Sudska prakse za negiranje genocida i veličanje zločinaca u BiH: Slučajevi bez pravne posljedice

Foto: Pixabay

Skoro četiri godine otkako su na snagu stupile izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, a koje podrazumijevaju i negiranje genocida u Srebrenici, Sud Bosne i Hercegovine izrekao je jednu prvostepenu presudu i zatvorsku kaznu za opravdavanje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca.

S druge strane, Tužilaštvo BiH je proteklih godina odbacilo desetine prijava za izazivanje mržnje, koje podrazumijevaju negiranje genocida i ostalih zločina, te veličanje ratnih zločinaca, dok se za to vrijeme u javnosti moglo čuti da je nedostatak sudske prakse razlog zbog kojeg se prijave za ova krivična djela ne završe podizanjem optužnice koja bi u konačnici rezultirala presudom.

Da li jedna presuda može dovesti do promjena?

Akademska zajednica pozdravila je izricanje prvostepene presude Suda BiH kojom je krajem maja Vojin Pavlović osuđen na jedinstvenu kaznu od dvije i po godine zatvora za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, uz konstataciju da se konačno stvara sudska praksa koja bi mogla smanjiti negiranje genocida. Pravni stručnjaci, ipak, skeptični su da se mogu očekivati veće promjene u bh. društvu.

Edin Ikanović iz Memorijalnog centra Srebrenica kaže da su izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, koje je 2021. nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, u velikoj mjeri doprinijele smanjenju broja slučajeva u kojima se u javnom prostoru negira genocid, ali zbog činjenice da nije bilo sudskih procesa i podignutih optužnica, negiranje genocida nije nestalo.

U posljednjem izvještaju o negiranju genocida Memorijalnog centra Srebrenica iz 2024. navodi se da je došlo do povećanja u odnosu na prethodne godine, a kao razlozi se navode donošenje Rezolucije o Srebrenici u UN-u i neprocesuiranje negatora iz ranijeg perioda.

Ikanović smatra da se, zahvaljujući prvoj presudi, može očekivati da će se negiranje svesti na minimum.

“Tužilaštvo je ranije govorilo da je razlog zašto nemamo procesa za ova krivična djela nedostatak sudske prakse. Ovo je sada nešto što otvara taj prostor i zatvara priču oko sudske prakse. Svaka naredna prijava kada je u pitanju govor mržnje i negiranje genocida može da se poziva na prvostepenu, odnosno drugostepenu presudu Vojinu Pavloviću, kada bude donesena”, navodi Ikanović.

Prema njegovim riječima, u budućnosti je važno da negatori budu suočeni sa posljedicama ukoliko nastave sa negiranjem i relativiziranjem genocida u Srebrenici, a presuda, iako nije pravosnažna, predstavlja veliku i snažnu poruku.

Identičnog mišljenja je i istraživač genocida Hikmet Karčić, koji smatra da će zasigurno doći do smanjenja oblika negiranja i relativizacije zločina, ali da sve zavisi od toga koliko će tužioci biti spremni da idu u procesuiranje određenih predmeta.

“Možemo očekivati da se promijeni način negiranja u budućnosti, da se koristi neka vrsta kodiranog jezika, da ne bude na način kako je to Pavlović radio, nego kroz neke mimove, neke grafite koji ne moraju ni direktno nešto značiti, koji imaju dvosmislenu poruku”, rekao je Karčić.

Karčić ističe kako je u sadašnjem kontekstu političke krize u BiH teško očekivati da bilo ko od visokopozicioniranih političara bude procesuiran za ova djela, jer bi to moglo dovesti do veće krize, što u ovom trenutku niko ne želi.

“Kada bi se takvi slučajevi rješavali u drugim gradovima u BiH, ne samo u Bratuncu, to bi imalo daleko veći uticaj na lokalne zajednice, što je mnogo važnije u ovom trenutku u odnosu na neke izjave visokorangiranih političara. Bilo bi važnije i bolje da se pokaže na tom nekom lokalnom nivou, a sada imamo presudu čovjeku koji je u Bratuncu dugi niz godina širio mržnju i bilo je vrijeme da se stane u kraj takvim aktivnostima”, mišljenja je Karčić.

Nasuprot tome, pravni stručnjaci su stava da je teško očekivati velike promjene u bh. društvu i da jedna presuda ne znači sudsku praksu.

Nekadašnji sudija Suda BiH Branko Perić navodi da su i ranije postojali pojedinačni slučajevi koji za posljedicu nisu ostavili stvaranje sudske prakse.

“Mislim da će to biti samo neki pojedinačni slučajevi koji će u pozadini imati neku drugu vrstu interesa, zbog toga što je kod nas bila praksa, u stvari, da se raspiruje mržnja i netrpeljivost na razne načine. Samo po sebi je to teško dokazivati, pogotovo u društvu koje je tu praksu razvilo prije nego što je bilo koji sud uspostavio praksu i prije nego što je to postalo krivično djelo. I u bivšem zakonodavstvu – postojalo je djelo, ali nije bilo prakse”, kaže Perić.

Ističe da nije uspostavljena praksa oko optuživanja.

“Tužiocima je prepušteno da biraju šta će procesuirati, kada i na koji način, tako da ima slučajeva koji se završavaju brzo, a ima slučajeva očiglednog kriminala za koji nema optužnice”, rekao je Perić.

Sličnog mišljenja je bivši sudija i tužilac Esad Fejzagić, koji problem vidi u nedostatku volje za postupanjem i sankcionisanjem s jedne, a nepriznavanjem zločina s druge strane.

“Nijedna strana neće da prizna svoje zločine, svi samo ističu tuđe, da su njihove žrtve važne, a tuđe nisu. Iskreno govoreći, ne vidim da će biti prevelika korist od ovoga što je za izazivanje mržnje jedan čovjek osuđen. Kad bi se dosljedno radilo i počelo postupati, procesuiran bi bio velik broj ljudi, počevši od rukovodstva političkih stranaka”, naveo je Fejzagić.

On je mišljenja da se promjene u pravosuđu donose jako kasno, 30 godina od počinjenja djela.

Važna prekretnica za suzbijanje prakse negiranja

Bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko nametnuo je izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH u julu 2021. godine, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca.

Izmjenama se onaj ko javno podstrekne na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određenih s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, kažnjava kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. Kaznom od šest mjeseci do pet godina bit će kažnjen onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom.

Iste izmjene predviđaju da onaj ko distribuira letke, slike ili druge materijale kojima se podstrekava na mržnju ili negira genocid, bit će kažnjen kaznom zatvora od najmanje jedne godine, dok će dodjela priznanja, nagrada, spomenika, bilo kakvog podsjetnika ili bilo kakve privilegije osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, biti kažnjena najmanje tri godine.

Dvije i po godine nakon što su donesene izmjene zakona, Tužilaštvo BiH je optužilo Vojina Pavlovića zbog postavljanja transparenta sa likom i pisanom porukom u kojoj se veliča Ratko Mladić, komandant Generalštaba Vojske Republike Srpske, osuđen na doživotni zatvor u Hagu. Nedugo zatim protiv njega je podignuta i optužnica koja ga tereti da je odobravao genocid, te je protiv njega vođen jedan postupak po spojenim optužnicama, što je rezultiralo kaznom od dvije i po godine zatvora.

“Do današnjeg dana na teritoriji BiH nije donesena presuda za negiranje genocida i veličanje ratnih zločina, uprkos činjenici da je negiranje sveprisutno i na djelu, kako nas o tome informišu mediji”, rekao je u obrazloženju predsjedavajući Sudskog vijeća Goran Radević.

Naveo je da Sud smatra da ova presuda predstavlja važnu prekretnicu u suzbijanju prakse negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca.

“Istina o Srebrenici i presuda Ratku Mladiću je pravna i historijska činjenica, a negiranje genocida nije samo neprihvatljivo, nego i zakonom kažnjiv akt”, kazao je tada sudija Radević.

Osim prvostepene presude Pavloviću, po izmjenama zakona za izazivanje mržnje uslovnom kaznom je okončan samo jedan predmet za vrijeđanje stradale djece u Vitezu, dok je nedavno počelo suđenje za veličanje ratnih zločinaca u Banjoj Luci. Sud BiH je odbio potvrđivanje jedne optužnice.

Tužilaštvo BiH je, prema istraživanju Detektora, od donošenje izmjena zakona do početka 2025. godine odbacilo više desetina prijava za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, od kojih više od 20 prijava za negiranje genocida i veličanje zločinaca.

Kroz odluke o neprovođenju istraga, prema podacima istog medija, Tužilaštvo BiH je slobodu izražavanja tumačilo jako široko i bez propitivanja ograničenja u odnosu na govor mržnje.

U obrazloženju presude Pavloviću rečeno je da se šalje poruka kako se krivično djelo mržnje, negiranje genocida i veličanje ratnih zločina ne može rehabilitovati kroz slobodu govora.

“Sloboda izražavanja ne može biti opravdanje za negiranje genocida i ratnih zločina”, rekao je predsjedavajući sudija Radević.

Za bivšeg sudiju Perića očigledno je da postoji krivično djelo, ali da tužioci iz različitih razloga ne pokreću postupke.

Negiranje genocida, prema bivšem sudiji i tužiocu Fejzagiću, nije zadiranje u slobodu govora.

“Ne može se veličenje najgorih i najmonstruoznijih zločina tretirati kao sloboda govora. Ona ima svoje negativne posljedice na ukupnu političku situaciju u zemlji”, navodi Fejzagić.

Potrebno je razviti jasne kriterije za procjenjivanje

U zadnjem izvještaju Memorijalnog centra Srebrenica navodi se da bi se, kako bi se izbjegle zloupotrebe i osiguralo da zakon ne bude korišten kao sredstvo za gušenje slobode izražavanja, trebalo razviti jasan pravni i etički okvir koji će precizno definisati granice između slobode govora i negiranja genocida. To uključuje precizne pravne definicije, sudske presedane i jasne smjernice za pravosudne organe u primjeni zakona.

“Sudovi trebaju imati jasne kriterije prema kojima će procjenjivati je li neka izjava ili djelo zaista negiranje genocida ili se radi o legitimnom izražavanju mišljenja. Pravna teorija i praksa trebaju ponuditi dovoljno prostora za tumačenje zakona na način koji štiti slobodu govora i dostojanstvo žrtava genocida”, stoji u izvještaju.

U Krivičnom zakonu FBiH postoje odredbe koje zabranjuju negiranje ratnih zločina, a koje su donesene ranije u odnosu na one na državnom nivou. Tužilaštva u Federaciji procesuirala su izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, ali ne i kada su ova djela povezana s poricanjem ili opravdavanjem genocida i drugih ratnih zločina. Rijetki su slučajevi optuženja za ova djela u zadnjim godinama u Federaciji BiH.

Za istraživača genocida Karčića u Federaciji BiH ne postoji politička volja da se ozbiljnije radi po ovom pitanju, što poistovjećuje s rješavanjem ratnih zločina počinjenih u ovom entitetu.

“Postoje zakonske mogućnosti da se radi na procesuiranju ovih djela, ali svaki pokušaj da se nešto radi po ovom pitanju je stao jer nije bilo političke volje, niti je bilo ko posebno insistirao da se nešto uradi po tom pitanju. A tu su politički subjekti koji rade u Sarajevu, a koji negiraju zločine, genocid i opsadu, a što bi se moglo procesuirati. A imate situaciju onih koji rade na relativizaciji zločina”, navodi Karčić.

Prema njegovim riječima, mora se raditi na tome da se promijeni svijest građana i medija, ali i na pojačanju hrabrosti tužilaštava i organizacija žrtava da znaju kako da mogu raditi na problematici kažnjavanja negiranja zločina.

Iz Memorijalnog centra Srebrenica navode kako negiranje genocida često prelazi nacionalne granice, ali i činjenicu da navedeno krivično djelo ne postoji u zakonodavstvu drugih država. Kao primjer navode da je Tužilaštvo BiH bilo suočeno sa otežanim prikupljanjem dokaza u situaciji kada je uputilo zamolnicu za pružanje međunarodne pravne pomoći nadležnim organima jedne države, a koja se odnosila na dostavu kompletne kopije postojećih i obrisanih podataka korisničkih računa na jednoj društvenoj mreži. Zamoljena država je odgovorila da su zaključili da predmetno ponašanje ne predstavlja krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora od više od jedne godine, zbog čega su odbili izvršenje zamolnice.

Evropska unija je postavila određene standarde za borbu protiv negiranja genocida kroz Okvirnu odluku Vijeća EU iz 2008. godine, kojom se predviđa krivična odgovornost za javno poricanje, grubo umanjivanje, odobravanje ili opravdavanje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Međutim, implementacija ove odluke u zakonodavstvo zemalja članica EU nije ujednačena. Dok su neke zemlje, poput Njemačke, usvojile stroge zakone protiv negiranja genocida, druge zemlje nisu u potpunosti implementirale ove standarde.

TRIAL International, Udruženje mreže za izgradnju mira i forum ZFD su ranije izradili kratki prikaz odabrane prakse Evropskog suda za ljudska prava, Evropske komisije za ljudska prava i Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija vezane za slučajeve iz Njemačke, Austrije, Francuske i Švajcarske zbog nedoumica koje su donosile izmjene Krivičnog zakona iz 2021. U prikazu je praksa data kao referenca u pogledu toga gdje počinje nedopušteno izražavanje, izraženo kroz negacionizam i veličanje zločina, a gdje prestaje sloboda izražavanja. Sudovi u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Francuskoj su na specifičan način cijenili slučajeve u kojima se radilo o negiranju zločina, prije svega kada je riječ o holokaustu, a koji mogu biti veoma vrijedna praksa i ogledni primjeri u primjeni odredbi Krivičnog zakona BiH.

Iz Tužilaštva BiH su potvrdili da od početka godine nije podignuta optužnica po izmijenjenom članu za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

“Prema evidenciji upisnika, u 2025. godini formirano je 12 predmeta koja se odnose na krivična djela iz člana 145a. KZ BiH”, odgovorili su iz Tužilaštva BiH.

Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine.

Ovaj članak napisan je u okviru projekta TRIAL International Ureda u BiH, a koji podržava Vlada Ujedinjenog Kraljevstva. Članak nužno ne predstavlja stavove TRIAL International Ureda u BiH, kao ni Vlade Ujedinjenog Kraljevstva.

___