Medijske slobode i poštovanje prava na slobodu izražavanja nisu ono čime bi se zemlje zapadnog Balkana u ovom momentu mogle ponositi, rekla je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa predstavnica za slobodu medija OSCE-a u Beču Dunja Mijatović.

Intervju prenosimo uz dozvolu portala Radio Slobodna Evropa

Poštovana gospođo Mijatović, kakvo je vaše viđenje medijskih sloboda u regionu?

Mijatović: Nažalost, mogu reći da u čitavom regionu situacija koja se tiče slobode medija i rada novinara nije nešto na šta region treba da bude ponosan. Mnoge stvari su urađene u pozitivnom pravcu, doneseni su dobri zakoni, osnovana su regulatorna tijela, vijeća za štampu, samoregulacija, press vijeća, kleveta je dekriminalizirana u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji. Međutim, sve to ne ukazuje na dešavanja koja bi se mogla nazvati previše pozitivnim. Imamo sve više i više slučajeva gdje se novinari tuže. Mislim da je jako bitno u ovom mjesecu istaći nešto što je problem u mnogim dijelovima svijeta, ne samo u OSC regiji, a to je nekažnjivost zločina protiv novinara - ovdje ne govorimo samo o ubistvima nego i o premlaćivanjima, prijetnjama novinarima i njihovim porodicama. Mislim da je ovo u svakom slučaju veoma bitno spomenuti i u ovom mjesecu, ali to ne znači da trebamo prestati govoriti o tome.

Možete li napraviti komparaciju među zemljama regiona, tačnije koje su to zemlje najviše napredovale u medijskim slobodama, a gdje je prisutna stagnacija?

Mijatović: Ja u svom poslu ne pokušavam da pravim bilo kakvu vrstu poređenja ili gradacije, jer to je otprilike otvaranje Pandorine kutije. Problemi su vrlo slični, i boljke su te da se borimo sa problemima nezavisnosti javnih servisa, regulatornih tijela. Vrlo je teška i ekonomska situacija u kojoj novinari pokušavaju da rade, ali isto tako ono što vidim kao jedan vrlo negativan trend, koji je vrlo prisutan u čitavom regionu - a to je kompletan nedostatak solidarnosti sa profesijom i sa kolegama, bez obzira na različita mišljenja.

U kontekstu medijskih sloboda ne možemo a da ne spomenemo dešavanja u Bosni i Hercegovini. Vi ste više puta upozoravali na ugrožavanje novinara, medija i pritiske kojima su izloženi. Pomenućemo posljednji slučaj vandalizma nad automobilom novinarke magazina Slobodna Bosna iz Banjaluke Nađe Diklić. Ona je izjavila da misli da je to posljedica krivične prijave koju je prije nekoliko sedmica, kao predstavnica BiH u Antikorupcionoj mreži Balkana, podnijela protiv Milorada Dodika u Beogradu zbog ratnog profiterstva. Kako biste vi ocijenili reakciju institucija i javnosti, ne samo na taj nego i na druge slučajeve?

Mijatović: Slučajevi kao što je slučaj novinarke Slobodne Bosne Nađe Diklić i uništavanja njenog automobila, kao i postavljanje eksplozivne naprave na vrata Slobodne Bosne, što sam osudila i imala saopštenje za javnost u vezi s tim, grafiti koji su se pojavili u Mostaru protiv novinara Nermina Bise, slučajevi na sudu koje pokreću političari i javne ličnosti protiv novinara, da ne spominjem situaciju koju imamo u slučaju podizanja optužnice jedne grupe novinara iz RS protiv grupe novinara iz Federacije - za šta smatram da je neprihvatljivo i nedopustivo da se dešava u društvu koje sebe naziva demokratskim - su sve signali koji meni, kao nekome ko prati dešavanja i u BiH i u regionu i u svih 57 zemalja koje su članice OSC-a, daje za pravo da kažem da je potrebno nešto da se uradi na najvišem nivou i pozivam vladu i sve odgovorne službe u BiH da urade sve što je u njihovoj moći da ovakav jedan trend ne postane nešto što je stvarnost u BiH.

Međunarodna federacija novinara pozvala je vlasti država u kojima je najviše nerazjašnjenih ubistava novinara da istraže te zločine i počinioce izvedu pred lice pravde. U zemljama regiona to pitanje je naročito aktuelizovano u Srbiji, gdje novinarska udruženja zahtijevaju da se konačno rasvijetle nikada riješena ubistva novinara. Vi ste ocijenili da se tamo trenutno dešava pozitivan pomak u tom kontekstu. Šta je to što je pozitivno?

Mijatović: Jedan jasan znak vlade koja je trenutno na vlasti da se uhvati u koštac sa problemom ubistva tri novinara - Slavka Ćuruvije, Milana Pantića i Dade Vujasinović. Osnovana je komisija. i to je nešto što je obećano za vrijeme moje prve zvanične posjete Srbiji prošle godine. Tu su i nevladine organizacije - zajedno razgovaraju i pokušavaju da prikupe što je potrebno više informacija kako bi se počelo konačno raditi na pronalaženju onih koji su krivi, znači ne onih samo koji su izvršili ubistvo nego i onih koji su organizovali ta ubistva. Vrlo je bitno te dvije stvari razdvojiti - ne samo uhvatiti i zatvoriti one koji su izvršili ubisvo nego upravo i one koji su organizovali te stravične poduhvate koji su se desili u Srbiji.

Kako ocjenjujete situaciju na Kosovu?

Mijatović: Kad sam spominjala region, onda sam u to uključivala i Kosovo - kad sam rekla da su boljke vrlo slične, da imamo izdvojene slučajeve, ali trend koji trenutno vidimo je vrlo zabrinjavajući.

Hrvatska je 1. jula ove godine postala punopravna članica Evropske unije. Da li je to uticalo na promjene u odnosu prema medijima u toj zemlji?

Mijatović: Mogu reći da ono što znam od kolega i od vlasti, u Hrvatskoj situacija isto tako nije previše ružičasta. Isto tako neki zakoni koji mogu u nekom dugoročnom periodu da dovedu do restrikcija kada govorimo o slobodi izražavanja. Uglavnom, Hrvatska ima, ako ništa, bolje mogućnosti da krene jednim pozitivnim putem i da uradi sve kako bi se obezbijedilo više slobode izražavanja.

I na kraju, šta mislite da li je novinarstvo napredovalo u profesionalnom, istraživačkom i kritičkom posmatranju stvarnosti u zemljama regiona?

Mijatović: Kao neko ko ima ulogu da sa druge strane posmatra i, na kraju-krajeva, štiti slobodu izražavanja i slobodno novinarstvo, nikada ne volim ocjenjivati rad novinara, jer mislim da to treba da uradi javnost. Mislim da to isto tako pripada toj slobodi novinara da slobodno pišu o bilo čemu žele. Međutim, vrlo bitno je da se to radi na profesionalan i odgovoran način. Ono što nedostaje je više istraživačkog, hrabrog novinarstva, iako me to ne čudi s obzirom na uslove, ne samo ekonomske nego uopšte u kojima se region nalazi. Ali mislim da puno može promijeniti upravo ta solidarnost - jer dok novinari sami ne shvate da jedino zajedno mogu da se izbore za svoje slobode i svoja prava - a ne ako se budu borili jedni protiv drugih - na kraju će biti iskorišteni samo kao jedna vrsta grupacije ili profesije koja služi za politička razračunavanja.