Ako nemate budžet za obuku, a prepoznajete njenu neophodnost, pročitajte članak o načinima sprovođenja unutarredakcijskog treninga. Zamolite kolege za pomoć, angažujte stručnjake iz drugih profesija, konsultujte internet... A pre svega – uložite dodatni napor.

Izvor: www.Notrain-Nogain.org

(uz doprinos sljedećih ličnosti: Rene Kaluza, St. Cloud Times; Lex Alexander, Greensboro News & Record; Joe Hight, Daily Oklahoman; Rose McIver, Bucks County Courier Times; Sue Burzynski, Detroit News, Mary Lynn (Martin) Billitteri, American Press Institute; Curtis Hubbard, Boulder Daily Camera)

Kada teška vremena u privredi skrešu ili zbrišu vaš budžet za obuku, to ne znači da je morate potpuno obustaviti. To samo znači da ćete se morati više potruditi da je održavate. Uposlite svoje osoblje na međusobnom obučavanju.

Učite od svog najboljeg rada. Kada neki član vašeg osoblja proizvede rad kojim se ponosite, zakažite sastanak uz suhi obrok na kojem će on podijeliti svoje tajne i svoje lekcije sa ostalim osobljem. Postavljajte detaljna pitanja: kada ste počeli pisati tu priču? Kako ste otkrili tu činjenicu? Da li ste prvo napravili nacrt priče? Pobrinite se da u ove sesije uključite dizajnere, fotografe i urednike. Ako se radi o priči o nekom važnom, iznenadnom događaju, ratna priča nekog fotografa može biti zanimljivija od reporterove. Ako se radi o nekom projektu, timski rad je važan element uspjeha, zato želite da saznajete i učite od čitavog tima.

Evidentirajte svoje kapacitete. Lex Alexander iz lista Greensboro News & Record savjetuje: “Napravite listu najboljih kapaciteta svoje redakcije. Ko su vaši najbolji izvori? Voditelji intervjua? Pretraživači dokumentacije? Ko piše najbolje leadove? Najbolje narativne priče? Da li je iko ikada radio sa bazama podataka ili aministrativnim kompjuterskim programima, možda kao sekundarni izvor zarade? (Jedan član mog tima za izvještavanje pomoću kompjutera je jedna žena koja je na prethodnom poslu, u trgovini, uvedena u znanje o kompjuterskim programima za administraciju). Vodite zapisnike o ovim ljudima i njihovom znanju. Čim primite nekog novog člana među svoje osoblje, odmah evidentirajte njegovo znanje i umijeća”. Sue Burzynski iz lista Detroit News dodaje: “Mi pratimo svakoga, od izdavača pa nadalje, i ispitujemo šta naši najbolji ljudi najbolje rade.”

Podijelite svoje znanje. Organizujte radionice koje će voditi pojedini članovi vašeg osoblja na svojim područjima stručnosti. Radionice koje vodi osoblje djelotvorne su na najmanje tri nivoa: učesnici uče od svog kolege-stručnjaka; voditelji radionica moraju analizirati šta su uradili i zašto, čime mogu proširiti i sopstveno znanje; voditelj radionice osjeća da se njegov rad cijeni i priznaje. Članovi osoblja iz lista Bucks County Courier Times vode sesije o konverzacionom pisanju i proširenju čitalačke publike. Jedan urednik, koji je autor jedne istorijske publikacije, govoriće o dinamici pisanja knjige, dok istovremeno radi svoj informativni posao sa punim radnim vremenom. List St. Cloud Times formirao je program Times Institute of Excellence (TIE), koji vodi njihovo osoblje iz svih odjela u redakciji. “U suštini, formirali smo svoj vlastiti interni univerzitet,” objašnjava Rene Kaluza. “Izradili smo katalog kurseva koje održavamo. Među njima su kurs o gramatici i stilu pisanja (koji je u potpunosti urađen e-mailom i preko intraneta), kurs o perspektivama zajednice i seminar o novinskoj etici, koje je organizovala redakcija. Ostali odjeli su održali kurseve obuke o kompjuterskim programima Excel,  Access i Outlook, usluživanju klijenata, prodaji. “Učesnici su dobijali zahvale za koje su mogli steći pravo na nagradu u vidu nakita ili, za dovoljno zahvala, slobodan dan. Ovaj institut ima i svoju svečanost dodjele diploma, pri čemu se male diplome dijele uz roštilj. Osim pečenja za svečanost, cijena je uglavnom u uloženom vremenu. “U stvari, za ovo je bilo potrebno više predanosti nego novca,” kaže Kaluza.

Učite zajedno. Vi možete učiti jedni od drugih čak i ako nemate jednog priznatog vođu. Možda se sami bakćete oko interneta u pronalaženju korisnih web-strana i samostalno učite tehnike pretraživanja. Zakažite radionicu na kojoj možete podijeliti svoja iskustva. Oni upućeniji mogu pokazati drugima svoje omiljene strane i tehnike, početnici mogu postavljati pitanja.

Kritikujte jedni druge. Zakazujte periodične radionice na kojima će pisci kritikovati nacrte priča na kojima rade pojedini članovi osoblja. Najavite radionicu uz suhi obrok i pozovite reportere da ponesu nekoliko primjeraka nacrta na kojima rade. (Za svaku sigurnost, ponesite i sopstveni nacrt ako pišete, ili zamolite starijeg pisca da ponese neku priču). Svaki pisac će naglas pročitati svoj nacrt, što je korisna vježba koju vaši pisci sigurno ne rade dovoljno često. Tada će pisac slušati, a ostali iz radionice će raspravljati o priči, reći će šta im se sviđa, a šta ne sviđa i dati svoje sugestije. Na kraju će se pisac pridružiti diskusiji, ali je najbolje da on u početku samo sluša, i suzdržava želju da objasni i brani svoja stanovišta.

Uspostavite program mentorstva. Iz redova svog iskusnog osoblja, imenujte zvanične mentore koji će provoditi vrijeme sa novim i neiskusnim ljudima. Zamolite ih da govore najmanje jednom sedmično, pri čemu će odgovarati na pitanja o vašoj zajednici, vašim novinama i profesionalnim izazovima sa kojima se suočavaju.

Obilazite svoju zajednicu. Skupite nekoliko novijih članova osoblja i nečijim kombijem ih povedite u obilazak grada, dio po dio. Neka vodič bude neki dugogodišnji član osoblja ili lider iz zajednice, koji će pokazivati zanimljiva mjesta i pričati o istoriji i kulturi grada. Izađite i potražite važna mjesta. Samo nemojte upasti u neku od turističkih zamki. U stvari, potpuno ih možete izbjeći. Ali pobrinite se da pokažete ravnicu koju rijeka često plavi, starije ili siromašnije kvartove, najskuplje privatne kuće, obilježja prošlosti koja nestaju.

Koristite stručnjake iz zajednice. “Ja se ni malo ne stidim zamoliti vanjske govornike da održe govor na Univerzitetu Courier Timesa – naravno, besplatno,” kaže Rose McIver iz Bucks County Courier Timesa. “Upravo je u toku sesija Univerziteta CT o kontroli stresa, a radim i na još nekim”. Joe Hight iz novina Daily Oklahoman savjetuje smanjivanje troškova dogovaranjem nastupa sa stručnjacima iz zajednice. Neki stručnjaci će vam naplatiti ako ih zamolite da održe zvanični seminar sa prezentacijom u PowerPointu i mnogo vremena pripreme, ali mogu doći besplatno ako ih pozovete na neformalnu sesiju brze razmene ideja uz lanč-pakete. Možete pozvati stručnjaka za pronalaženje fondova, koji zna pronaći informacije o bogatstvu ljudi, aktivistu za životnu sredinu koji pretražuje registre koristeći Akt o slobodi informacija, privatnog detektiva, profesora za kreativno pisanje, studijskog fotografa, komercijalnog umjetnika. List Oklahoman je pozvao državnog istoričara da govori o utjecaju novina na državu, jednog profesora psihologije koji piše članke o skepticizmu u medijima (ili njegovom nedostatku) i žrtve nesretnih događaja da govore o svom viđenju onoga o čemu novine pišu. Detroit News je pozvao jednog istraživača javnog mišljenja da govori o zamkama izvještavanja o anketama. 

Učite kroz rad. Utvrdite umijeća na kojima reporteri treba da rade i stavite ih da rade u paru, na jednoj ili više priča, sa reporterom koji je jak u tom umijeću. Obojici im jasno dajte do znanja da reporter koji uči treba s vremenom da radi sve više u onom dijelu posla koji uči. Idealan par bi bio onaj u kojem obojica reportera uče jedan od drugog.  

Formirajte “sto za obuku”. List Boulder Daily Camera je formirao “mjesto na kojem ljudi mogu dobiti pisane materijale za obuku, knjige, i pregledati elektronsku oglasnu tablu na kompjuteru, na kojoj se objavljuju primjeri uspješnih radova iz vaših i ostalih novina”, izvještava Curtis Hubbard. “Postoje dva izazova u ovom poslu: doći do osoblja koje će dostavljati radove (nasuprot usamljenom radniku odanom projektu). U tome za sada imamo umjeren uspjeh. Drugi se odnosi na nalaženje prominentnog mjesta u redakciji; mjesta koje ljudima govori “pisanje i učenje se ovdje visoko vrednuju”. 

Posjete kolega. Potražite novinare koji dolaze u vaš grad i pitajte ih da li bi uradili sesiju za vas, savjetuje Hight. “Kolumnist iz Miami Heralda, Leonard Pitts, dolazio je nedavno jedne nedjelje u Oklahoma City da govori u crkvi. Nagovorio sam Pittsa da u ponedjeljak ujutro dođe u The Oklahoman i govori o dobrom pisanju. Pitts je bio izvanredan, i imali smo uspješnu diskusiju”.

Pokrenite spisateljske grupe. The Boulder Daily Camera je poslušao sugestije koje su u “Obučavanju pisaca” [Coaching Writers] dali Clark i Fry, navodeći listu od 50 tema za takve grupe (strana 134). “Za sada, imamo jednu grupu koja dobro radi, mada joj previše pomaže urednik,” kaže Hubbard. “Planiramo uskoro proširiti broj grupa a tri ili četiri. Ideja je da se formiraju grupe pisaca sa različitih deskova, koje će razgovarati o sopstvenom pisanju, kao i o pisanju drugih.”

Pokrenite grupe dizajnera/urednika. Kao početne tačke, Hubbard preporučuje Vodič ka boljem novinskom dizajnu  novina [Guide to Better Newspaper Design] Maria Garcije, knjige o pronalaženju oblasti u kojima je potrebno obučavati se i različite savjete o uređivanju i pisanju naslova koji se mogu naći na nekim web stranama, naročito na stranama Poynter, Copy Editor i Notrain-nogain.

Ispitajte pobjednike na takmičenjima. Ako održavate mjesečna takmičenja na kojima se nagrađuju najbolji radovi, neka pobjednici ispričaju ostalom osoblju kako su to postigli, bilo za vrijeme ručka ili u kratkim elektronskim tekstovima koji će se objavljivati kompjuterski u vašoj redakciji. Ako još uvijek ne održavate takva takmičenja, mogli biste početi. Naravno, bilo bi lijepo da nagrada bude gotov novac, ali ih možete nagraditi i na druge načine: slobodan dan, dobro mjesto za parkiranje, kupovina sa logom vaših novina.

Širite učenje. “Angažujte svršenike raznih vanjskih kurseva iz redova vašeg osoblja”,  savjetuje Alexander. “Ovo znači da će oni voditi redakcijske seminare, sastanke uz suhi ručak ili večeru i slično tome, pri čemu će podijeliti ono što su naučili sa što više osoblja za koje je njihovo znanje relevantno. Ako su donijeli sa sobom štampane materijale sa kursa, neka ih kopiraju i podijele primjerke. Dobićete veću vrijednost za svoje rashode ako na vanjsku obuku pošaljete urednika sektora ili supervizora deska, umjesto reportera ili jednog od urednika u desu. Ti ljudi će po povratku prenijeti svoje znanje svojim kolegama i osoblju koje im je direktno potčinjeno”. The Detroit News održava slične sesije nakon što se osoblje vrati sa takve obuke, na primjer sa IRE konvencija ili Poynterovih seminara. Burzynski vodi bilješke tokom post-radioničkih sesija i objavljuje njihove bitne dijelove na intranet strani redakcije, tako da i oni članovi osoblja koji su propustili sesiju imaju priliku da uče. 

Podijelite teret. Formirajte u redakciji komitet za obuku koji će pomoći u planiranju i održavanju radionica za obuku. “Naš komitet je održao kratku radionicu za obuku kolega, koja je bila dobro posjećena”, kaže Hight.

Podijelite svoje bogatstvo. Pozivajte obližnje manje novine na svoje sesije obuke, pogotovo ako su povezane sa vama. “Mi smo najveća od četiri novine u Gannettu u Michiganu”, kaže Burzynski. “Zato smo počeli pozivati urednike/reportere iz manjih novina u Detroit na naše interne radionice. Izgleda da im se to zaista svidjelo. Vožnja dovde nije predugačka, pa je jedini trošak kilomentraža i vrijeme onoga koga pošalju da prisustvuje. Ostale male novine, koje pripadaju većim grupama, mogle bi razmisliti da na ovaj način podijele svoje znanje”. The Omaha World-Herald poziva urednike i reportere iz srodnih novina u Council Bluffsu, Bellevueu i Papillionu na radionice obuke.

Edukativne poruke. The Daily Camera planira uvesti svakodnevne e-mail poruke koje će sadržavati savjete o pisanju, neku značajnu priču ili izvještaj, web stranu i slična sredstva za učenje. Za sada, kako izvještava Hubbard, ovo je samo na nivou prijedloga, a ne postignutog uspjeha: “Do sada još nismo pronašli dobrovoljca koji bi to učinio, a ja imam previše obaveza”. Težite sesijama obuke sa sedmičnim savjetima koji ponavljaju ili proširuju glavne ideje radionice.

Prijavite se na besplatnu obuku. Organizacije za obuku novinara daju stipendije koje često pokrivaju i toškove putovanja. Pratite takve mogućnosti i prijavljijte se na njih.

Angažujte pomoć “trenera za obuku na daljinu”. Zamolite prijatelje i kolege da daju kritiku jednog ili dva primjerka vaših novina. Možete razmjenjivati kritiku sa kolegama iz nekih drugh novina. Zatražite konstruktivnu kritiku koja dobro utvrđuje šta radite i sugeriše kako bi se to moglo uraditi i bolje, i uz to navodi vaše slabosti. Razgovarajte o ovoj kritici sa svojim osobljem. Ona neće pomoći toliko, koliko bi pomogla lična posjeta instruktora za pisanje ili uređivanje, ali će svima dobro doći da saznaju kakvo je vanjsko mišljenje. 

Budite domaćin Nacionalne radionice za pisce. Ovo podrazumijeva mnogo posla, a iskreno rečeno, donosi i troškove, ali ima dvije velike prednosti za vaš program obuke:

1. Na godinu ili dvije, radionica je usred vašeg grada i čitavo vaše osoblje treba ići na nju.

2. Ako uspijete dobro organizovati i promovisati ovu radionicu, zaradićete nešto novca, kojim će se platiti obuka koju vaš budžet ne može pokriti.

Očekujte da urednici poučavaju. Čak i ako imate trenera za pisanje i veliki budžet za obuku, najvrednija obuka u vašoj redakciji bi trebala biti ona između urednika sektora i reportera, između urednika u desku i šefa deska, između urednika fotografije i fotografa. Jasno recite svojim supervizorima da je obuka jedna od njihovih najvažnijih aktivnosti. Insistirajte na tome da urednici ne rade samo na popravljanju radova, nego i da utvrde probleme u radovima i kažu to reporterima, i s njima razgovaraju o mogućnostima da se to popravi. Zahtijevajte od urednika da urednici vrate priče reporterima na korigovanje, kada to vrijeme dozvoljava, umjesto da ih sami koriguju. Recite svim supervizorima da bi morali zadati ciljeve za članove osoblja, koje će ih sa svoje strane svakodnevno obaveštavati o svom napredovanju prema zadatim ciljevima. Seminari, radionice i konferencije su izvanredni. Potrebno je da se zalažete za jak budžet za obuku. Kada ga dobijete, ne zaboravite da je najbolja i najefikasnija obuka svakodnevno usmjeravanje i povratna informacija od supervizora i kolega.

Koristite web. Na webu tražite materijale za obuku koje ćete koristiti u sopstvenim radionicama. Za početak su dobri notrain-nogain.org i poynter.org. Mogu vam pomoći i sljedeće strane:

• Sajt Bila Dedmana www.powerreporting.com

• Presenters University: www.presentersuniversity.com  

• Big Dog's Human Resource Development Page ima stranu Trainer's Toolbox of Templates, Outlines and Briefings (http://www.nwlink.com/~donclark/hrd.html). Mary Lynn (Martin) Billitteri iz Američkog instituta za štampu tvrdi da ova strana sadrži izvanredne materijale, čijim citatima možete začiniti slajdove svoje prezentacije.

• Sekcija sa osnovima obuke na web strani Američkog društva za obuku i razvoj:  www.astd.org 

• The Training Supersite: www.trainingsupersite.com

• John Hatcher: "Turn your newsroom into a classroom": http://www.oswego.edu/ccj/vol7.html

• Project for Excellence in Journalism: "Mentoring and Training": http://www.journalism.org/resources/tools/newsroom/training/managers.asp?from=managers

• Dana Eagles: “Tips for Presenting a Newsroom Workshop”: http://www.notrain-nogain.org/Man/TtT/present.asp

Više o autoru: www.poynter.org/profile/profile.asp?user=1795

Tekst je preuzet i preveden uz dozvolu uredništva sajta notrain-nogain.org i autora.