„Medijska publika u etničkim rovovima“ naziv je novembarske javne debate koju je u banjalučkom Demofest klubu organizirao Mediacentar Sarajevo. O ovoj temi govorili su: Amna Popovac (Radio Studio 88), Draško Ignjatić (RTRS), Erduan Katana (Radio Slobodna Evropa), Danijela Majstorović (Filozofski fakultet Banjaluka) i Aleksandar Trifunović (medijski projekat Buka).

Mogu li javni servisi utjecajem na publiku pomoći u pretvaranju etničke podjele u etničku različitost, pitanje je kojim se bavila i grupa medijskih stručnjaka iz nekoliko evropskih zemalja u publikaciji „Razjedinjeni propadaju: javni radio-televizijski servisi u multietničkim državama“.

„Prema subjektivnim procjenama građana, evidentno je da su u područjima sa bošnjačkom većinom najgledaniji kanali FTV, BHT, i OBN. U područjima sa hrvatskom većinom najgledaniji su hrvatski kanali (HRT 1, HRT 2, HR RTL i Nova TV). Najgledaniji kanali u područjima sa srpskom većinom su Pink BH, BN i RTRS.''

Osim što konstatira etničku podijeljenost publike u Bosni i Hercegovini kao činjenično stanje u kojem svaki konstitutivni narod ima svoju televiziju, štampu, portale i radiostanice, istraživanje pokazuje su mediji uglavnom ništa više od vjerne kopije etnički podijeljenog društva.

Da mediji, osim što služe društvu kao ogledalo, imaju i edukativnu funkciju i odgovornost, primjerom je potkrijepila Amna Popovac, direktorica Radija Studio 88 iz Mostara, grada sa veoma izraženim etničkim podjelama. U jeku tenzija, sa kolegicama i kolegama osniva multietnički medij, svjesna da je informacija „najjače oružje.“

„Ideja je krenula zato što kolege novinari nisu mogli da objave najobičnije informacije na radiostanicama gdje su radili do tada. Npr. U „istočnom“ Mostaru nisu mogli da objave informaciju u avgustu da neće biti vode dva sata jer, naime, Hrvati će se rugati Bošnjacima kako usred ljeta nemaju vode. A Hrvati nisu mogli da objave kako su se u srednjoj školi pobila djeca, ali ne šakama nego se ispucali pištoljima, jer su njihovi urednici rekli da će to Bošnjaci iskoristiti kao njihov argument da su svi Hrvati naoružani, pa im čak i djeca u školu nose oružje“, kaže Amna.

O tome zašto je danas sve manje odgovornosti u profesiji, a sve više služenja nečijim interesima, Erduan Katana, novinar Radija Slobodna Evropa kaže: „ Čini mi se da mediji gube ulogu koju su imali u XX vijeku, revolucionarnu ulogu otkrivanja velikih istina. Danas mediji postaju sve više služba velikih kompanija a obično iza tih velikih kompanija stoje politički interesi. Sličnu situaciju imamo i u BiH, da u ovom trenutku medije kontrolišu biznismeni iza kojih opet stoji politika“.

Za Draška Ignjatića, glavnog i odgovornog urednika RTRS-a razumljivo je da su mediji i publika podijeljeni, te da ne postoji nijedan koji će zadobiti povjerenje cjelokupne javnosti.
„ Uvijek imam na umu da su gledaoci inteligentne osobe, bez obzira na njihov kulturološki i ostali nivo, ali su inteligentni i oni jednostavno očekuju nešto više od onoga što im nudite, a pri tome da to bude interesantno, po mogućnosti senzacionalistički, mora da bude u maniru Velikog brata, dakle, sad i odmah, u realnom vremenu i naravno mora da, ono što je odlika javnog servisa, zadovolji sve ljude, sve grupe, i da imate program koji je profesionalan, korektan i fer. To nije nimalo jednostavno“, kaže Ignjatić.  

Na zadovoljstvo organizatora, veliki dio publike debate činili su studentice i studenti banjalučkog studija novinarstva. Na pitanje iz publike šta predstavnici medija rade da bi se promijenila ukupna situacija u BiH te zašto je u dnevniku RTRS-a dosta prostora ostavljeno vijestima iz Srbije i sa Kosova, Ignjatić odgovara: „Taj  princip da mi izvještavamo o tome šta se dešava u Beogradu i na Kosovu je – mi smo javni servis Republike Srpske. Šta mislite, da li informacija o tome šta se danas dešava na Kosovu ili u Beogradu interesuje većinu gledalaca RTRS? Mi smo sigurni da ta vrsta informacija ima svoje gledaoce. To je potvrđeno. I to nema veze sa etničkim. To je jednostavo tako.“

Na obavezu medija, pogotovo javnih, da publiku educira a ne da im podilazi s jednim ciljem i po svaku cijenu - da bi se zabilježio što veći rejting, podsjetio je Aleksandar Trifunović, urednik medijskog projekta Buka.

„Mi imamo jedan populistički program koji zadovoljava najprimarnije interese publike. Činjenica je da dok HRT nije u Latinici pustila film o zločinima nad Srbima u Krajini „Oluja nad Krajinom“, tada devedeset posto Hrvata nije bilo zadovoljno s televizijom koju plaćaju, ali to ne znači da je emitovanjem tog filma izgubila svoj kredibilitet. Ja ne mislim da je gledanost javnog servisa primarna, jer vi imate taj benefit da vas plaćaju i oni koji vas vole i oni koji vas ne vole“, kaže Trifunović.  

Kako je nastavljena ova zanimljiva Medijamanifest debata i šta su njeni zaključci, pogledajte i poslušajte u nastavku.