Paul Cristian Radu, rumunjski istraživački novinar, predavao je na NetNovinarovom edukativnom programu Priče na temu organiziranog kriminala (08.-11. maj 2007, Mediacentar Sarajevo). Sa Raduom smo razgovarali o izazovima istraživačkog novinarstva, značaju baza podataka u istraživanju, kao i o karakteristikama dobre istraživačke priče.

Paul Cristian Radu trener je istraživačkog novinarstva i suosnivač  Rumunjskog centra za istraživačko novinarstvo (Romanian Centre for Investigative Journalism) iz Bukurešta. U maju 2007. godine je na Globalnoj konferenciji istraživačkog novinarstva u Torontu sa timom novinara sa Balkana osvojio nagradu „Global Shining Light“ za „Power Brokers“, serijal priča o pozadini energetske krize koja je prouzrokovala redukciju struje u nekoliko zemalja Balkana. Ovo je jedna od brojnih nagrada istraživača, koji je, između ostalog, sa timom novinara Centra za javni integritet 2005. godine osvojio “Online Investigative Journalism Prize”, nagradu koju dodjeljuje Društvo profesionalnih novinara. Bio je koordinator nekoliko istraživačkih projekata Instituta za izvještavanje o ratu i miru iz Londona. Radu je i stručnjak za pretraživanje baza podataka u radu na novinarskim pričama.
Kada novinar odluči započeti pisati istraživačku priču, koji je prvi korak koji treba poduzeti?
Prije svega, novinari moraju procijeniti šta je priča, a izvori za istraživačku priču mogu biti mnogobrojni. Novinar može početi istraživati zato što je nešto uočio iz prve ruke. Na taj način je istraživački tim novinara s kojim surađujem započeo istragu o tržištu električne energije na Balkanu, jer smo uočili da su cijene struje za domaćinstva stalno rasle i odlučili smo istražiti šta stoji iza toga.
Nekad možete početi od dojava građana jer se možda neko žalio na nešto. Ponekad je to obični članak u novinama, a vi ste odlučili da dublje istražujete ono što ste pročitali u članku. Znači, ideja je prvenstveno ocijeniti šta je zapravo priča i kakvi su potencijali te priče. Također je bitno procijeniti koliko je priča relevantna za javnost. Nekad se može desiti da je priča zanimljiva za novinara, ali ono što je bitno je i da je zanimljiva za javnost, da ima uticaj na javnost i da može pomoći vašim čitaocima u donošenju odluka. Također je bitno ocijeniti šta je onaj minimum koji možete dobiti nakon što ste počeli raditi na priči. Bitno je i razmotriti koje vrste sredstava možete koristiti u istraživanju. Ovo bi bili prvi koraci koje trebate poduzeti prije rada na istraživačkoj priči.
Koje su to osobine dobre istraživačke priče za Vas kao iskusnog istraživačkog novinara?
Prije svega, glavni razlog za istraživanje određene teme je konačni rezultat koji pomaže ljudima da riješe neke nedoumice. Ideja je da priča treba nešto promijeniti, na primjer, imati utjecaj na vladu i primorati nadležne da preduzmu neke mjere i da isprave pogrešne radnje, kao i pomoći ljudima da donesu ispravne odluke. Navest ću vam jedan primjer nečega što je vrlo bitno istražiti. Postoji mnogo finansijskih zloupotreba na Balkanu, ljudi koji stvaraju zajedničke fondove i mame ljude da investiraju u njihove kompanije. Vrlo je bitno da istraživački novinari obrate pažnju na ovu vrstu mutnih poslova, te da upozore ljude da svoj novac ne investiraju u neke kompanije kako ga ne bi izgubili. Bitno je i da tu postoji javni interes. To je jedan od glavnih elemenata istraživačke priče.
Također je bitno objasniti ljudima kako si uradio priču, kako bi uvidjeli da nema ništa skriveno iza same priče, da nisu nikakve interesne grupe uključene u njeno objavljivanje i da novinar priču nije radio za neku interesnu ili poslovnu grupu, već samo radi interesa javnosti. Tim više je bitno da svoju priču potkrijepljujete dokumentima cijelo vrijeme kako bi ljudi spoznali da je sve to istina. To je posebno važno u ovom okruženju istočne Evrope, gdje i novine i novinari mogu biti korumpirani.
Stručnjak ste iz oblasti pretraživanju baza podataka. Kako baza podataka može pomoći novinarima u njihovom istraživačkom radu?
Baze podataka i njihovo unakrsno pretraživanje pomažu istraživačkim novinarima da slijede trag novca. Ovo je, recimo, sveto pravilo u istraživačkom novinastvu: slijediti trag novca. Kroz baze podataka možete slijediti novac na međunarodnom tržištu, možete pratiti poslove, možete istraživati “prljave investicije”, možete primijetiti ukoliko ljudi iz vladajućih struktura koriste strana preduzeća kako bi učestvovali u lažnim ponudama, lažnim privatizacijama. Baze podataka novinarima također nude sudske presude, kao i mnogobrojne podatke koji mogu biti unakrsno pretraživani i kao takvi pomažu novinaru da zaokruži istragu. Naravno, zajedno sa radom na terenu.
Koje osobine čine dobrog istraživačkog novinara?
Mislim da je dobar istraživački novinar onaj koji zna koje istraživačke alate treba da koristi kako bi što bolje radio svoj posao. To je i novinar koji svaki put uči pri susretu sa drugim novinarima. Ideja je ne biti samozadovoljan postojećim vještinama u bilo kojem trenutku, jer živimo u svijetu koji u tehnološkom smislu napreduje iz dana u dan, i vrlo je važno imati pristup novim alatkama za pretraživanje i učiti od kolega. Također, smatram da istraživački novinar treba biti nezavisan. Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja studije sa Harvarda koja je otkrila da se istraživački novinari u svijetu sve više i više okreću nevladinim organizacijama, zatim organizacijama poput Mediacentra i drugim, iz razloga što njihovi matični mediji možda nisu zainteresirani za istraživačko novinarstvo ili su možda u vlasništvu osoba koje imaju drugačije interese.
Kako prepoznajete dobru istraživačku priču?
To bi u principu trebala biti priča koja govori za sebe, priča koja daje kompletan uvid u ono što je novinar htio reći svojoj publici, priča koja je potkrijepljena dokumentima, priča u kojoj nema mjesta za glasine, i priča koja, na kraju krajeva, donosi neke promjene.
Dobra istraživačka priča može imati učinka godinama nakon njenog objavljivanja, a pogotovo ako je postavljena online i dostupna na različitim jezicima. Moj istraživački tim ima primjere priča koje su bile objavljene prije 5 godina o osobama koje se bave organiziranim kriminalom, i te priče još uvijek imaju uticaja. Još uvijek postoje osobe koje čitaju ove priče jer su glavni akteri još uvijek aktivni i pokušavaju da uđu u novi posao. Potencijalni poslovni partneri mogu jednostavno tražiti njihova imena na Internetu i pronaći naše priče i pročitati ih, pa poslije toga neće ulaziti u poslove sa tim osobama. To je vrijednost istraživačke priče koja je postavljena online.
Koji je za Vas najveći izazov u istraživačkom novinarstvu?
Saradnja i razmjena istraživačkih vještina sa drugim novinarima je za mene najveći izazov. Izazov je proširiti mrežu istraživačkog novinarstva, čime se povećava i količina protoka informacija. Također je, naravno, bitno da tokom rada na istraživačkoj priči novinar pokuša pronaći balans i ne unijeti se previše u cijelu priču. Ja sam se ponekad previše uključivao u moje priče. Poslije sam ocijenio situaciju i to spoznao. Vrlo je teško održavati taj balans i ostati po strani dok radite na priči. Naravno, ponekad ste bijesni dok nešto istražujete, ali je važno, za račun tačnosti i vjerodostojnosti, kao i zbog čitaoca, da ne budete aktivista koji nešto želi promijeniti, već istraživački novinar.
Kako novinari koji dugo vremena rade na istraživačkoj priči mogu održati svoju motivaciju?
Radi se o tome da ponekad morate prihvatiti i poraz. I meni se dešavalo da sam mislio da imam dobru temu, i da sam radio na njoj, ali se na kraju uspostavilo da tu nije bilo ništa, iz različitih razloga. Trebate istovremeno raditi na nekoliko priča, i tako održavati motivaciju. I uvijek trebate biti spremni da prihvatite poraz. Ukoliko forsirate priču, ona neće biti dobra.
A ukoliko ne možete doći do određenih izvora? 
Uvijek trebate tražiti alternativne izvore i učiti od drugih. To je razlog zašto uvijek kažem da je sve već urađeno, kada su neke teme u pitanju. Neki će novinari, na primjer, odlučiti da istražuju ilegalne poslove piratstva muzičkih CD-ova. Mnogi novinari u mnogim zemljama već su mnogo puta uradili tu istu priču. Ideja je da novinar od drugih novinara uči kako su oni uradili tu priču i to pokuša primijeniti u svojoj zemlji, ako je moguće. To je jedna od vještina koju treba imati svaki istraživački novinar. U našoj regiji se često dešava da državni službenici ne žele surađivati sa istraživačkim novinarima i obezbijediti im potrebne informacije. U tim slučajevima uvijek postoje alternativni izvori informacija i vještine koje se koriste kako bi se do njih došlo.