Osamdeset tri godine duga historija “Glasa Amerike” (VOA) je okončana

foto: Pixabay

Dvadesetog juna 2025. preostali novinari Glasa Amerike (Voice of America) koji su radili u odjelu za Persijski jezik otišli su na cigaret-pauzu i u povratku su udarili na zatvorena vrata. Kao u filmskom klišeu kada se osuđenom na smrt pred smaknuće ponudi posljednja cigareta.

Time je otpušteno novih 639 ljudi Glasa Amerike. Kad pridodamo njih oko 600 koji su otpušteni marta ove godine, možemo zaključiti da je čuvena radio stanica “Glas Amerike” i službeno zatvorena.

Administracija predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donalda Trumpa zatvaranje Glasa Amerike objasnila je u tri riječi: nefunkcionalni, pristrani, rasipni.

Jedan od veterana Glasa Amerike, Steve Herman, zatvaranje jednog od simbola Drugog svjetskog rata i perioda hladnog rata, ocijenio je kao “historijski akt samosabotaže”.

Povezan sam sa Glasom Amerike cijeli svoj život. Ta me radijska frekvencija prati od djetinjstva. Moj djed Živko proveo je skoro osam godina u Americi. Otišao je 1905. godine kao mladić i vratio se kao formiran čovjek. Jedno od njegovih američkih naslijeđa bilo je slušanje Glasa Amerike. To me uspavljivalo. Da bi sve bilo “sudbinski” vezano, tokom našeg rata i opsade Sarajeva dobio sam ponudu da izvještavam za ovaj radio. Od januara 1994. do 2001. godine poslao sam hiljade izvještaja iz Sarajeva u Vašington. Format od 38 redova ili dva i po minuta radijske priče savladao sam do automatizma.

Negdje na samom početku svog ratnog izvještavanja sreo sam američkog dopisnika VOA u Sarajevu. Imaš li neki poseban savjet za mene, pitao sam ga? Ništa posebno, rekao mi je. Ono što ispričaš ženi kad se vratiš sa zadatka, javi i nama. Spakovano u priču od dva i po minuta.

Nisu ništa govorljiviji bili ni u vašingtonskom uredništvu. Rekli su mi da sve brojeve i imena provjeravam “deset” puta. Da poštujem princip “svih strana u sukobu” i da nikad ne zaboravim da: “Glas Amerike ne insistira da bude prvi već samo najtačniji”.

Glas Amerike je osnovan odlukom Kongresa 1942. godine. Finansiran je parama američkih poreskih obaveznika. Urednička nezavisnost je bila garantovana zakonom i Poveljom iz 1976. – koju je potpisao predsjednik Gerald Ford. Osnovna obaveza mu je bila da bude pouzdan izvor tačnih, objektivnih i sveobuhvatnih informacija, da predstavlja američko društvo u cjelini, odnosno politiku koju vode Sjedinjene Države, kao i diskusije i mišljenja u vezi sa tim.

Računa se da ga je slušalo oko 360 miliona ljudi širom svijeta.

___

Želite sedmični pregled vijesti, analiza, komentara i edukacija za novinare u Inboxu Vašeg e-maila? Pretplatite se na naš besplatni E-bilten ovdje.