Djelovanje online i društvenih medija nije regulisano Izbornim zakonom u BiH, a čak i onda kada zakon jasno zabranjuje određene aktivnosti (pristrasnost, kršenje izborne šutnje) ne postoje dovoljno efikasni mehanizmi za sankcioniranje takvih pojava. 

foto: Alem Omerovic, Unsplash

Izborna kampanja za ovogodišnje opće izbore u Bosni i Hercegovini počela je mnogo ranije od zvaničnog početka kampanje. Neki smatraju da je je uranila najmanje godinu dana, a drugi da, zapravo, nije ni prestala još od prošlih izbora prije četiri godine. Znajući da nas očekuje turbulentna kampanja, Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK) je neposredno prije izbora upozorila nositelje dozvola „na obavezu dosljednog poštovanja pravila i propisa“, te ih obavijestila da će vršiti stalni monitoring programa u periodu izborne kampanje. Na sličan način, različite organizacije civilnog društva pratile su i dokumentirale medijsko izvještavanje tokom izborne kampanje.

Regulatorna i samoregulatorna tijela: konačno sankcije

RAK je donio nekoliko odluka o sankcioniranju RTV stanica tokom izborne kampanje, a predmete je rješavao i nakon izbora. Izrečene sankcije odnosile su se na kršenja odredbi o plaćenom političkom oglašavanju, nepoštivanja principa uravnoteženosti, pravičnosti i nepristrasnosti, izvještavanja o funkcionerima koji su kandidati na izborima, i načinu objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnijenja, te emitiranja lažnog i zavaravajućeg materijala. Vijeće za štampu i online medije (VZS) kao samoregulatorno tijelo nije bilo naročito aktivno u vezi izbornog izvještavanja i nisu uočene nikakve posebne aktivnosti ove organizacije u vezi izbornog izvještavanja.

Organizacije civilnog društva: monitoring i analize

Javni mediji značajno manje izvještavaju o izbornoj kampanji od privatnih medija, a pristrasnost prema političkim subjektima najviše je zastupljena kod online medija, te je primijetno znatno veće prisustvo u medijima stranaka i kandidata koje već participiraju u vlasti, pokazao je monitoring medija tokom izborne kampanje koju je napravio konzorcij BH novinari-Boram i Koalicija Pod lupom. Monitoring je pokazao i podzastupljenost kandidatkinja i dominantnu prisutnost izabranih zvaničnika i stranaka u vlasti u medijskim sadržajima, kao neke od glavnih problema medijskog izvještavanja tokom izborne kampanje 2018. godine. Portal analiziraj.ba svakodnevno je pratio medijska izvještavanja tokom izborne kampanje. Jedan od glavnih problema koji su uočili autori s ovog portala odnosi se na izvještavanje medija o političkim kandidatima koji ujedno obnašaju funkcije u vlasti. Mediji koji su ovisni o vlastima koriste značajne resurse da proprate svaki izborni korak kandidata koji su već na vlasti. Portal raskrinkavanje.ba je već prije zvaničnog početka izborne kampanje ukazao na zakonsku neuređenost političkog oglašavanja na društvenim mrežama, a potom je dokumentirao koje su stranke i kandidati otpočeli kampanju na društvenim mrežama prije zakonski dozvoljenog datuma. Ukratko, čak 13 od 24 politička subjekta koji su praćeni imali su plaćene izborne objave na Facebooku i prije oficijelnog početka kampanje. Ovaj portal zabilježio je i kršenja izborne šutnje na Facebooku kao i primjere otvorene političke naklonjenosti brojnih portala, uključujući portale naklonjenje strankama SDA, A-SDA i Koaliciji Pomak, i HDZ.

Na osnovu ovih odluka i analiza mogu se identificirati četiri vrste problema kod medijskog praćenja izbora u BiH : (1) pristrasnost, neuravnoteženost i nepravičnost prisutne su u velikom broju medija; (2) preferiranje kandidata koji su na vlasti, posebno kod javnih medija; (3) naročito neprofesionalno djelovanje online medija i (4) kršenje izbornih pravila na društvenim medijima. Da li Izborni zakon ima odgovarajuće odredbe kojima se tretiraju ove zloupotrebe ili je problem u sprovođenju postojećih odredbi.

Izborni zakon BiH

Izborni zakon Bosne i Hercegovine usvojen je 2001. godine. Njime se na sveobuhvatan način uređuje izborni proces, uključujući i djelovanje medija u izbornoj kampanji. U Poglavlju 16, pod nazivom Mediji u izbornoj kampanji propisuju se odredbe relevantne za rad medija tokom izborne kampanje. Odredbe ovog poglavlja mogu se podijeliti na: (1) one koje se odnose na sve medije, (2) one koje se odnose na elektronske medije (radio i televiziju), (3) one koje se specifično odnose na javne elektronske medije (javne RTV servise i javne radio i televizijske stanice), (4) one koje se odnose na štampu. Online i društveni mediji se ne spominju.

Nadležnost u svim slučajevima povrede odredbi o medijima u vezi sa izborima data je organu koji regulira rad elektronskih medija, dok je za prigovore koje na odredbe ovog Poglavlja podnose politički subjekti nadležna Centralna izborna komisija BiH (CIK). Izborni zakon BiH predviđa da se eventualne primjedbe na sadržaje objavljene u štampi upućuju Vijeću za štampu. Ukratko, iz ovih donekle kotradiktornih odredbi možemo zaključiti da je Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK) zadužena za prigovore koji se odnose na rad radija i televizije, VZS za štampu, a CIK za prigovore političkih subjekata.

Odredbe Izbornog zakona koje se odnose na sve medije

U Izbornom zakonu BiH predviđa se da svi mediji pravedno, profesionalno i stručno prate izborne aktivnosti, uz poštivanje demokratskih principa i pravila, a posebno principa slobode izražavanja. Zabranjuju se svim medijima manipulacije rezultatima istraživanja javnog mnijenja. Također, zabranjuje se medijima da vlastita ankenta istraživanja predstavljaju kao autentična istraživanja javnog mnijenja. Rezultati istraživanja javnog mnijenja u vezi s glasanjem i izborima ne smiju se objavljivati u periodu od 48 sati prije otvaranja biračkih mjesta pa do zatvaranja biračkih mjesta. Odredbama ovog zakona uspostavlja se obaveza izborne šutnje, i to u periodu od 24 sata prije otvaranja pa do zatvaranja biračkih mjesta. U Zakonu se precizira da „neće biti nikakvog medijskog izvještavanja o bilo kakvoj aktivnosti koja se odnosi na političku i izbornu kampanju“. Zabranjuje se vođenje plaćene izborne kampanje putem elektronskih i printanih medija ili bilo kojeg oblika plaćenog javnog oglašavanja od dana raspisivanja izbora do dana kada izborna kampanja službeno počinje. Izuzete su informacije koje se odnose na održavanje internih skupova organa i statutarnih tijela političkih subjekata. Ovakva zabrana ne spominje eksplicitno online medije, ali bi se mogla podrazumijevati pod odredbom kojom se zabranjuje „bilo koji oblik plaćenog javnog oglašavanja“. Konačno, Zakonom se propisuju mjere kojima se zabranjuje vođenje izborne kampanje u printanim i elektronskim medijima koja uključuje stereotipne i uvredljive sadržaje na osnovu spola. Ipak, ovakva odredba ne uključuje sve medije (prvenstveno online medije), već se ograničava samo na elektronske i printane medije.

Odredbe Izbornog zakona koje se odnose na elektronske medije

Predviđeno je da elektronski mediji prate izborne aktivnosti na uravnotežen, pošten i nepristrasan način. Zabranjuje se favoriziranje političkih subjekata, a to posebno važi za funkcionere na svim nivoima vlasti koji su ujedno i kandidati na izborima. Zakon sadrži i odredbe kojima se naglašava da se principi principi uravnoteženosti, poštenja i nepristrasnosti poštuju u informativnim programima koji bi mogle utjecati na raspoloženje birača iako tematski nisu u direktnoj vezi s izborima. Također, zabranjuje se novinarima i voditeljima da u iznose svoju eventualnu stranačku pripadnost. Predviđeni su i besplatni termini političkim subjektima za neposredno obraćanje biračima u toku izborne kampanje. Međutim, ta obaveza stavljena je pred javne elektronski medije, dok privatni elektronski mediji nemaju tu obavezu, ali ako se odluče ponuditi besplatne termine onda to mora biti pod jednakim uslovima za sve. Ovim zakonom nalaže se elektronskim medijima da omoguće plaćeno političko oglašavanje u toku izborne kampanje. Predviđa se da se plaćeni oglasi omoguće pod jednakim uslovima svim političkim subjektima. Najviše u trajanju od 30 minuta sedmično na javnim elektronskim medijima i u trajanju od najviše 60 minuta na privatnim elektronskim medijima. Zakonom se propisuju i situacije u kojima elektronski mediji imaju pravo odbiti plaćene političke oglase.

Odredbe Izbornog zakona koje se odnose na javne elektronske medije

Izborni zakon stavlja pred javne elektronske medije dodatne obaveze, a koje nisu date drugim medijima. One uključuju obavezu informiranja o izbornom procesu, obavezu besplatnog objavljivanja saopćenja i drugih materijala CIK-a, obavezu osiguravanja besplatnog termina za političke subjekte pod propisanim uslovima, te ograničenje plaćenog političkog oglašavanja.

Odredbe Izbornog zakona koje se odnose na štampu

U Izborniom zakonu ne postoje odredbe koje detaljnije propisuju uređivačku politiku printanih medija. Odredbe koje se odnose na sve medije, odnose se i na štampu − propisi koji se odnose na izbornu šutnju, način objavljivanja rezultata ispitivanja javnog mnijenja, te onih koji općenito zahtijevaju novinarski profesionalizam i zabranu spolne diskriminacije. Ovo, zapravo, znači da štampa može imati jasne političke preferencije, a nadgledanje poštivanja profesionalnih normi prepušteno je samoj struci, tj. sistemu samoregulacije novinara i urednika.

Da li Zakon ima rješenja za uočene probleme?

(1)   Pristrasnost, neuravnoteženost i nepravičnost

Zakonom se predviđa da će svi mediji u BiH pravedno, profesionalno i stručno pratiti izborne aktivnosti uz dosljedno poštivanje novinarskog kodeksa, te opće prihvaćenih demokratskih principa i pravila. Za elektronske medije se naglašava da prate izborne aktivnosti na uravnotežen, pošten i nepristrasan način. U suštini, u Zakonu već postoje odredbe na osnovu kojih se može boriti protiv ovih zloupotreba. Međutim, sankcije za njihovo kršenje mogu se izreći samo elektronskim medijima.

(2)   Preferiranje kandidata koji su na vlasti, posebno kod javnih medija

U postojećem zakonu ovakva praksa je zabranjena kod svih elektronskih medija. Zabranjuje se da funkcioneri na svim nivoima vlasti koji su kandidati na izborima imaju povlašten položaj prema drugim učesnicima u izbornom procesu. Nasuprot tome, dopušteno je informirati o redovnim aktivnostim funkcionera u okviru informativnih programa elektronskih medija, bez navođenja njihove kandidature na izborima i stranačke pripadnosti, kad god se radi o aktivnostima koje proizlaze iz zakonom utvrđenog djelokruga organa kojima pripadaju. Ipak, čini se da postojeće rješenje dopušta medijima da olako izbjegnu zabranu. Dovoljno je samo da se oslone na zvanične izvore informacija, koji su inače dominantni u novinarstvu, i da programski sadržaji budu preplavljeni funkcionerima koji tempiraju sve promotivne aktivnosti u vrijeme izborne kampanje. Jasno je da u takvoj situaciji nema govora o ravnopravnom tretiranju svih kandidata. Štaviše, redovni informativni programi gledaniji su od specijalnih izbornih sadržaja, pa je neravnopravnost između kandidata koji su na vlasti i onih koji nisu još veća. Stoga je neophodno razmotriti različite zakonske opcije kako bi se ovaj problem umanjio.

(3) Naročito neprofesionalno djelovanje online medija

U Zakonu se ne spominju online mediji, stoga se na ove medije odnose odredbe koje se općenito odnose na sve medije. Međutim, za razliku od elektronskih medija, online mediji ne potpadaju pod sistem regulacije, pa ne postoji efikasno tijelo koje bi im odredilo obavezujuće sankcije u slučaju kršenja navedenih odredbi.

(3)   Kršenje izbornih pravila na društvenim medijima

Ni društveni mediji se ne spominju u Zakonu. No, spominju se domaća i međunarodna sredstava komunikacije s ciljem uticaja na birače, a koja podrazumijevaju sredstva kojima se može isporučiti zvučni, video ili tekstualni sadržaj. „Takva sredstva obuhvataju ali nisu ograničena na radio i televizijski program, štampane medije, internet, SMS poruke ili video-poruke isporučene putem mobilnih telefona itd.“. Dakle, može se zaključiti da postoji osnova za sankcioniranje djelovanja političkih subjekata i na društvenim mrežama, mada je CIK odbio djelovati po pritužbama ove vrste navodeći da „ova oblast nije zakonski dovoljno precizirana niti trenutno postoje primjeri dobre prakse koji bi omogućili da se uspješno vode postupci protiv nedozvoljenih radnji u izbornom procesu, a koje se ostvaruju putem društvenih mreža i online medija“. Na drugoj strani, eventualno medijsko kršenje pravila oglašavanja na društvenim medijima nije uopće zakonski regulirano.

Može se zaključiti da Izborni zakon tretira neke od problema koje smo uočili, ali vrlo rijetko je dovoljno precizan da stvori snažniju osnovu za iskorijenjivanje ovih zloupotreba. Čak i onda kada Zakon jasno zabranjuje određene aktivnosti (pristrasnost, kršenje izborne šutnje) ne postoje dovoljno efikasni mehanizmi za sankcioniranje ovakih pojava. Naravno, bilo bi naivno očekivati da isključivo zakonom možemo mijenjati prakse koje opterećuju naše izborne procese, kao i da je moguće kreirati zakon koji će predvidjeti sve moguće zloupotrebe. Sasvim je sigurno da je potrebno preispitati mehanizme sprovođenja zakona, ali i nastojati osnažiti profesionalizam u medijima kroz građanske, profesionalne i obrazovne inicijative.

___