Drugi dio serijala povodom dvadeset godina postojanja Dnevnog avaza. Prvi dio možete pročitati ovdje.

Sudeći po dosadašnjim kretanjima Avazove uređivačke politike, papir sve trpi, a novina brzo oprašta i zaboravlja. Ivanu Lovrenoviću je Avaz „oprostio“ uvođenje u riječnik pojma avazovštine, isto kao što je brojnim analitičarima „oprostio“ negativne komentare na račun lista i dao im je medijski prostor, a da ne govorimo o odnosu prema političarima čije se djelovanje redovno ocjenjuje prema dnevnopolitičkim potrebama. No, ne smijemo ni zaobići činjenicu da „opraštaju“ i „zaboravljaju“ isti ti analitičari i političari, koji, isto tako prema dnevnopolitičkim potrebama, rado pristaju na saradnju.

Tokom 20 godina postojanja Dnevnog avaza, u Bosni i Hercegovini uobličila se jedna poprilično licemjerna medijska scena – s izuzetno malim brojem dosljednih boraca protiv Avazove mračne strane. 

Žestoke kritike uredničke politike

Nekadašnji vlasnik i urednik BH Dana, Senad Pećanin, bio je godinama „omiljena žrtva“ Avazovih napisa. Danas, kaže nam kratko, da nikakvog „oprosta“ nema: „Sve što sam mislio o Dnevnom avazu ja sam napisao i objavio. Protok vremena nije promijenio ni Dnevni avaz, a ni moje ocjene o njemu i njegovom vlasniku.” Pećanin, dakle, dan danas potpisuje konstataciju da je „Dnevni avaz bez konkurencije najuspješniji antinovinarski projekt u cijeloj poslijeratnoj i tranzicijskoj Bosni i Hercegovini. Jer, šta su Avazove činjenice i Avazova istina? Ništa čvrsto ni provjerljivo, samo ono što je u određenom trenutku, u određenom sticaju okolnosti, u odnosu s određenim ljudima, krugovima, lobijima potrebno gazdi i vlasniku da bi zaštitio i uvećao svoj privatni materijalno-finansijski interes. Zato se Avazove „činjenice”, prije svega one o ljudima koji dođu pod udar ovoga medijskog malja, tako morbidno ponašaju da crno bez ikakvih problema postaje bijelo i obratno, i zato je Avazova „istina” tako skandalozno promjenljivoga karaktera da već sutra u istoj novini postaje laž a prekosutra opet istina, već prema potrebi.”

Foto: Senad Pećanin

U sličnom se tonu o Avazu pisalo na stranicama Dana, Slobodne Bosne i Oslobođenja. Upravo iz novinarskih krugova stigle su najžešće kritike uredničke politike lista. No, nije ni Avaz štedio novinare. 

Borka Rudić, sekretar udruženja BH Novinari, ističe za MC Online: „Dnevni avaz jeste zaista imao tu karakteristiku – brutalnog obračuna sa novinarima koji u datom trenutku nisu odgovarali vlasniku. Kroz medijske sadržaje provodile su se hajke na ljude, obilato se koristio neprimjeren javni rječnik i govor mržnje. Iste termine, sredstva i metode Dnevni avaz je koristio ne samo protiv novinara već i političara, čelnih ljudi javnih preduzeća ili ustanova… Takav urednički (a ispravnije bi bilo reći – izdavački  ili vlasnički) pristup u bh. javnosti je označen jednom riječju: avazovština. No, bilo bi netačno tvrditi, kako su takve pojave bile “marginalne” u nekim drugim medijima. Recimo, Glas Srpske je imao isti uredničko–vlasnički pristup u medijskoj pripremi “odstrela” novinara, medijskih stručnjaka, zatim politčkih protivnika SNSD i njegovih lidera… Čak su Dnevni avaz i Glas Srpske u jednom trenutku imali iste kolumnistice, pa je “paljba” bila unakrsna, da se tako izrazim. Mogla bih nabrajati još cijeli niz medija koji su neprimjereno pisali o kolegama pri tome neargumentirajući svoje napise ili čak izmišljajući ili montirajući TV sadržaje po nalogu marketinških lobija, kako je to činio recimo OBN. Meni je posebno bilo razočaravajuće kada su se bivši urednici FTV na sličan način obračunavali sa jednim brojem novinara i javnih ličnosti, ili kada su urednici i vlasnici BH Dana i Slobodne Bosne jedan drugog “čašćavali” riječima koje ovdje, iz pristojnosti, ne mogu pomenuti…”

Ograničena solidarnost

Na riječnik Dnevnog avaza treba ipak podsjetiti. „Srpski okot” i „kurva”, su samo neki od epiteta kojima su počašćene nenaklonjene mu novinarke i urednice. U istoriju novinarskog beščašća ušao je komentar Fadila Mandala iz 2010. godine „Hilmin čistač”, gdje je urednica Oslobođenja Vildana Selimbegović nazvana „klozetskom krpom”, Ivan Lovrenović „slinom”, Eldin Hadžović „rundavim novinarskim zamorčićem”, a Dženana Karup Druško „Gašijevom glasnogovornicom”. 

Žrtavom Avazovih napisa bila je i urednica Federalne televizije Duška Jurišić, jedna od malobrojnih novinarki danas spremnih govoriti o svom iskustvu s Avazom. Njen slučaj počinje 2009. godine, kada Fedralna televizija objavljuje materijale o tome kako je kompanija Avaz roto press dobila kredit od Razvojne banke.

Foto: Duška Jurišić

Duška Jurišić se za MC online prisjeća: „Sukcesivno kako su emitirane priče u našem programu, tako su išli i napadi. I oni su u prvom trenutku izgledali vrlo naivno. Išlo se kroz Express, na različite načine, bilo je poprilično „žuto“. Reagovalo je odmah i Udruženje BH novinari i Vijeće za štampu i stvarno Express je objavio te reakcije. Da bi uslijedila moja smjena u januaru mjesecu 2010. i uoči smjene i nakon smjene uslijedio je čitav niz tekstova. Ja sam bila centralna vijest u Avazu, bila sam na naslovnici, ali u tom trenutku nema nikavog vrijeđanja ni na nacionalnoj ni na bilo kojoj drugoj osnovi, nego oni uvijek izlaze sa izjavama i intevjuima koje im daje kolega Bakir Hadžiomerović, koji u tom trenutku uređuje emisiju „60 minuta“, i oni se pozivaju na njega.“

Nakon smjene, tekstovi u Avazu zaoštirili su ton, a sama smjena počela se pravdati nacionalnim porijeklom urednice, optuživane da je kao srpski nacionalista pokušavala da diskriminirala nepodobne Bošnjake u redakciji.

Foto: „Duška Jurišić uklanja nepodobne Bošnjake”