snimanje dokumentarnih filmova i serijala o ratnim zločinima i životu u BiH nakon rata.

Ime Aldina Arnautovića gledateljima u BiH poznato je, u posljednje vrijeme, s odjavnih špica serijala „Otisci – Petnaest godina poslije“ koji se od jeseni 2007. prikazuje na sva tri javna emitera. „Otisci“ su dokumentarni su serijal o životu u 24 bh. grada 15 godina nakon početka rata, ali i o ratnoj sudbini ljudi koji su tamo živjeli.

Arnautović je producent na ovom projektu, cilj kojega je da građane informira o ratnoj sudbini gradova u BiH i o zločinima koji su u njima počinjeni, istovremeno progovarajući i o tome kako se zajednice danas nose s posljedicama zločina.

U sklopu projekta, XY Films organizira i 12 debata o suočavanju s prošlošću. Neki gradovi su, naglašava Arnautović, odbili projekciju epizoda „Otisaka“ s objašnjenjem da te sredine još uvijek nisu spremne za priču o suočavanju s prošlošću.

Ekipa XY Films-a realizira ovaj kompleksni projekt nakon što su snimili šest dokumentarnih filmova od kojih se suočavanjem s prošlošću bave 'Slijepa pravda', 'Izjava 710399', 'Fantazija' i 'Pravda traži iskorak'. Ovaj posljednji XY je odradio u suradnji s OSCE-om.

Prije 'Otisaka-Petnaest godina poslije', završili su i tri serijala o suočavanju s prošlošću i ratnim zločinima: 'Otisci' (18 epizoda), 'Haaški Tribunal i zločini u BiH' – serijal o radu ICTY-a po pitanju ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, te 'Da li je netko zaboravljen?' – serijal koji je odrađen u suradnji s IDC-om u sklopu projekta 'Ljudski gubici 1991.-1995.'.

Oba serijala pod nazivom „Otisci“ bave se ratnim zločinima, no drugi je serijal - onaj sniman 2007. godine - koncipiran tako da svaka epizoda priča o jednom gradu i njegovoj ratnoj sudbini, ali i životu danas. Prvi serijal „Otisci“ na sličan je način tematizirao zločine, ali bez geografskog fokusa 'jedna epizoda – jedan grad'.

Nisu svi filmovi i serijali koje je XY Films snimao posvećeni ratnim zločinima, no to je tema koja u njihovoj produkciji prevladava.

'Vidimo se prijatelju' film je koji se, primjerice, bavi prijateljstvom dvojice slijepih mladića, dok se film 'Nije da se more već se mora' bavi odnosima u Lukomiru, izoliranom selu na Bjelašnici. 'Veni, vidi, vici' je pak serijal koji se bavi turističkim potencijalima Bosne i Hercegovine.

Objašnjavajući zašto se bave uglavnom temama rata i ratnih zločina, Aldin kaže:

„Ovo je mala produkcijska kuća i mi nemamo ambicije da od nje pravimo nešto izuzetno veliko. Ideja je da se nastavimo baviti temama koje mi smatramo važnima za ovo društvo“.

A zašto je snimanje filmova o temi ratnih zločina važno, po njegovom mišljenju, trebalo biti jasno svakome tko živi u Bosni i Hercegovini.

Žrtve žele da ih se čuje

„Mi smo još uvijek ovdje u nekoj vrsti rata, samo druge vrste. Političari se još uvijek nerijetko služe istim riječnikom kao devedesetih; rat je završio bez jasnog pobjednika i život u društvu koje nema samo jednu istinu, već njih nekoliko, zahtijeva nepristrano informiranje javnosti o svemu što se događalo kako bi građani odgovorno donosili odluke,“ kaže Arnautović. „Ono što društvu treba je suočavanje s istinom i s onim što se u ratu na mnogim mjestima dešavalo.“

Aldin smatra da političari i danas, toliko godina nakon rata, manipuliraju istinom, ali i osjećajima građana u vezi sa prošlošću. To je pogotovo slučaj s ratnim zločinima za koje nerijetko pronalaze opravdanja, relativiziraju posljedice ili broj stradalih.

„Nama je važno da snimimo što ljudi u tim zajednicama pričaju i čega se sjećaju. Mora ostati neko svjedočanstvo o onome što su prošli. Ovo što mi radimo možda će nekome u budućnost pomoći da stvori jasniju sliku o ratu u BiH. Ratni zločini i dalje su tabu tema u većini bh. gradova, a razgovor o mučnoj prošlosti vodi se, nažalost, još uvijek gotovo isključivo među 'svojima'“.

Mnogim političarima cilj je, tvrdi Aldin, pogotovo prije izbora, utjerati strah u kosti ljudima, pozivajući se na strah od 'drugih'. Strah je njima važan alat jer pomoću njega vladaju. Rad XY-a je mali doprinos rušenju tog sistema i uspostavi nekih novih vrijednosti i načina življenja.
Autori produkcije XY nisu imali većih problema sa voljom ljudi da govore o zločinima koji su počinjeni u njihovom kraju.

„Moj je dojam da postoje dvije vrste ljudi. Prvi su oni koji se ne žele sjećati i najčešće su to oni koji nisu imali osobne gubitke u smislu smrti bliske osobe. Druga grupa je ona u kojoj su žrtve koje su na ovaj ili onaj način puno toga izgubile u ratu„, kaže Arnautović.

Tvrdi da žrtve žele pričati o tome što im se desilo i o nepravdi koja ih je snašla.

„To je osobito važno i zato što još ima ratnih zločinaca koji slobodno šeću ulicama. Neki od njih čak rade i za državne strukture. Žrtve žele da budu prepoznate i da se prizna ono što su one doživjele. One jednostavno žele da ih se čuje.„

Arnautović ističe kako se na terenu, pogotovo na debatama koje okupljaju ljude različite etničke pripadnosti i ratnih sudbina, nerijetko pokaže da ljudi koji su u ratu bili na različitim stranama danas imaju mnogo toga zajedničkog.

„Majka koja je izgubila dijete ima mnogo više zajedničkog s nekim tko je u istoj nesretnoj situaciji nego s čitavim svojim narodom koji nema to traumatično iskustvo.“, kaže on.

Ako nećemo mi, tko će?

Arnautović smatra da su filmovi i serijali koje XY radi zapravo nešto što je posao javnog servisa. No, „kako oni to neće ili ne mogu, onda mi to radimo umjesto njih i materijal im dajemo na emitiranje besplatno“. Jer, pita se Aldin, “ako nećemo mi, tko će? “.

Ovaj producent s dugogodišnjim medijskim iskustvom tako tvrdi da bi morao postojati neki javni fond za financiranje filmova o temama koje su od društvenog značaja, ako se njima već u dovoljnoj mjeri ne bavi javna televizija kojoj je to zakonska obveza.
Osnivači XY Films-a su, osim Aldina, Refik Hodžić i Ćazim Dervišević. Refik Hodžić dugogodišnji je zaposlenik Haaškog Tribunala, inače novinar, a Ćazim Dervišević je autor filma 'Vidimo se prijatelju' i ko-autor na projektu 'Nije da se more već se mora'. Obojica su, poput Aldina, iskusni medijski profesionalci.

Ekipa je pokrenula svoju produkciju jer im je dosadio rad u medijima u kojima nisu imali slobodu izvještavanja o onome što su smatrali važnim. XY je od osnivanja, u posljednjih pet godina, izrastao u uspješnu tvrtku koja zapošljava desetak medijskih profesionalaca. Radovi su im nagrađivani na festivalima i manifestacijama u zemlji, ali i izvan nje.

Film 'Fantazija', u Arnautovićevoj režiji, publika je imala priliku pogledati na Sarajevo Film Festivalu 2007. Ovaj dokumentarac govori o ljudima koji se u BiH suočavaju s posljedicama traumatičnih događaja s ratišta i danas žive opterećeni post-traumatskim stresnim poremećajem (PTSP).

„PTSP je bio logičan izbor jer ovdje živim i vidim da su ljudi izmijenjeni traumatičnim iskustvima iz rata,“ kazao je Arnautović. „Meni je to bila zanimljiva tema i zato što mi nije bilo sasvim jasno što se tim ljudima zapravo dogodilo. Taj film nije bilo toliko teško snimiti jer ljudi koji pate od PTSP-a, barem je to moje iskustvo, jednako kao i žrtve, žele govoriti o tome što im se dogodilo.„

'Slijepa pravda' je pak projekt koji je na neki način označio početak rada XY-a, tvrdi Aldin. Riječ je o dokumentarcu koji se bavi Haškim tribunalom, odnosno, pitanjem je li on uspio u svojoj misiji da osumnjičenike za ratne zločine privede pravdi.

„Pitali smo se je li ICTY ispunio zadaću ili je on bio samo jedan skupi eksperiment„, kaže Aldin, uvjeren da ako mi o zločinima nećemo govoriti danas, ako opet prešutimo što se dogodilo i zašto, ista sudbina mogla bi nas opet sve zadesiti. Njegov je stav da - želimo li izbjeći taj crni scenarij, vrijeme je da se prošlošću počnemo baviti na odgovoran način.

„Ako ne zatvorimo krivce; ako ne proučimo što nam se desilo i tko je za to odgovoran, siguran sam da ćemo snositi posljedice jer, netko će nekoga napasti – ovaj put zbog nekog starog 'duga' iz ovog rata. Nešto slično dogodilo nam se i devedesetih. Želimo li prekinuti taj začarani krug, moramo se konačno ozbiljno početi baviti vlastitom krvavom prošlošću.„

XY Films na svojim novim web stranicama (www.xyfilms.net) na raspolaganje je stavio većinu serijala i filmova koje su proizveli, pa tako svatko zainteresiran može, bez poteškoća, pristupiti materijalu. Istovremeno, materijal se može i komentirati. Ova inicijativa predstavlja dobrodošlu novost u praksi produkcijskih kuća koja će uvelike olakšati zainteresiranima pristup materijalu.

Kao teme narednih projekata XY produkcije, Arnautović najavljuje korupciju i teme u vezi s konceptom ljudskih prava. Jedini kriterij je da ekipa temu smatra važnom za bh. društvo.