Sažetak izlaganja produkcijskih «mudrosti» elitnog američkog radio novinara, «žive knjige uputstava za pisce» za radio: «Ako svi približavaju mikrofon zadnjici morske kornjače, vi ga približite njenim ustima. Slušajte je kako diše dok polaže jaja u pijesak na plaži.»

Izvor: Poynter.org

Na svijetu postoje dvije vrste pisaca: jedni koji samo urade posao, i drugi koji urade posao i pričaju o tome. John Burnett, visoki mršavi reporter NPR (National Public Radio – nezavisna radio-produkcijska informativna mreža, prim. red.), koji svira blues harmoniku, dušom i srcem spada u ovu drugu vrstu. Oko dva sata sam ga slušao kako objašnjava svoje nove vrijednosti i metode pisanja na nedavnom Poynterovom seminaru. Bio je živa knjiga uputstava za pisce. U dole navedenim napomenama sam se potrudio da, što bolje umijem, iznesem neke od Johnovih najzanimljivijih ideja i korisnih tehnika: 

• Priča je putovanje koje nas prenosi. Pretvorite svoj rukopis u priču.  

• Imajte svoje sopstvene priče, a ne obavezno zvanične. 

• “Napravi nam razglednicu” - razglednica je oblik priče sa glasom. 

• Javni radio je posao raskrinkavanja, koji pruža alternativni pogled. 

• Neka čitaoci sami kažu: “A-ha!”; uvidite razliku između otkrivanja i nametanja mišljenja. 

• Povežite humanost predmeta (čak i ako se radi o morskim kornjačama) sa humanošću slušaoca. 

• Posmatrajte svijet kao skladište ideja za priče. Budite fascinirani.  

• Priča je puna napetosti, a zatim dolazi nagrada - slatkiš. 

• Predvidite priču. Predvidite zvuk prije nego što izađete na teren. I ne zavisite od sreće. Unaprijed tražite one koji rado pričaju. 

• Odvedite subjekt na mjesto gdje može biti svoj, opustite se i dišite njegov vazduh. 

• Dođite rano i ostanite do kasno. Tražite detalje, sliku pataka na zidu. Postavite svom sagovorniku pitanje o tim patkama - opustite ga.  

• Prepoznajte razliku između zvuka i buke. 

• Ako svi približavaju mikrofon zadnjici kornjače, vi ga približite njenim ustima. Slušajte je kako diše dok polaže jaja u pijesak na plaži.

• Nemojte sve odmah ispričati. Neka se slušalac nagne prema zvučnicima. 

• Zastanite i prepustite se mestu događaja. Zapisujte mnogo bilješki. Budite tamo sada. 

• Osluškujte ono što primjećujete. Budite svjesni svoje intuicije. Sačuvajte dokaze o svojim najdominantnijim utiscima. 

• Razgovarajte o priči sa nekim montažerom. To će vam pomoći da organizujete misli.  

• Šta vas je iznenadilo, oduševilo, šokiralo, razbjesnilo, iznerviralo? Upotrijebite to.  

• Ostavite konvencionalnu mudrost u komadićima. Izbjegavajte klišee u jeziku, zvuku i slici. 

• Aktuelnosti čine kostur oko kojeg se konstruiše priča. Traka je pogon koji pokreće priču naprijed.  

• Otkrijte lik kroz malo riječi. 

• Izaberite sekvence prije nego što počnete “pisati”. 

• Razmišljajte u okvirima scena. Prenesite nas na to mjesto. 

• Slušajte muziku pisanja: substitucije, varijacije u ritmu, kreativne rečenice. 

• Kratke, deklarativne rečenice. Pročitajte to naglas. Pretrpanost je bolest. Poslušajte Milesa Davisa da čujete šta sve on izbaci. 

• Pomozite publici da “surfa” kroz gustinu informacija. Želite li zadržati gledaoce, ili ih hraniti povrćem? 

• Razmišljajte o sebi kao o naratoru, a ne voditelju emisije vijesti. 

• Sedam smrtnih grijehova pisanja za radio:

1. Pretjerana rječitost

2. Slabi ili pasivni glagoli

3. Višak

4. Klišei

5. Previše informacija

6. Nepostojanje prelaza

7. Propuštene prilike/nemaštovite rečenice

Obradio: Branko Čečen, brankocecen@yahoo.com

Prevedeno sa sajta Poynter.org uz dozvolu.

Originalni članak: http://poynteronline.org