U osjetljivom političkom okruženju u kojem medijska i informacijska pismenost nije dovoljno razvijena, usred političke retorike koja izaziva podjele, te u nedovoljno regulisanom online prostoru, štetni narativi mogu osujetiti demokratske procese, uticati na ishod izbora i diskreditovati izborni proces. Uticaj štetnih sadržaja u trenutnom informacionom i medijskom okruženju u BiH potencijalno može dodatno oslabiti institucije na državnom nivou, zaoštriti odnose među etno-nacionalnim grupama te ojačati interese određenih političkih grupa unutar zemlje, ali i stranih sila. Javnost u BiH posebno je osjetljiva na dezinformacije i političku propagandu tokom izbornih perioda, kada mnogi akteri koriste u pravilu neregulisanu internetsku sferu, nedostatak poticaja za kvalitetno novinarstvo i slabu političku i medijsku pismenost građana da manipulišu glasačima radi svojih posebnih interesa). Međutim, osim sporadičnih analiza, nije bilo sveobuhvatnih, dubinskih istraživanja koja bi razotkrila obim, izvore, obrasce i elemente štetnih sadržaja i narativa koji mogu osujetiti izborne procese.

 

Cilj ovog istraživanja je da se identifikuju i analiziraju vrste, obrasci, izvori i elementi štetnih narativa koji ciljaju na određene grupe i institucije tokom, ali i nakon izbornog perioda. Kao što je istaknuto u studiji “Regulacija štetnog sadržaja online u Bosni i Hercegovini: Između slobode izražavanja i štete po demokratiju”, ne postoji jednoglasna definicija onoga što se smatra štetnim jer je koncept štete subjektivan i u velikoj mjeri zavisi od konteksta i kulture, a može se razlikovati i od jedne države do druge. Nezakonit štetni sadržaj je sadržaj koji nije u skladu sa zakonima, dok potencijalno štetan sadržaj možda nije zabranjen, ali može naštetiti grupama i pojedincima.

 

Studija koju je naručio Evropski parlament, “Reforma režima odgovornosti EU za internetske posrednike: Pozadina predstojećeg zakona o digitalnim uslugama”, definiše ilegalni sadržaj kao veliki izbor kategorija sadržaja koji nisu u skladu sa zakonodavstvom, kao što je govor mržnje. Potencijalno štetan sadržaj, s druge strane, nije strogo zabranjen, ali može štetno uticati na sposobnost građana da djeluju na osnovu informacija. Takav sadržaj, na primjer, uključuje dezinformacije, netačne informacije i zlonamjerne informacije.

 

Štetni sadržaj tokom izbornih perioda u ovom istraživanju definišemo kao sadržaj koji može naštetiti izbornim procesima i ugroziti pravo građana na dobivanje tačnih informacija na osnovu kojih će donositi informisane odluke. To je i sadržaj koji korištenjem rodnih stereotipa, ratne retorike, etničke pripadnosti, u i dalje patrijarhalnom, etno-nacionalno podijeljenom i postkonfliktnom društvu kao što je BiH, manipuliše i dezinformiše glasače. Uključuje nezakonit sadržaj, kao što je govor mržnje, i potencijalno štetan sadržaj, kao što su dezinformacije, te različite metode kojima je cilj da se na nepravedan način manipuliše stavovima i odlukama birača, uključujući kampanje dezinformacija, kampanje klevete protiv političkih kandidata i propagandno i pristrasno medijsko izvještavanje.

 

Analizom sadržaja medija, profila i grupa na društvenim mrežama, te detaljnom dekonstrukcijom izabranih narativa, u publikaciji dajemo pregled vrsta, obrazaca, izvora i elemenata narativa kojima se tokom izbornog procesa nastoji manipulisati javnošću, a koji su usmjereni na kandidatkinje, etno-nacionalne grupe, državne institucije, u ovom slučaju Centralnu izbornu komisiju, te “strane aktere”, predstavnike međunarodnih organizacija ili pojedinih država koji su aktivni ili imaju značajne vanjskopolitičke odnose sa BiH ili s pojedinim političkim akterima. Uz upotrebu alata za monitoring online medija i društvenih mreža i uz odabrane ključne riječi, tokom tri mjeseca, od početka augusta do kraja oktobra 2022., izvučeni su i analizirani sadržaji sa stotinu različitih online izvora, identifikovane su različite vrste štetnih sadržaja, a zatim je urađena dekonstrukcija glavnih štetnih narativa za svaku grupu: kandidatkinje, etno-nacionalne grupe, CIK te strani akteri.

 

Publikacija predstavlja prvi napor nevladinog sektora da se sistematično, na osnovu velikog broja sadržaja i dekonstrukcije narativa, analiziraju glavni štetni narativi, njihovi izvori i elementi koji mogu uticati na pravične izbore u BiH. Iako analiza nije sveobuhvatna, jer ne sadrži i ostale ciljne grupe ili brojne druge izvore problematičnog sadržaja, ona kroz veliki broj izvora i tromjesečni monitoring daje uvid u načine na koji političke elite i političke partije koriste medije i društvene mreže za diseminaciju štetnih narativa i uticaj na birače te detaljno dekonstruiše najeklatantnije i najopasnije primjere takvih narativa.

 

Autori i autorice su nezavisni stručnjaci i principi kojima su se vodili jesu principi demokratije i ljudskih prava. Publikacija se, pored uvodnog i posljednjeg poglavlja, koji sadrže uvod, metodologiju i preporuke, sastoji od osam glavnih poglavlja. Drugo poglavlje, autora Adnana Huskića, daje pregled političke situacije u zemlji, političkih partija i glavnih društveno-političkih dešavanja iz 2022. godine. U trećem poglavlju, Marija Arnautović piše o glavnim izazovima s kojima se medijski sektor i informacijski sektor suočava u BiH i na koje načine političke elite utiču na uređivačke politike. Četvrto poglavlje autorica Jasmine Čaušević, Kristine Ljevak i Selme Zulić Šiljak daje rezultate monitoringa štetnog sadržaja o kandidatkinjama tokom Općih izbora 2022. i pokazuje kako se rodni stereotipi, a naročito na anonimnim portalima, koriste za diskreditaciju političarki. Peto poglavlje, autorice Belme Buljubašić, daje analizu elemenata štetnih narativa na etno-nacionalnoj osnovi, upotrebe ratne retorike i mrzilačkih narativa protiv Bošnjaka, Srba i Hrvata i njihovih političkih predstavnika za pokretanje glasača. Ovo je poglavlje naročito usmjereno na predizbornu kampanju, ali i na praćenje sadržaja na društvenim mrežama. Autor Amer Džihana u šestom poglavlju analizira kampanje diskreditacije prema Centralnoj izbornoj komisiji, kao primjer diskreditacije državnih institucija i čitavog izbornog procesa. Sedmo poglavlje daje rezultate i glavne elemente štetnih narativa koji uključuju strane aktere, prvenstveno Christiana Schmidta i NATO, i kako su se ovi narativi koristili i još uvijek se koriste za označavanje političkih oponenata kao izdajnika. U osmom poglavlju Nedim Sejdinović daje pregled uticaja susjednih zemalja na medijski sektor i političke procese u BiH i glavnih narativa o Općim izborima 2022. u BiH u Srbiji i Hrvatskoj. U devetom poglavlju Lejla Gačanica daje pregled regulacije i samoregulacije štetnih sadržaja u BiH, ali i primjere dobre prakse u zemljama Evropske unije, koji mogu biti modeli za uspostavljanje boljih mehanizama regulacije i samoregulacije štetnih sadržaja.

 

Publikacija na BHS jeziku je dostupna ovdje. 

 

Englesku verziju publikacije možete preuzeti ovdje.