Prvi dio serijala povodom godišnjice bh dnevne novine.

Dnevni Avaz je u oktobru navršio 20 godina i ovu je godišnjicu novinska kuća obilježila upravo „avazovski“. I ne radi se ovdje o prijemu u hotelu Radon plaza, dodijeli nagrada i priznanja, među njima i onog posebnog: utemeljitelju lista Fahrudinu Radončiću. Puno „avazovskija“ je oktobarska revolucija u uređivačkoj politici lista, koji je još jednom okrenuo leđa svom dosadašnjem pulenu (Željku Komšiću) i pružio ruku ljutitom neprijatelju (Bakiru Izetbegoviću). Ukoliko odnose s Izetbegovićem još uvijek možemo okarakterisati kao mlake, dva komentara, prvi, direktora Avazovih izdanja Fadila Mandala „Čedni čuvari BiH: Koga Komšić brani od Dodika“ i drugi, glavnog urednika Avaza Faruka Vele „Kraj jedne iluzije: Trojanski konj među Bošnjacima“, ne ostavljaju sumnje oko toga ko će se u narednom periodu naći na Avazovom nišanu.

Jer 20. godina postojanja Dnevnog avaza je istorija sklapanja i raskidanja prijateljstava i saveza. Političari su na stranicama lista prolazili put od „ličnost godine“ do ubica i vođa mafije. Kolege - od „klozetskih krpa“ do uglednih novinara. 20 godina koje je bh. društvo proveo s Avazom proteklo je dakle poprilično burno. I ne sasvim bez posljedica.

Foto: Naslovnica prvog broja Dnevnog avaza

Utemeljitelj iz zagrebačke Sorbone

No, da krenemo ispočetka.

Današnji glavni i odgovorni urednik Avaza, Faruk Vele, za MC Online kaže: „Dnevni avaz u oktobru slavi tačno 20 godina kontinuiranog objavljivanja. Do trenutka kada Vam pišem (8. oktobar 2015.) objavljeno je tačno 7.248 brojeva lista ili više od 365 miliona primjeraka naše novine. To je, priznat ćete, u ovako maloj zemlji, uistinu činjenica koja može biti opisana kao veliki uspjeh. Zato Avaz smatramo najuspješnijim medijskim projektom u bh. historiji. Svoje mjesto smo uvijek tražili na tržištu, u fer utakmici, i stoga smo uvijek bili usmjereni prema javnosti.“

Prvi broj „najtiražnije novine u BiH” izašao je 2. oktobra 1995. godine. Kako je uopšte došlo do pokretanja lista dosta maglovito je 2000. objasnio njegov osnivač, Fahrudin Radončić, u intervjuu objavljenim u Danima: „Ja sam, što je vjerovatno poznato, do '90. godine bio jedan od relevantnih jugoslavenskih novinara, a došao sam u Sarajevo sa reputacijom profesionalca u zagrebačkom Danasu, koji je u novinarstvu bio neka vrsta Sorbone. Kada je počela agresija, odlučio sam da ostanem u Sarajevu, koje je tada bilo najneperspektivniji grad na planeti, i priključio se Armiji RBiH. Nakon demobilizacije, 1993. godine, pokrenuo sam Bošnjački avaz, koji je bio mjesečna, pa petnaestodnevna, pa sedmična novina. Negdje ’94. Avaz je krenuo sa sedmičnim izlazenjem u Frankfurtu - paralelno izdanje sa sarajevskim - da bi 2. oktobra 1995. godine krenula dnevna novina. U skladu sa tadašnjim materijalnim mogućnostima, i mojim i zemlje, to je bila novina na šesnaest, eventualno dvadeset strana, i najveća prednost Avaza je bila u konceptu projekta. Dok je konkurencija radila ratnu novinu, mi smo pravili političku. Kad su konkurenti počeli da se bave političkim novinarstvom, mi smo prešli na porodično-politički koncept Dnevnog avaza.”

Foto: Fahrudin Radončić, utemeljitelj Avaza

Čiji je zapravo Avaz?

Pozadina čitavog projekta od samog početka budila je brojne kontroverze. Dnevni avaz osnovan je, kako je jednom prilikom rekao jedan od čelnika SDA, po nalogu stranke, zato što Oslobođenje i Večernje novine nisu bile dovoljno „bošnjačke”. S obzirom da nije bilo drugih osim Fahrudina Radončića dobrovoljaca da kumuju novoj dnevnoj novini, upravo je on izabran na poziciju „utemeljitelja”. Iako dan danas Radončić zdušno poriče bilo kakve veze sa SDA, izvor novca za koji je Avaz pokrenut u Sarajevu javna je tajna. Uostalom, 2000. godine, u razgovoru u Danima, na tu temu otvoreno progovorio je tadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić. A njegove baš riječi nisu u ovom slučaju nebitne - upravo o Bičakčiću, u vrijeme kad je bio direktor Elektroprivrede, govorilo se kao o idejnom ocu i finansijeru Avaza, te njegovom prvom „uredniku u sjeni”.