Danas je 4. juli 2014. i bilo bi lijepo da Di Stefano, obožavana Saeta rubia (Plava strela) za svoj 88. rođendan, u Cafe Igles popije nešto u svoju i Semprunovu čast. Da nazdravi jednom lijepom susretu nogometaša i pisca.

Dva su lika u ovoj madridskoj priči. Ako se držimo hronologije, prvo bi trebalo imenovati onoga koji je rođen 1923. godine. Uz to, on je rođen u Madridu što zagovornicima ove vrste favoriziranja daje dodatni razlog. Jer, onaj drugi je tri godine mlađi, a rođen je u Buenos Airesu.

Putevi su im se ukrstili 1953. godine. Scena se odvija u Cafe Igles, na trgu San Bernardo,u Madridu. Onom starijem neko temperamentno i s oduševljenjem pominje ime onog mlađeg.

Reakcija je izraz lica koji znači otprilike: Nikad čuo. Kada temperamentni sagovornik još nekoliko puta ponovi ono ime, ignoranski izraz lica prelazi u glasno izgovorene riječi: Nikad čuo!

Istog su se trenutka sva lica u kafani okrenula prema njemu kao prema Marsovcu koji je stigao među Zemljanine. Osjetio je kako se širi ledeni krug oko njega, a atmosfera počinje da se zgušnjava ''kao majoneza''. Postalo mu je jasno da ako u kafanu namjerava opet dolaziti, ovakvu vrstu neznanja sebi ne smije dopustiti.

Jorge Semprún (Foto: El Cultural.es)

Mogao je, doduše, da promijeni kafanu, ali bi ga, ubrzo je shvatio, ista priča dočekivala u svakoj. Da više ne ide u kafanu?! Ali, on nekako mora da utuče vrijeme. Mora negdje da se skrasi. Ne, nije u pitanju besposličar. On je, mada rođeni Madrižanin, u svoj grad stigao iz Francuske, sa lažnom putovnicom. Naime, još uvijek je na vlasti ozloglašeni general Franco, a naš junak je stigao da učestvuje u ilegalnom organiziranju španjolske Komunističke Partije. Unajmio je stan, čak ga s vremena na vrijeme, zbog sigurnosnih razloga, mijenja. Svaki dan ima po nekoliko tajnih sastanaka. U pauzama bi mogao da se vrati u unajmljeni stan, ali bi tada bio sumnjiv gazdaricama. Jer, predstavio se kao profesor sociologije koji je stigao zbog nekog važnog posla. Zbog toga u pauzama često odlazi u muzej Prado. Čak bira slike koje se nalaze u blizini ogledala u kojima s vremena na vrijeme može osmatrati da li ga neko sumnjičavo posmatra. Postat će veliki zaljubljenik Velaskeza. Ali, ni u muzeju ne može biti baš svaki dan. I to postaje sumnjivo. A i Velaskezova slika Infantkinje mu se već u snu javlja. Pauze između sastanaka počinje provoditi i u kafanama.

Godina kada je u Real Madrid stigla Plava Strijela

Helem, tako je slavni pisac Jorge Semprun (ipak njega prvog pominjemo!) prvi put čuo za slavnog fudbalera Alfreda Di Stefana.

1953. godina je po nečemu značajna i u jednoj i drugoj biografiji. Semprun je stigao u rodni Madrid nakon dugih godina odsustvovanja, a Di Stefano je počeo igrati za Real Madrid. Jedan ilegalno, drugi na velika vrata.

Di Stefanu Madrižani oduševljeno aplaudiraju. Semprun, da bi se izgubio u masi (ilegalac je!), mora naučiti šta ta masa voli. I tako je Semprun postao poznavalac Di Stefanove igre, i ne samo Di Stefanove. Od poznavaoca, kako je vrijeme prolazilo, izrastao je u obožavatelja nogometa. U prvo se vrijeme pred partijskim drugovima pravdao i navodio razloge svog interesa za nogomet. S vremenom je te razloge i sam zaboravio i počeo istinski i iskreno uživati u ljepoti igre.

Alfredo Di Stéfano (Foto: Imortais do futebol)

Ne znam da li je Di Stefano čitao Semprunovu knjigu gdje se opisuje ovaj njihov susret. I ne znam da li još postoji Cafe Igles.

Trg San Bernardo još postoji, ime mu se nije mijenjalo. Jedini ko je u smetljištu istorije jeste general Franco. Danas je 4. Juli 2014. I bilo bi lijepo da Di Stefano, obožavana Saeta rubia (Plava strela) za svoj 88-mi rođendan, u Cafe Igles popije nešto u svoju i Semprunovu čast. Da nazdravi jednom lijepom susretu nogometaša i pisca.

Baš 4. Jula, osim Di Stefana su rođeni nogometaši: Giampiero Boniperti, Allen Davis, Jose Casares, Floyd Douglas Little, Emerson Boozer, Carl Howard Valentine, Wílliam Luis Ramallo Fernández Minas Hantzidis, Wilfred Mugeyi, Antony -Tony Vidmar, Nedijeljko –Ned Zelić, Anthony-Tony Popovic, Elton Williams, Eka Basunga Lokonda, Emile Mpenza, Kwama Steede, Renny Vega, Brock Berlin, Aderito Carvalho, Miguel Pinto, Mattia Serafini, Miguel Soares, Guram Kashia, Benjamin Büchel, Rodgers Kola, Backer Aloenouvo, Rishadi Fauzi, Richard Mpong, Naoki Yamada, Ihar Yasinski, Tom Barkhuizen...

Kako je Kafkin šura ozlijedio palac

Poznato je da je i mnogo pisaca rođeno u znaku Raka. Jučer (3. jula) je bio Kafkin rođendan. Ali njegov doprinos nogometu iscrpljuje se tek u jednom pismu gdje on pominje kako mu je šura povrijedio nožni palac igrajući nogomet.

Franz Kafka

Ima još jedna, prilično apstraktna, rečenica. Ali, ona ni Kafki ni nogometu ne ide na čast.

Jučer (3. jula) je bio i dan kada obožavatelji Morrisona hrle na njegov grob. Ali, ni njega nećemo pominjati u godini Mundijala. Njegov doprinos nogometu iscrpljuje se tek u onom jednom od šest famoznih hapšenja. Jim Morrison, frontman Doors-a, je prvi put zaveden u policijsku kartoteku nakon što je pijan i s nešto droge u krvi, orgijao za vrijeme nogometne utakmice, te tom prilikom čak i ukrao nečiji kišobran. 

A Semprun? Posljednje svjetsko prvenstvo u fudbalu koje je pratio je bilo ono 2010. godine. Bila je to kruna njegovog navijanja. Jeste da je pisao na francuskom i umro u Parizu, u Francuskoj sahranjen, ali je ipak bio Španac. Na svjetskom prvenstvu 2010. Španija je po prvi put postala Champion of the World.

Jedan od četvorice najboljih strelaca bio je španski centarfor David Villa. Najbolji golman - Iker Casillas. Francuska je, nažalost (kažimo: na žalost, jer Semprun je ipak pisao na francuskom jeziku!), ispala već u grupnoj fazi.