Jucer je u Mediacentru  Sarajevo (12.decembar 2006.  od 10:00 do 14:00 h) odrzana konferencija/okrugli stol na temu: “Najveće prepreke u primjeni Zakona o slobodi pristupa informacijama i prijedlozi za izmjene Zakona”. Na konferenciju su govorili: Nataša Pirc-Musar, povjerenik za informiranje Republike Slovenije, Rodoljub Šabić, povjerenik za informiranje Republike Srbije, Mehmed Halilović, zamjenik federalnog ombudsmena za medije, Amira Krehić, direktorica Centra za slobodan pristup informacijama BiH, Amer Džihana, Koordinator istraživanja iz Mediacentra Sarajevo,  Branka Inić, iz Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, Ljubinko Leković, iz Transparency Internationala, Zlatoljub Mišić, iz Kancelarije ombudsmena RS, Željko Varunek, sekretar općine Centar i Tatjana Veljović, iz Ureda za informiranje Vlada FBiH.Glavni zaključci konferencije su:- Unatoč modernom Zakonu o slobodi pristupa informacijama, kao i činjenici da broj zahtjeva za pristup informacijama po osnovu ovoga zakona u kontiniutetu raste, evidentno je da ovaj zakon „nije doživio svoj pravi život.“ - Prema istrazivanju Mediacentra, obavljenom u 2006. godini na uzorku od 240 javnih organa, pokazalo se da 137 (57,1%) javnih organa nije odgovorlio zahtjev za pristup informacijama (mute response), dok jer pristiglo 103 (42,9%) odgovora. Nakon sto je ponovljen upit onim organima koji nisu odgovorili, ukupni se broj odgovora popeo na 164, što čini 68,7 %. To znaci, da gotovo 1/3 javnih organa uopce nije odgovorila i nakon slanja dva upita za informacijama. - Imajući u vidu da ovaj zakon predstavlja potencijalno snažno antikorupcijsko oruđe, tj. da su pomocu njega otkrivene brojne afere u drugim zemljama kao i da su pokrenuta različita kontroverzna društvena pitanja, postaje jasno da u BiH Zakon o slobodi pristupa nije polučio ovakve rezultate, odnosno da niti jedna korupcijska afera ili značajno kontroverzno društveno pitanje,  pomoću njega nije pokrenuta. - Stav je sudionika konferencije da javni organi na općinskom nivou kao i javna tijela sudske vlasti, najviše primjenjuju Zakon o slobodi pristupa informacijama te da u velikoj mjeri poštuju njegove propise.- S druge strane, javni organi koji pripadaju takozvanom javnom sektoru (javna preduzeća, obrazovne, kulturne, naučne, sportske organizacije, ustanove i institucije, itd) najmanje primjenjuju ovaj zakon, te vrlo često i ne znaju da su im propisane određene obaveze Zakonom o slobodi pristupa informacijama. - Učesnici konferencije su složni da postojeća zakonska regulativa nije u dovoljnoj mjeri osigurala efikasno ostvarivanje prava na pristup informacijama. - U tom smislu, zaključeno je da zakonski model koji je na snazi u Sloveniji i Srbiji ima značajne prednosti, a one su izražene u sljedećem:

(a) Postojanje institucije Povjerenika za informiranje (b) Propisivanje odgovornosti Povjereniku za informiranje ne samo za Zakon o slobodi pristupa informacijama već i za Zakon o zaštiti podataka. (c) Zastupljenost kaznenih mjera za neprovođenje Zakona u samom zakonskom tekstu
- Na kraju, zaključeno je da se nastavi sa aktivnostima koje će rezultirati promjenom Zakona o slobodi pristupa informacijama u skladu sa zaključcima konferencije.
POJAŠNJENJA:Povjerenik za informiranje:- Nezavisno i autonomno tijelo koje ustanovljava zakonodavni organ- Odlučuje o žalbama protiv odluka kojim javni organi odbijaju da odgovore na zahtjeve za informacijama ili krše pravo na pristup informacijama- Odluke koje donosi su obavezne za javne organe- Vrši nadzor nad implementacijom Zakona o slobodi pristupa informacijama
Odgovornost ne samo za Zakon o slobodi pristupa informacijama već i za Zakon o zaštiti podataka:Imajući u vidu da se prava koja proizlaze iz ova dva zakona u velikom broju slučajeva preklapaju, sasvim je razumno na jednom mjestu odlučivati o sukobu interesa privatnosti i prava javnosti da zna. Kako Bosna i Hercegovina ima oba ova zakona, potrebno je Povjereniku za informiranje staviti u nadležnost da se stara o njhovoj sprovedbi. 
Kaznene mjera u samom tekstu Zakona o slobodi pristupa informacijama:Postojanje kaznenih mjera ide zajedno sa Povjerenikom za informiranje jer mu se time omogućuje da efikasno djeluje.