Kada mi je prije tri godine urednik Massachusetts Reviewa, Jim Hicks, onako usput predložio da bi bilo dobro da neko pretvori jednu od priča Karima Zaimovića u strip, nisam znao u šta se upuštam — na kraju krajeva, niti sam se do tada bavio stripom, niti sam i u jednom momentu pomislio da ću se ikada baviti tim žanrom. Prvih godinu dana me je, svaki put kada bih pomislio na tu ideju, hvatao panični strah: da li sam ja u stanju da Karimove riječi pretvorim u strip, kojeg je on toliko volio i čiji je bio najznačajniji kritičar u čitavoj bivšoj državi?

 

U decembru 2012. odlučio sam da se uhvatim u koštac sa stripovanom verzijom Karimove priče, odabravši meni najdražu, “Tajna Nikole Tesle” (Tesla je, baš kao i Karim, jedan od mojih heroja, ali to je već tema za neku drugu priču). Raspitao sam se ko bi bio dovoljno sposoban (i dovoljno lud) da se, kao crtač, upusti u takvo nešto, i tako sam upoznao Enisa Čišića, genijalnog sarajevskog umjetnika i strip-crtača. Želio sam, također, da to bude neko iz BiH, jer mi je bilo važno da radim s nekim ko će znati da na papir prenese estetiku, arhitekturu i, što je najvažnije, atmosferu života u Sarajevu i Bosni u vrijeme kada je Karim pisao svoje priče.

 

Nisam mogao poželjeti bolju osobu za saradnju, što se pokazalo u narednih godinu i kusur konstatnog dopisivanja i druženja. Zajedno smo pročitali desetine knjiga o stripu, preporučivali, skenirali i poklanjali jedan drugom stripove i stručnu literaturu. Konsultovali smo se sa velikim brojem osoba iz svijeta stripa i iz tog perioda istorije Sarajeva, kao i sa nekim od Karimovih prijatelja, ne bismo li što vjernije prenijeli ono što je on proživljavao. Razmijenili smo preko 200 stranica ideja, komentara, tekstova, fotografija i ostalih materijala. Enis je nacrtao preko 100 skica i 160 crteža, a ja sam napisao oko 100 stranica scenarija u pet različitih verzija, dok naša adaptacija nije počela da polako dobija oblik onoga što možete vidjeti danas, kada strip Karima Zaimovića, “Tajna Nikole Tesle” izlazi u Massachusetts Reviewu, na engleskom jeziku. Enis je uradio nevjerovatan, lavovski dio posla, trpeći pritom sve moje sugestije, komentare i kritike bez pogovora, proizvevši pritom 24 stranice vizuelnog zlata, koje sam ja u biti samo potpomogao svojim tekstom.

 

Koliko je bitan Karimov rad dovoljno govori uvod iz ovog broja Mass Reviewa, američkog književnog magazina za kojeg su pisali velikani poput Martina Luthera Kinga, Roberta Frosta, Jean-Paul Sartrea, Chinua Achebea… U magazinu koji je do sada objavio radove 10 nobelovaca, 23 dobitnika Pulitzera i 9 pjesnika-laureata SAD-a, Jim Hicks kaže: “Kada sam god pitao ko je sarajevski Austen, Dickens ili Conrad, čiji su likovi i riječi najsavršenije zabilježili duh ovog grada, oni upućeni bi mi bez ikakve sumnje rekli ‘Karim Zaimović’. Njegove priče, koje je sedmično čitao na Radio Zidu tokom opsade, prenosile su sarajevsku civilizovanost i hrabrost kao otpor barbarizmu, a to su činile za građane samog grada.” Nadam se da će i naš strip uspjeti da doprinese sjećanju na Karimovu moralnu hrabrost, ali i da podsjeti čitaoce na činjenicu da su kultura — a prije svega umjetnost — najbolji vid otpora primitivizmu.