Žarka Radoja, novinarka Kontrapressa i urednica internet izdanja Radija Slobodna Evropa, izvještavala je sa terena i paralelno pomagala ljudima koji su prolazili tzv. Balkansku rutu, nastojeći fotografijom i riječima prenijeti i približiti potrebe i probleme izbjeglica građanima Srbije i regiona.

 

Izvještavanje o izbjegličkoj krizi je profesionalni izazov jer se radi o kompleksnom i teškom zadatku koji treba obaviti u uslovima kada se situacija mijenja iz minute u minutu, smatra Radoja. Ipak, neupitno je bilo da je novinarima mjesto na kriznim graničnim područjima, a samog značaja medija bile su svjesne i izbjeglice.

 

 

„Ukoliko je situacija krizna, kao, na primjer, zatvorene granice gdje 1.000 do 2.000 osoba ne mogu da prođu dalje, izbjeglice su bile svjesne da im mediji tu mogu pomoći. I mimo toga, veliki dio njih je otvoren i raspoložen da razgovara sa novinarima i da podijeli svoju priču sa javnošću. Naravno, kao i svugdje, dešavalo se da neko ne želi da ga fotografišete ili da ga snimite“, priča Radoja.

 

Iako izbjeglička kriza već nekoliko mjeseci predstavlja svakodnevni problem, izostala je kontinuirana zainteresovanost medija za pokrivanjem ove teme. Ta zainteresovanost rasla bi se tek kada bi nastao neki problem, poput povećanog broja izbjeglica, zatvaranja granica, segregacije prema nacionalnom ključu ili, mada ne uvijek, loših vremenskih uslova, smatra Radoja.

 

 

„Prvih nekoliko mjeseci, uglavnom u tabloidima, bilo je izraženo huškanje, govor mržnje... Situacija se djelimično promijenila kada se promijenila politika vlasti i kada je jasno rečeno da će Srbija biti tranzitna ruta za izbjeglice. Na primjer, jedan vlasti veoma blizak tabloid, nakon mjeseci huškanja na te ljude, poslije posjete premijera Srbije parku u Beogradu, kroz koji je od aprila do oktobra dnevno prolazilo hiljade izbjeglica, na naslovnoj strani je objavio priču o teškom putu jedne izbjegličke porodice ka Evropskoj uniji. Danas je situacija malo drugačija. Kako izbjeglice više ne prolaze kroz Beograd, manje ih i ima u medijima, iako se njihov broj i dalje kreće do nekoliko hiljada tokom dana,“ kaže Radoja.

 

Nezanimanje za stvarni uzrok nastanka izbjegličke krize, zadovoljavanje površnim informacijama i ignorisanje korupcije na terenu okarakterisali su medijsko praćenje novonastale situacije, ocjenjuje srbijanska novinarka i dodaje da je nedovoljno pažnje posvećeno ozbiljnijim tekstovima koji su na profesionalan način približavali čitaocu živote i zemlje iz kojih izbjeglice pod svaku cijenu nastoje otići. 

 

„Kada pričamo o domaćim medijima, nedostaje analitički pristup, a EU kontekst nam je skoro nepoznat. S druge strane, mi ne znamo ni gdje počinje, a ni gdje i kako završava njihov put. Ne znamo, ako pratimo domaće medije, kako izgleda prihvat izbjeglica kada dođu do cilja i kako, što je najvažnije, njihov život izgleda nakon toga,“ smatra Radoja, koja dodaje kako je porazna činjenica da se ljudima, posebno na našim prostorima, treba objašnjavati da izbjeglice zapravo bježe od rata i šta je uopće rat, a krivica za to dijelom leži i na medijima.

 

 

Pored svog novinarskog angažmana, Radoja je tokom kriznih situacija volontirala kako bi pomogla u obezbjeđivanju sredstava potrebnih da se izbjeglicama olakša boravak u Srbiji. Tokom samoorganizovanja građana i prikupljanja humanitarne pomoći, kao i volonterskog djelovanja na terenu, društvene mreže su znatno olakšale komunikaciju među svima koji su željeli pomoći. Novinarka smatra da je to bio najvažniji alat u cijeloj priči.

 

„Facebook i Twitter su dragocjeni. Sve što je organizovano, sve što smo radili, išlo je i još uvijek funkcioniše isključivo preko Facebooka. Osnovne informacije dobivamo putem te društvene mreže. Dakle ne putem medija, nego Facebooka,“ kaže ona i dodaje da se, bilo da je riječ o obavljanju novinarskog zadatka ili volontiranju, radi o snažnim sredstvima pomoću kojih problemi mogu biti rješavani.

 

„U ovoj situaciji, kada svjedočimo višemjesečnoj humanitarnoj krizi na balkanskoj ruti, a višegodišnjoj na jugu Evrope, podjednako je važno biti prisutan na terenu i kao novinar i kao aktivista. Poražavajući je odnos Evrope prema izbjeglicama i politički pravac ka kojem Evropska unija ide ne smije se ignorisati. Evropski antifašizam se brani na odnosu prema njima i taj odnos će odrediti budućnost ovog kontinenta. Zato je važno svakodnevno upozoravati na situaciju u koju ih pogrešna politika zemalja Evropske unije dovodi i na cijenu te politike, koja je nerijetko – život. S druge strane, zahvalnost tih ljudi nema cijenu,“ zaključila je Radoja.