U utorak oko podne petnaestak policijskih spcijalaca u crnim odorama ušlo je u zagrebački stan Tihomira Oreškovića u Boškovićevoj 7 i uhitilo ga. Nakon toga policajci u civilu izvršili su premetačinu u stanu. Tihomir Orešković satima je istražiteljima odgovarao na pitanja o ubojstvima civila 1991. u Gospiću. Orešković je bivši tajnik ratnog Kriznog stožera za Liku, kojeg je pokojni Milan Levar u svojim javnim istupima teško teretio za ubojstva srpskih civila u Gospiću ratne jeseni 1991.

EPILOG SLUČAJA GOSPIĆ?

Tihomir Orešković satima je istražiteljima odgovarao na pitanja o ubojstvima civila 1991. u Gospiću

U utorak oko podne petnaestak policijskih spcijalaca u crnim odorama ušlo je u zagrebački stan Tihomira Oreškovića u Boškovićevoj 7 i uhitilo ga. Nakon toga policajci u civilu izvršili su premetačinu u stanu.

Orešković je bivši tajnik ratnog Kriznog stožera za Liku, kojeg je pokojni Milan Levar u svojim javnim istupima teško teretio za ubojstva srpskih civila u Gospiću ratne jeseni 1991.

Obavivši kratko saslušanje uhićenika u Zagrebu, policija ga je u utorak kasno po podne helikopterom prebacila u Gospić, gdje je saslušanje, u nazočnosti njegova odvjetnika Željka Dumančića, počelo oko 20 sati i, s manjim stankama, potrajalo do duboko u noć. Tihomir Orešković, kako doznajemo, odlučio je govoriti i ne brani se šutnjom. Odgovara na pitanja o ubojstvu Milana Levara, ali i o ubojstvima i nestancima civila u Gospiću na jesen 1991.

Dok je policija u Zagrebu u utorak privodila Tihomira Oreškovića, u Gospiću je trajala dotad neviđena policijska akcija. Ona je počela još dan prije, u ponedjeljak, kasno po podne, oko 18 sati, kad su na gospićkim raskrižjima primijećene veće skupine policije u civilu i uniformama.

Prvi je u Gospiću uhićen Ivica Rožić Roka, Gospićanima poznat po nadimku Bijeli Vuk. Jedan građanin Gospića ispričao je "Globusovu" novinaru da je slučajno bio svjedokom njegova spektakularnog uhićenja. Rožić je uhićen na uglu Budačke i Zagrebačke ulice, dok je izlazio iz autobusa. "Kad se autobus zaustavio iz golfa parkiranog u blizini", priča očevidac, "iskočila su četvorica policijskih specijalaca potpuno odjevenih u crno i s maskama na licu. Sve se odvijalo munjevito. Bacili su se na Rožića, svladali ga i, pred očima zapanjenih putnika i prolaznika, uvukli u automobil".

Rožić se inače liječi u Zagrebuu jednoj od psihijatrijskih ustanova, ali povremeno dolazi kući. Policija ga sumnjiči za više eksplozivno-dinamitaških akcija na kućama Srba povratnika, a s njegovim se imenom sopekuliralo i u slučaju ubojstva umirovljenog generala JNA Milana Miščevića, koji je, prije nekoliko godina, stradao dok je obilazio svoju kuću u Gospiću. Miščević je naime, poput Levara, ubijen bombom kašikarom, a istraga o tom ubojstvu iz nepoznatih je razloga zamrla.

Blokirani Gospić

Sutradan, u utorak, 12.rujna, u zoru Gospić je bio gotovo blokiran policijskim automobilima, s oznakama i bez njih, različitih registarskih tablica: zagrebačkih, splitskih, riječkih i osječkih. Gradom su cirkulirali puchovi i landroveri u kojima su sjedili policajci u pancirkama, ali i golfovi s policijom u civilu.

Oko 6 sati ujutro opkolili su obiteljsku kuću uhićenog Ivice Rožića Roka u Budačkoj ulici 14, ušli u nju i izvršili premetačinu. Policija je istodobno blokirala neke zgrade, primjerice onu u kojoj stanuju SIS-ovci, pokraj gradske Pošte. Specijalna policija potpomognuta vojnim policajcima pretresala im je stanove i automobile. Dobro upućeni gospićki izvori tvrde da je policija na popisu za uhićenje imala jedanaest imena iz Gospića i bliže okolice, te da je u utorak uspjela pokupiti veći dio sumnjivaca. Akcija je nastavljena i u noći s utorka na srijedu.

Popis uhićenih

Do zatvaranja ovog broja Globusa, u utorak navečer, u nedostatku bilo kakvih službenih informacija iz Ministarstva policije i gospićke policijske uprave, neslužbeno smo doznali da su u rukama policije završili Stjepan Grandić zvan Štef, ratni zapovjednik satnije u Peršiću pokraj Gospića, Ivica Čačić Ćale, predsjednik Udruge dragovoljaca Domovinskog rata 1991-92. i predsjednik Mladeži HDZ-a u Gospiću, inače bratić bivšeg hrvatskog premijera Nikice Valentića, Milan Karić zvan Miki, sadašnji zapovjednik gospićkog SIS-a, Ivica Rožić Roka, Ivan Jurčević zvan Šareni te Martin Ifan. Neki od njih bili su pripadnici 118.gospićke brigade, kojom je zapovijedao današnji general Mirko Norac.

Do zaključenja ovog broja "Globusa" nismo uspjeli dobiti informacije planira li se i uhićenje generala kojeg je pokojni Milan Levar, uz Oreškovića, smatrao najodgovornijim za likvidacije civila u Gospiću. Norac se, kako doznajemo, već godinu dana kreće uz diskretnu pratnju tjelesnih čuvara.

Svi uhićeni bili su Oreškovićevi bliski ratni suradnici i izvršitelji, a među njima je i krug ljudi koje policija sumnjiči za poratno postavljanje eksplozivnih naprava, ne samo u dvorište nesretnog Milana Levara, nego i u dvorišta, vrtove i na njive srpskih povratnika na gospićkom i širem ličkom području.

Iako je hrvatsku policiju na gospićku istragu potaknuo atentat na Milana Levara, cilj je te široke policijske akcije dalekosežniji od potrage za njegovim ubojicama, a to je raščišćavanje odgovornosti za ubojstva gospićkih civila na jesen 1991. Tako će se nadležni državni organi konačno pozabaviti zločinima o kojima novine pišu već godinama.

Ubojstvo Milana Levara potaknulo je policiju da na informativni razgovor pozove oko 200 Gospićana. Stanovnici Gospića jetko primjećuju da je policija u ova dva tjedna na informativni razgovor pozvala čitav grad, sve koji su nesretnog Levara poznavali ili su mogli o njemu nešto znati.

Gospićani od ponedjeljka po podne iza prozorskih zastora promatraju policijsku najezdu na svoj grad. Iz sata u sat gospićkim se kućama pronose glasine tko je još uhićen i za kim se još traga.

Oreškovićevi zaštitnici

Središnji lik jedne od najvećih policijskih akcija nakon smjene vlasti u Hrvatskoj jest Tihomir Orešković koji je, upitan kako komentira Levarovo ubojstvo bahato prokomentirao: "Ma boli me k..." On je u gospićkom slučaju čovjek koji može otkriti tko je u visokoj hrvatskoj politici prikrivao ratne zločine u Lici.

Četrdesettrogodišnji Tihomir Orešković, časnik Hrvatske vojske, ima pustolovnu biografiju. Zbog optužbi za neprijateljsko djelovanje u JNA koju je služio 1979. osuđen je na zatvorsku kaznu od 16 mjeseci. Odslužio ju je u Beogradu i Lepoglavi, a potom je pod nerazjašnjenim okolnostima pobjegao iz Hrvatske. Došao je u SAD gdje je sve do demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. imao politički azil. Ondje se učlanio u Hrvatsku bratsku zajednicu, vodio hrvatske radiopostaje u Chicagu i Kaliforniji, a potkraj osamdesetih postao je član Šedulova Hrvatskog državotvornog pokreta, kojem je moto "Hrvatska do Drine". Gospić je za rata i bio jedino područje u Hrvatskoj na kojem se Štedulov HDP pojavio na lokalnim izborima, a uloga te stranke u hrvatskim državnim strukturama te u Domovinskom ratu i poraću nikad nije dokraja rasvijetljena. Smatra se da je, uz Gojka Šuška, Oreškovićev politički mentor i zaštitnik u vrhu HDZ-a i vlasti bio Bosiljko Mišetić.

Potkraj 1992. Orešković se čak učlanjuje u Hrvatsku nacionalno-demokratsku ligu, novoosnovanu stranku Bosiljka Mišetića i Ivana Vekića, s radikalno desnim i nacionalno isključivim programom. Stranka se, međutim, ne našavši dovoljno politički radikalnh pristaša u hrvatskom puku, tiho ugasila, a njezini utemeljitelji završavaju u HDZ-u.

U jednom novinskom intervjuu iz listopada 1993. Orešković se tuži na zapostavljanje etničke čistoće novonastale Hrvatske vojske: "U Zapovjedništvu Zbornog područja Gospić nema ni jednog koji nije bio u JNA. Osim toga, od njih dvadesetak gotovo polovica nisu Hrvati, nego Albanci, Muslimani, Makedonci... Smatram da su za takvo stanje odgovorni ljudi koji ih postavljaju... Nažalost, uglavnom je riječ o paradnim konjima, nesposobnima, lijenima i kukavicama. Upravo tako...!" Na pitanje je li na istoj političkoj frekvenciji kao Tomislav Merčep ili Branimir Glavaš, tj. je li srbofob, Orešković odgovara: "Recimo da smo na sličnoj frekvenciji. Spreman sam na rat do kraja dok se ne oslobodi posljednja stopa Hrvatske. To znači da moramo pobijediti Srbe vojnički i to jednom zauvijek. Ne samo zbog ovog rata nego i zbog budućih generacija, da naša djeca ne bi opet morala ratovati". U istom intervjuu u jeku hrvatsko-muslimanskog rata u Bosni, tvrdi da Muslimanske države na teritoriju bivše Jugoslavije ne smije biti. Optužbe da je odgovoran za ubojstva srpskih civila lakonski je u svojim interjuima odbacivao. Do početka 1998. Orešković je bio načelnik općine Perušić, ali nakon požara kojeg je doživio u vlastitom automobilu, preselio se s obitelji u stan koji je dobio od MORH-a u središtu Zagreba.

Sredinom listopada 1998. ponovo je podsjetio hrvatsku javnost na sebe kad je u jednom zagrebačkom restoranu izazivački vrijeđao, a zatim i fizički napao predsjednika SRP-a Stipu Šuvara i njegovu suprugu. Poznavatelji gospićkih ratnih prilika tvrde da je Tihomir Orešković radikalizirao političke stavove mladog časnika Hrvatske vojske Mirka Norca i izvršio loš utjecaj na njega.

Vladin ratni povjerenik za Liku Ante Karić, koji je Oreškoviću bio hijerarhijski nadređen, također ga smatra odgovornim za zločine i tvrdi da ga nije mogao kontrolirati. Karić je o Oreškovićevoj ulozi u Gospiću podrobno upoznao predsjednika Tuđmana u pismu poslanom na Pantovčak u studenom 1991. Karić je, po vlastitom priznanju, u studenom 1991. kao vladin povjerenik za Liku pobjegao iz Gospića, uvjeren da ga Orešković kani likvidirati. SZUP je detaljno bio informiran o događajima u Gospiću još potkraj 1991. Raspolagao je imenima i prezimenima 67 nestalih gospićkih civila, pretežito Srba. U prosincu 1991., po nalogu Smiljana Reljića, jednog od vodećih ljudi SZUP-a Orešković biva uhićen, ali ubrzo nakon uhićenja pušten i vraćen u Gospić.

Turekove informacije

U sadašnjoj hrvatskoj vlasti na najodgovornijim dužnostima još ima dovoljno ljudi koji iz prve ruke dobro znaju što se na gospićkom bojištu događalo ratne 1991. Potrebno je tek da prokopaju po vlastitoj ratnoj memoriji. Gospićki državni odvjetnik Pavo Rukavina i njegov istoimeni rođak na dužnosti istražnog suca, također Pavo Rukavina, nikad nisu procesuirali ni jedan gospićki zločin počinjen s hrvatske strane. Kad je potpisnica ovog teksta 1997. gospićkog državnog odvjetnika Pavu Rukavicu pitala kako je moguće da nije procesuirao ni jedan ratni zločin počinjen nad srpskim civilima u njegovu gradu povišenim je tonom upitao: "Zašto se, gospođice, toliko brinete za Srbe? Zašto ne pitate za zločine nad Hrvatima? Ti zločini nas zanimaju i njih smo procesuirali". Također je zanimljivo da državni odvjetnik Pavo Rukavica, na jesen 1991. u malom sudu kao što je gospićki nije primijetio da je odveden i mučki ubijen njegov kolega sudac Đorđe Kalanj, koji je, iako srpske nacionalnosti, 1991. odlučio ostati u granatama razorenom Gospiću i staviti svoje sudačko znanje na raspolaganje hrvatskoj državi. Umjesto pokretanja istrage o ubijenom Kalanju, netko je mirno zasjeo na njegovo ispražnjeno mjesto.

U događaje u Gospiću savršeno je upućen i ratni i poratni šef gospićke policije Ivan Dasović, koji danas živi kao povučeni umirovljenik u svojoj kući u Perušiću. Pokojni Milan Levar prozivao ga je kao jednog od glavnih sukrivaca za zataškavanje gospićkih zločina. Treba puno optimizma za vjerovanje da će sadašnji načelnik gospićke Policijske uprave Dubravko Novak, koji je još pred izbore 3.siječnja kao aktivni policajac u Bjelovaru sudjelovao u izbornoj kampanji bjelovarsko-bilogorskog županijskog HDZ-a na funkciji njegova potpredsjednika, istražiti ono što mu je prethodnik Dasović ostavio u nasljedstvo.

U samom vrhu piramide Lučinova Ministarstva jest čovjek koji bi o gospićkim zločinima morao znati dovoljno za provođenje efikasne istrage. To je sadašnji Lučinov pomoćnik i šef Službe za zaštitu ustavnog poretka Franjo Turek. On je kao jedan od sedmorice operativaca SZUP-a u jesen 1991. bio na službi u Gospiću i iz prve ruke mogao vidjeti rabote tajnika Kriznog stožera Tihomira Oreškovića i njegovih pomagača. Čudno je samo to što je i Franji Tureku bila potrebna eksplozija u dvorištu Milana Levara da mu evocira sjećanje na ono što je ondje vidio i čuo ratne 1991. (kraj)