foto: pixabay/ilustracija

Postizanje političkog dogovora na nivou EU institucija o konačnom tekstu Akta o digitalnim uslugama (Digital Services Act ili DSA) 23. aprila 2022. godine, pozdravljeno je kao istorijski korak ka regulaciji digitalnog prostora.

Zajedno za Aktom o digitalnim tržištima (Digital Markets Act ili DMA), Akt o digitalnim uslugama predstavlja prekretnicu u pristupu regulaciji interneta. Njegovi ciljevi su stvaranje sigurnijeg online okruženja, utvrđivanje jasnih odgovornosti za platforme kao što su internetska tržišta i društveni mediji, te suočavanje sa aktuelnim izazovima digitalnog okruženja, uključujući nezakonite proizvode, govor mržnje i dezinformacije, te transparentno dostavljanje i kontrolu podataka.

Drugim riječima, platforme poput Facebooka, Googla i Amazona će od sada biti primorane da se bolje pozabave nezakonitim i štetnim sadržajem, da bolje zaštite korisnike i njihova temeljna prava, ali i da učine transparentnim svoje prakse moderiranja i algoritme koji se koriste za preporučivanje sadržaja.

Akt o digitalnim uslugama će se primjenjivati na sve internetske posrednike:

-       Posredničke usluge koje nude mrežnu infrastrukturu (pružatelji usluga pristupa internetu, registrari naziva domena);

-       Usluge smještaja na poslužitelju (oblak, smještaj internetskih stranica);

-       Online platforme koje okupljaju prodavače i potrošače (internetska tržišta, trgovine aplikacijama, platforme ekonomije saradnje, društvene mreže);

-       Vrlo velike online platforme i vrlo velike online pretraživače, koje se definišu kao platforme sa najmanje 45 miliona aktivnih korisnika u Evropi, odnosno 10% populacije. U tu kategoriju spadaju svi veliki igrači: Google, Facebook, Twitter, Instagram, TikTok, Apple, Spotify, Microsoft, Amazon.

Obavezama iz Akta o digitalnim uslugama će podlijegati sve kompanije koje pružaju usluge u Evropskoj uniji, bez obzira na to da li su osnovane na njenoj teritoriji ili ne. Primjenjivat će se, dakle, i na platforme čiji je poslovni nastan van Evropske unije, s tim da će svaka platforma koja pruža usluge u EU morati imenovati pravnog zastupnika, te će se nadležnost određivati na osnovu lokacije na kojoj se taj zastupnik nalazi.

Obaveze različitih online aktera će biti proporcionalne njihovoj prirodi, veličini i broju korisnika, te generalno njihovoj ulozi i uticaju. Tako će online platforme imati više obaveza od tehničkih kategorija internetskih posrednika, dok će se na vrlo velike online platforme i pretraživače primjenjivati najstroži zahtjevi.

Nacrt Akta o digitalnim uslugama predložen je od strane Evropske komisije 15. decembra 2020. kako bi se unaprijedila pravila koja se odnose na digitalne usluge u EU. Politički dogovor između Vijeća EU i Evropskog parlamenta stiže nakon svega 16 mjeseci pregovora, diskusija i intenzivnog lobiranja, što jasno govori o postojanju političke volje da se ovo pitanje riješi. Konačni tekst Akta je usaglašen, te slijedi tehnički dio procesa i priprema za njegovo formalno usvajanje i stupanje na snagu, što se očekuje do kraja godine. Kao akt s direktnom primjenom u državama članicama EU, neće se morati čekati na njegovo transponovanje u domaća zakonodavstva, a početak primjene se očekuje 15 mjeseci nakon stupanja na snagu, s izuzetkom vrlo velikih online platformi i pretraživača koji će nove obaveze morati početi primjenjivati već nakon četiri mjeseca.

Internetski (online) posrednici

Akt o digitalnim uslugama je kompleksan, ambiciozan i, sa aspekta nadzornog mehanizma, inovativan zakonski instrument koji ulazi u samu srž problema u online svijetu i poziva na odgovornost internetske posrednike, a posebno online platforme poput društvenih mreža i internetskih tržišta koji publici, protrošačima i drugim učesnicima na tržištu kontrolišu pristup sadržaju, robi i uslugama. Ove kompanije, čiji se poslovni model zasniva na maksimiziranju angažiranosti korisnika putem algoritama i sistema pretraživanja i preporuka, de facto diktiraju dostupnost i vidljivost sadržaja.    

U smislu odgovornosti za širenje nezakonitog sadržaja, na online platforme se i dalje primjenjuje režim ograničene odgovornosti uspostavljen još 2000. godine Direktivom o elektronskoj trgovini: one ne podliježu odgovornosti za nezakonit materijal kojeg postavljaju korisnici ukoliko “nemaju saznanje o protuzakonitoj aktivnosti ili informaciji” te ako odmah po dobivanju takvog saznanja ili spoznaje djeluje kako bi uklonio te informacije ili onemogućio pristup informacijama. Prema praksi Evropskog suda pravde, da bi se na platformu primjenjivalo ograničenje odgovornosti, ona mora biti neutralna u smislu da je njena uloga isključivo tehnička, automatska i pasivna, što znači da nema saznanja ili kontrolu nad podacima koje pohranjuje. S druge strane, njena uloga je aktivna, te se ograničenje odgovornosti ne primjenjuje, kada se platforma bavi aktivnostima kao što su filtriranje, selekcija, organizacija, promocija određenog sadržaja i slično.

Jasno je da danas, 22 godine kasnije, digitalne platforme ne možemo više smatrati neutralnim, pasivnim posrednicima s obzirom na to da utiču i određuju način na koji se sadržaj distribuira, te time ostvaruju enorman profit. Također, medijske navike su se u ovom periodu fundamentalno promijenile, te samim tim i mogućnosti zloupotrebe online prostora.

Zašto Akt o digitalnim uslugama?

Tokom posljednjih desetak godina, Evropa je pokušavala naći adekvatan odgovor na rastući problem širenja nezakonitih i štetnih sadržaja u online prostoru. Dok su najekstremniji oblici nezakonitog sadržaja poput seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, dječije pornografije i terorizma regulisane zakonima na nivou Evropske unije koji nalažu zemljama članicama da primijene mjere uklanjanja i blokiranja web stranica koje sadrže ili šire ovaj materijal, pristup problemu govora mržnje i zakonitim, ali štetnim kategorijama sadržaja kao što su dezinformacije, zasnivao se na mehanizmima samoregulacije koji, međutim, nisu dali odgovarajuće rezultate.

Kodeks postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu potpisan je 2016. godine na inicijativu Evropske komisije. Potpisnice, među kojima su i glavne online platforme Facebook, Microsoft, Twitter i Youtube, obavezale su se da će, između ostalog, uspostaviti jasne i efikasne procedure za prijavljivanje, preispitati većinu opravdanih prijava nezakonitog govora mržnje u roku od 24 sata te, ako je potrebno, onemogućiti pristup takvom sadržaju ili ga ukloniti. Iako je samoregulatorni pristup govoru mržnje donio određene pomake u smislu uklanjanja govora mržnje i prioritetnog postupanja po prijavama provjerenih prijavljivača, među njegovim nedostacima navodi se privatna cenzura, s obzirom na to da platforme postupaju po svojim „standardima zajednice“ na način koji je javnosti nepoznat te nemaju obavezu prijavljivanja nezakonitog sadržaja nadležnim tijelima, kao i nepostojanje mehanizma žalbi za korisnike čiji je sadržaj uklonjen.

Kao prvi samoregulatorni instrument na svijetu koji je ciljano usmjeren na borbu protiv dezinformacija, 2018. godine usaglašen je Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija kojeg su također potpisale sve velike online platforme. Potpisivanjem Kodeksa obavezali su se na primjenu nekoliko principa koji, između ostalog, uključuju veću transparentnost o funkcioniranju algoritama i omogućavanje kontinuiranog nadzora fact-checking organizacijama, istraživačima i javnim tijelima. Evaluacija primjene Kodeksa iz 2020. godine pokazala je njegovu nekonzistentnu i nepotpunu primjenu, i to upravo u smislu netransparentnosti u pogledu moderiranja i uklanjanja sadržaja, te onemogućavanja pristupa podacima trećim stranama.

Nakon iskustva primjene ovih samoregulatornih instrumenata, postavilo se pitanje da li se od online platformi kao privatnih kompanija zaista može očekivati odgovornost za zaštitu javnog interesa bez ikakvog sistema kontrole i pozivanja na odgovornost, ili ovi problemi ipak zahtijevaju veću ulogu država i javnih institucija.

Upravo izostanak adekvatnog odgovora na nivou Evropske unije doveo je do toga da su pojedinačne države počele uređivati online prostor nacionalnim zakonima – najpoznatiji primjer je njemački Zakon o poboljšanju provedbe zakona na društvenim mrežama (NetzDG) koji društvenim mrežama nalaže ukidanje nezakonitih sadržaja na osnovu prijave korisnika. U Francuskoj, zakoni protiv manipulacija informacijama omogućavaju sudovima da tokom predizborne kampanje nalože blokiranje sadržaja kako bi se zaustavilo masovno širenje “netačnih ili obmanjujućih tvrdnji ili optužbi” koje bi mogle uticati na preusmjeravanje glasova tokom izbora.

Pored toga što predstavljaju nacionalni odgovor na transnacionalni problem, ono što je problematično kod ovih i sličnih zakona su negativne posljedice koje imaju po slobodu izražavanja tako što podstiču platforme da pooštravaju svoje standarde zajednice i preventivno cenzurišu valjano i zakonito izražavanje kako bi se ogradile od pravne odgovornosti. Time se regulacija nezakonitih i štetnih sadržaja na internetu zapravo prepušta privatnim kompanijama koje upravo na ovim sadržajima finansijski najviše profitiraju, umjesto javnim institucijama koje su obavezne postupati u interesu javnosti, uz primjenu javno usvojenih pravila. Pored problema pretjerane moderacije, postoji i problem nedovoljnog uklanjanja sadržaja po prijavama korisnika (prema evaluaciji primjene Kodeksa postupanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje provedenoj 2021. godine, procenat uklonjenih sadržaja u prosjeku iznosi 62.5%), problem zaštite prava korisnika (samo 60% korisnika dobije povratnu informaciju po svojoj prijavi), te ranije spomenuti problem netransparentnosti o procesima moderiranja.

Upravo su ovo problemi na koji Akt o digitalnim uslugama pokušava dati odgovor.

Šta propisuje Akt o digitalnim uslugama?

Za razliku od dosadašnjih pokušaja regulacije internetskih usluga koji su se bavili posljedicama, a ne uzrocima, Akt o digitalnim uslugama zauzima sistemski pristup borbi protiv online zloupotreba i zaštiti osnovnih ljudskih vrijednosti u digitalnom dobu, ciljajući u srž – na način na koji ove kompanije funkcionišu, tj. njihov poslovni model.

Također se uspostavlja sistem nadzora i provedbe, koji uključuju mogućnost izricanja sankcija u visini od 6% globalnog godišnjeg prihoda, dok je za teška i ponovljena kršenja predviđena i mogućnost zabrane poslovanja na teritoriji Evropske unije.

Evropskoj komisiji je dodijeljena izvanredna izvršna uloga u smislu isključive nadležnosti za nadzor vrlo velikih platformi i pretraživača. Nad njima će se provoditi nadzor na evropskom nivou, u saradnji sa državama članicama. Ostali akteri obuhvaćeni Aktom će biti u nadležnosti zemalja članica u kojoj su osnovani ili u kojoj se nalazi adresa pravnog zastupnika. Države članice će imenovati Koordinatora za digitalne usluge, tijelo koje će imati istražne i izvršne ovlasti u provođenju obaveza i zahtjeva iz Akta o digitalnim uslugama na nacionalnim nivoima, i sa kojima će platforme morati sarađivati. Podršku nacionalnim koordinatorima će pružati novo tijelo na nivou EU, Evropski odbor za digitalne usluge, čija će uloga biti savjetodavna.

Ono što je važno za očuvanje slobode govora, u Aktu o digitalnim uslugama zadržan je princip ograničene odgovornosti pružalaca hosting usluga za sadržaj o kojem nemaju saznanja, kao i  nepostojanje obaveze aktivnog praćenja zakonitosti materijala kojeg pohranjuju.

Premda konačni tekst Akta o digitalnim uslugama oko kojeg su se usaglasile evropske institucije još uvijek nije dostupan javnosti, poznato je o kojim se to novim obavezama internetskih posrednika radi:

- Mjere za suzbijanje nezakonite robe, usluga i sadržaja na internetu

Online platforme će biti u obavezi da uspostave lako dostupne i jednostavne mehanizme za prijavu sadržaja koje korisnici smatraju nezakonitim. Korisnici će morati dobiti povratnu informaciju o svim koracima koji su poduzeti po njihovom prijavama, uključujući obavještenje o konačnoj odluci i detaljno obrazloženje te odluke. Postupanje po prijavama koje podnose pouzdani prijavitelji će imati prioritet. Status provjerenih prijavitelja dodjeljuje Koordinator za digitalne usluge subjektima „koji su dokazali da posjeduju posebno stručno znanje i sposobnost potrebne za borbu protiv nezakonitog sadržaja, da predstavljaju kolektivne interese te da rade savjesno i objektivno“.

Odluke o uklanjanju ili blokiranju određenog sadržaja i njihova obrazloženja će biti javno dostupni u bazi podataka kojom će upravljati Evropska komisija. Također, platforme će biti u obavezi da prijave sumnju na krivično djelo nadležnim organima, dok će nadležni organi – sudovi i nacionalni koordinatori - imati nadležnost da traže uklanjanje nezakonitog sadržaja u skladu sa nacionalnim ili EU zakonima, kao i da zahtijevaju informacije o korisničkim računima.    

Predviđene su i posebne obaveze za internetska tržišta (online marketplaces) kao što su Amazon, Airbnb, eBay, AliExpress i Etsy u cilju sprečavanja prodaje nezakonite i krivotvorene robe i usluga, a s obzirom na važnu ulogu koju ove platforme imaju u svakodnevnom životu evropskih potrošača. Obaveze se odnose na prikupljanje informacija i nasumične provjere vjerodostojnosti trećih strana koje se koriste njihovim platformama.

-       Mjere zaštite korisnika, uključujući mogućnost prigovora na odluke platforme o  moderiranju sadržaja 

Akt o digitalnim uslugama definiše uslove pod kojima će online platforme moći obustaviti pružanje usluga, odnosno suspendovati korisničke račune. To će bilo moguće samo za korisnike koji često pružaju sadržaj za kojeg je očigledno da je nezakonit. Obustava može biti samo privremena i uz prethodno upozorenje.

Korisnici će imati mogućnost osporavanja odluka o uklanjanju ili onemogućavanju pristupa informacijama, odluka o suspenziji ili prestanku pružanja usluge, te odluka o suspenziji ili ukidanju računa korisnika.

U prvoj instanci, platforme će morati uspostaviti interne sisteme postupanja po žalbama, odnosno korisnicima omogućiti jednostavno, elektronsko i besplatno podnošenje žalbe u roku od najmanje šest mjeseci od odluke o uklanjanju sadržaja, onemogućavanju pristupa ili blokiranju korisničkog računa. Platforme su dužne obavijestiti podnosioce prigovora o odluci koju su donijele po žalbi, te o mogućnosti vansudskog rješavanja sporova i drugim dostupnim mogućnostima pravne zaštite.

U drugoj instanci, bit će omogućeno vansudsko rješavanje sporova koje će provoditi nezavisno, stručno tijelo u administrativnom postupku. Ova tijela ovjerava Koordinator za digitalne usluge, a njihove odluke će biti obavezujuće za platforme.

-       Transparentnost praksi moderiranja i sistema za preporučivanje

Online platforme će biti dužne podnositi izvještaje o aktivnostima moderiranja sadržaja, uključujući podatke o nalozima za uklanjanje sadržaja primljenih od nadležnih nacionalnih tijela ili obavijesti primljenih od korisnika, detaljan pregled samoinicijativne moderacije sadržaja (broj i stručnost osoblja, jezici sa kojima rade, broj i vrsta poduzetih mjera) i postupanja sa žalbama. Također će morati izvijestiti o korištenju vještačke inteligencije u svrhu automatskog moderiranja sadržaja, uz informacije o svrsi, indikatore tačnosti i sve primijenjene zaštitne mjere.

Na zahtjev koordinatora za digitalne usluge, platforme će biti dužne omogućiti istraživačima, odnosno akademskoj zajednici pristup podacima u svrhu provođenja istraživanja koja doprinose utvrđivanju i razumijevanju sistemskih rizika, uključujući podatke o funkcionisanju algoritama koji se koriste za preporučivanje sadržaja ili proizvoda korisnicima. Povjerljivi podaci se mogu izostaviti iz javno dostupnih izvještaja, ali moraju biti učinjeni dostupnim nacionalnim koordinatorima i Evropskoj komisiji – neće postojati mogućnost izuzetka na osnovu poslovne tajne.

-       Pravila u vezi ciljanog oglašavanja

Korisnici će imati bolju kontrolu nad korištenjem ličnih podataka i načinom na koji se oni monetizuju, odnosno koriste u ciljanom oglašavanju. Vrlo velike platforme i pretraživači će korisnicima morati ponuditi sistem za preporučivanje sadržaja koji se ne zasniva na njihovom profiliranju. Također će biti u obavezi otkriti parametre prema kojima korisnicima preporučuju određene sadržaje i usluge. To, na primjer, znači da korisnicima treba biti jasno zbog čega im je sadržaj na news feed-u sortiran na određeni način, ali i da im treba biti data mogućnost da sami odaberu način na koji će im sadržaj biti prezentiran, na primjer odabirom hronološkog umjesto algoritamskog načina prikazivanja.   

Platforme neće smjeti prikazivati ciljane oglase na temelju ličnih podataka maloljetnika, a zabranjeno će biti i profiliranje korisnika zasnovano na osjetljivim podacima kao što su etnička pripadnost, seksualna orijentacija, vjersko ili političko uvjerenje.

Konačno, zabranjeno je korištenje tzv. tamnih obrazaca, zbunjujućih ili obmanjujućih praksi (npr. u obliku pop-up prozora) koji navode korisnike da izaberu određenu uslugu, proizvod  ili sadržaj.

-       Štetni sadržaji: procjena i ublažavanje sistemskih rizika i kodeksi ponašanja

Premda se obaveze u vezi moderiranja sadržaja i uklanjanja/blokiranja sadržaja odnose na nezakonit i na štetni sadržaj, Akt o digitalnim uslugama se na nekoliko načina dotiče i ove kategorije sadržaja. Najprije, ukoliko se radi o sadržaju koji je predmetom uslova korištenja ili standarda zajednice, na njega se primjenjuju obaveze transparentnosti u vezi praksi moderiranja. Vrlo velike online platforme i pretraživači će, pored toga, imati i obavezu da jednom godišnje identifikuju i procijene sve bitne sistemske rizike koji proizlaze iz funkcionisanja i načina korištenja njihovih usluga (dakle, dizajna platforme, poslovnog modela, uslova poslovanja, standarda zajednice, sistema za moderiranje sadržaja i preporučivanje sadržaja, profiliranje korisnika, algoritama…), a tiču se:

-       Distrubucije nezakonitog sadržaja;

-       Stvarnih i predviđenih negativnih efekata na temeljna prava, uključujući zaštitu potrošača, poštivanje ljudskog dostojanstva, privatnog i porodičnog života, zaštitu ličnih podataka i slobode izražavanja i informisanja, medijske slobode i pluralizam, zabranu diskriminacije, pravo na rodnu ravnopravnost, te prava djeteta;

-       Grešaka u funkcionisanju ili namjerne manipulacije njihovim uslugama, uključujući lažne korisničke račune ili automatizovanu eksploataciju usluge (botove), koji mogu dovesti do širenja nezakonitih sadržaja ili bilo kojeg drugog sadržaja sa stvarnim i predviđenim negativnim efektima na zaštitu maloljetnika, demokratske vrijednosti, slobodu medija, slobodu izražavanja i građanskog diskursa, izborne procese i javnu sigurnost;

-       Stvarne i predvidive negativne posljedice po zaštitu javnog zdravlja kao i druge ozbiljne negativne posljedice po fizičko, mentalno, socijalno i finansijsko blagostanje korisnika.

Nakon što identifikuju rizike, platforme će biti dužne da primijene mjere u cilju njihovog ublažavanja, na primjer da prilagode svoje sisteme za moderiranje sadržaja ili preporučivanje, način funkcionisanja usluga, uslove korištenja, interne procese i slično.

U vezi sa pitanjem da li će platforme imati neke posljedice zbog distribucije štetnih sadržaja, kao što je to slučaj sa nezakonitim sadržajima, treba istaći da, prema Aktu o digitalnim uslugama, one neće imati obavezu uklanjanja štetnih sadržaja, niti će bilo koje od nadzornih tijela to moći zahtijevati od njih. Samo u slučaju da se pojavi znatan sistemski rizik koji se odnosi na nekoliko vrlo velikih online platformi, Evropska komisija može pozvati platforme, kao i organizacije civilnog društva i druge zainteresirane strane, da učestvuju u izradi kodeksa ponašanja u kojima će, između ostalog, biti utvrđene obaveze poduzimanja posebnih mjera za smanjenje rizika, kao i okvira za redovno izvještavanje o svim poduzetim mjerama i njihovim efektima.

Uspostavljen je, dakle, određeni sistem odgovornosti, što se može vidjeti na primjeru Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija, koji iz čisto samoregulatornog prerasta u koregulatorni instrument.

Evropska komisija je za sredinu juna najavila potpisivanje nove verzije Kodeksa, koji će biti ojačan konkretnijim odredbama kao što je obaveza detaljnijeg izvještavanja o primjeni Kodeksa kroz ključne pokazatelje uspješnosti. Pristupanje Kodeksu neće biti obavezujuće, ali će vrlo velike online platforme i pretraživači imati jak razlog da to učine kako bi ispunile obaveze u vezi otklanjanja sistemskih rizika. Konačno, u slučaju neprovođenja preuzetih obaveza, primjenjivaće se sankcije predviđene Aktom o digitalnim uslugama, koji u tom smislu predstavlja zakonsku okosnicu Kodeksa.  

Jedan od posljednjih amandmana na tekst Akta o digitalnim uslugama je uvođenje mehanizma za odgovor na krize, a u kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i manipulacija informacijama na internetu. Ovaj mehanizam omogućava Komisiji da procijeni efekat aktivnosti vrlo velikih platformi i pretraživača na predmetnu krizu, kao i da donese odluke o primjeni proporcionalnih mjera.

-       Sistem odgovornosti: nezavisna revizija

Vrlo velike online platforme i pretraživači će jednom godišnje morati sprovesti nezavisnu reviziju ispunjavanja obaveza iz Akta o digitalnim uslugama, uključujući i procjenu rizika i primjenu mjera za njihovo ublažavanje – u šta spadaju i obaveze preuzete potpisivanjem kodeksa ponašanja. Ukoliko nezavisna revizija ustanovi da mjere koje primjenjuju nisu adekvatne, Evropska komisija može predložiti korekcije i u konačnici izreći sankcije za neprovođenje.

Primjena Akta o digitalnim uslugama

Nema sumnje da je Akt dobro osmišljen i sveobuhvatan pravni instrument sa velikim potencijalom, koji balansira između sistema samoregulacije i uspostavljanja odgovornosti za neprovođenje obaveza. Ipak, valja istaći dvije važne stvari: u vrijeme pisanja ovog članka, konačni tekst Akta o digitalnim uslugama još uvijek nije objavljen, što ostavlja mogućnost određenih izmjena u odnosu na predloženi materijal. Također, kako je često slučaj sa zakonima koji imaju potencijal da fundamentalno utiču na tokove u određenoj industriji, a ovaj akt to zasigurno jeste, njegovi ključni učinci će se vidjeti tek u implementaciji.

Već sama kompleksnost zamišljenog mehanizma regulisanja štetnih sadržaja ukazuje na mogućnosti problema u primjeni. Veliko je pitanje da li se platformama može povjeriti provođenje tako opsežnih i kompleksnih analiza i odlučivanje o najboljim alatima. A upravo je implementacija Akta ključna za postizanje njegovih ciljeva. Na konzistentoj i dosljednoj primjeni predviđenih pravila insistiraju i organizacije civilnog društva, pozivajući se na naučene lekcije na primjeru Opšte uredbe o zaštiti podataka (GDPR) čija je primjena umnogome podbacila.

Iako se će se Akt o digitalnim uslugama primjenjivati samo na teritoriji Evropske unije, neki smatraju da će se njegovi efekti osjetiti i u drugim dijelovima svijeta, jer će tehnološkim kompanijama biti isplativije da primijene jedinstvenu, globalnu strategiju moderacije sadržaja. Ostaje da se vidi da li će Akt o digitalnim uslugama imati uticaja na zakonodavce u SAD-u, koji su do sada izbjegavali da se ozbiljno prihvate pitanja regulacije Big Tech kompanija.

Šta će Akt o digitalnim uslugama značiti za BiH i region?

Zahvaljujući transnacionalnoj prirodi usluga koje se regulišu, i naši korisnici bi trebali imati indirektnu korist od novih obaveza, uključujući olakšane procedure prijavljivanja nezakonitih sadržaja i ulaganja pritužbi na odluke o moderiranju sadržaja. Međutim, da bi osigurali punu zaštitu korisnika potrebno je imati pristup mehanizmima rješavanja sporova. Kada govorimo o zaštiti demokratskih procesa, naročito u kontekstu izbora i dezinformacija, važno bi bilo osigurati ulogu lokalnih provjerenih označivača i fact-checking organizacija/lokalnih timova za moderaciju sadržaja, kao jedinog načina da se posveti pažnja našim lokalnim kontekstima i jezicima.

Akt o digitalnim uslugama će, kako je već rečeno, imati direktnu primjenu u državama članicama Evropske unije, ali će ga Bosna i Hercegovina, kao i zemlje regiona koje nisu članice, morati transponovati u svoje nacionalno zakonodavstvo. Način na koji će se Akt o digitalnim uslugama odraziti na naše zemlje prije svega zavisi od pravovremenog usklađivanja naših zakona sa odredbama Akta, te naročito imenovanja Koordinatora za digitalne usluge kao nezavisnog tijela, uz obezbjeđenje dovoljnih finansijskih i ljudskih resursa za njegovo funkcionisanje.     

Kada je u pitanju struktura nadzora i provođenja, još uvijek je rano govoriti o primjerima dobre prakse u zemljama članicama Evropske unije. Ono što se primjećuje u vezi pristupa regulaciji štetnog online sadržaja je uspostavljanje platformi saradnje između institucija i aktera koji imaju različite nadležnosti i uloge u digitalnom okruženju, a imajući u vidu obim i raznovrsnost oblasti o kojima se radi. Mehanizam provođenja obaveza iz Akta o digitalnim uslugama se stoga, umjesto na centralizovanom pristupu, treba zasnivati na međusektorskoj saradnji i koordinaciji između institucija nadležnih za elektronske komunikacije i medije, zaštitu ličnih podataka, zaštitu konkurencije i korisnika, izborna tijela, uz podršku akademske zajednice i organizacija civilnog društva.  

Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je odgovornost Mediacentra Sarajevo i ne odražava nužno stavove EU.

___