Stručnjak za upotrebljivost Weba Jakob Nielsen već više od jedne decenije govori da je pisanje za Web drugačije od pisanja za štampane medije. Nielsen se zalaže za upotrebu obrnute piramide, kratkih pasusa, markiranih popisa, podnaslova i hiperteksta. Mada su neke od ovih smjernica u skladu sa tradicionalnim novinarskim učenjem, nisu svi novinari upoznati sa njima, niti ih svi koriste na Internetu, dok ih neki u potpunosti odbacuju.

Ali na Webu, deset godina predstavlja vječnost. A javila su se i nova pitanja. Sa sve većom prevagom online audio i video sadržaja, kakva je budućnost teksta? Da li će se smjernice o online pisanju promijeniti s poboljšanjem rezolucije ekrana? Hoće li obrnuta piramida uništiti kreativno pisanje?

Ova pitanja, kao i još neka, Franco je postavio Nielsenu u intervjuu putem e-maila koji je trebao biti uključen u priručnik od 300 stranica, “How to Write for the Web” (Kako pisati za Web), koji uskoro treba da bude objavljen online. Taj dokument, napisan na španskom jeziku, biće dostupan besplatno na vodećoj Web stranici u Kolumbiji eltiempo.com. On nudi jednak omjer teorije, istraživanja i primjera iz stvarnog svijeta.

Nielsen je zadužio Chrisa Noddera, stručnjaka za pisanje na Webu i specijalistu za analizu iskustava korisnika zaposlenog u Nielsen Norman Group, da odgovori na autorova pitanja.

Nielsen je 2000. godine izjavio u svojoj knjizi "Designing Web Usability" (Dizajniranje upotrebljivosti Weba) da je “pažnja korisnika usmjerena ka sadržaju; to je razlog zašto oni uopšte idu online i to je prva stvar koju pogledaju kada učitaju novu stranicu.”

 

Očito je da je on tada mislio na tekst. Poynterovo istraživanje Eye Track je pokazalo da online čitaoci više vole tekst – i u pogledu redosljeda gledanja i u pogledu vremena provedenog u gledanju. Sa bržim Internet vezama koje su dostupne, da li mislite da je ova konstatacija i dalje tačna? Ili će video i audio sadržaj postati novi fokus pažnje korisnika?

Video i audio sadržaji su primamljivi zbog toga što dizajneri često smatraju da svoju poruku mogu bolje prenijeti pokretnim slikama ili naracijom. Međutim, još uvijek je veoma teško pretraživati bilo koju od ove dvije vrste sadržaja, što znači da je tekst i dalje primarni medij kada želite da pronađete određeni sadržaj. U poslovnom svijetu, još uvijek viđamo korisnike koji su nezadovoljni audio sadržajima – naročito nenajavljenim – i koji su frustrirani kada im video sadržaj ne omogućava da se prebace na dio poruke koji im je najbitniji. U ovom pogledu, “bogatiji” mediji zapravo mogu biti “siromašniji” od teksta, jer su to u suštini pravolinijski formati. Tekst se, s druge strane, može preletjeti poglednom, isjeckati, sažeti i koristiti za drugu namjenu (kao i prevesti, formatirati, hiperlinkovati i prenijeti dalje) mnogo lakše nego video i audio sadržaj.

Time se ne želi reći da su video i audio sadržaji sami po sebi loši. Obje ove vrste sadržaja mogu biti korisne i obje se mogu koristiti za zabavu. Vidimo da Internet tek prihvata i transformira ova dva oblika sadržaja, koje su tradicionalno emitovali televizija i radio. Potrebno je određeno vrijeme da ovi mediji dostignu nivo online integracije na kome se trenutno nalazi tekst. Veća je vjerovatnoća da će oni povećati, nego da će zamijeniti potrebu za tekstom.

Video i audio sadržaji bi mogli postati dominantni na određenim uređajima. Mobilni telefon se teško koristi za čitanje vijesti, ali se prilično lako koristi kao minijaturni TV ekran. Čitanje za vrijeme vožnje je opasno, ali možete biti u toku sa događajima zahvaljujući podcastovima koji vam pružaju vaše omiljene informacije. Za sada, međutim, upotreba ovih scenarija je još uvijek izvan dostupa većine korisnika. U našim studijama, čak su i tinejdžeri, za koje se smatra da obično prvi usvajaju novine, često bili zbunjeni koracima koje je potrebno napraviti za puštanje sadržaja na svojim ličnim računarima, a kamoli za prebacivanje sadržaja na druge uređaje.

U Nielsenovoj knjizi takođe piše da će problemi sa čitanjem sa ekrana biti riješeni u budućnosti, jer će biti izumljeni ekrani sa rezolucijom od 300 dpi. Time će čitanje sa ekrana biti lako kao čitanje novina. Da li će se vaše smjernice o online pisanju i dalje moći primijeniti kada rezolucija ekrana bude poboljšana?

Postoji razlika između zaslona i sadržaja. Olakšavanje čitanja teksta na zaslonu je samo dio problema. Veće i složenije pitanje je odlučiti šta uopšte napisati. Tehnike dobrog pisanja nikada neće izaći iz mode. Zapravo, čak i štampana izdanja mogu iskorititi pojedine smjernice koje predlažemo za pravljenje Web sadržaja.

Predlažemo da autori:
•    Koriste obrnutu piramidu. Počnite sa zaključkom.
•    Napišu izvod ili sažetak dužih sadržaja.
•    Kažu čitaocima na koja pitanja mogu očekivati odgovore u tekstu.
•    Podijele sadržaj na manje dijelove, sa jednom ili dvije ideje u svakom dijelu.
•    Grupišu sličan sadržaj.
•    Pišu originalne naslove, zaglavlja i podnaslove.
•    Prave popise, ne pasuse. Markirani popisi i bijeli prostor mogu razbiti tekst.

Ono što je interesantno je da se, mada postoje pojedini zasloni visoke rezolucije koji su dostupni komercijalno (naročito na računarima Tablet), prvobitno predviđanje da će rezolucija od 300 dpi biti uobičajena do 2007. godine izgleda nije obistinilo. Tehnologija postoji, ali se jednostavno još uvijek ne koristi. Uz to, dok se računari ne budu proizvodili u obliku koji će ih učiniti prikladnim poput papira za čitanje u različitim okruženjima, papir će još uvijek imati glavnu ulogu.

U jednoj od Nielsenovoj kolumni “Alertbox”, on je govorio o "Pogrešnim predodžbama o upotrebljivosti". Jedna od tih pogrešnih predodžbi je da “upotrebljivost uništava kreativnost”. U mnogim redakcijama širom svijeta, novinari kažu da vaše smjernice, naročito poticanje upotrebe obrnute piramide, uništavaju kreativnost. Imate li ikakve odgovore za ove novinare? Da li mislite da bi novinari trebali da koriste obrnutu piramidu na svojim početnim stranicama, ali da koriste druge oblike na unutrašnjim stranicama svojih Web stranica?

Postoje mnogi oblici priča, kao i mnogi načini da se priče ispričaju. Ja bih se uzrujao kada bi moj omiljeni romanopisac odlučio da koristi stil obrnute piramide u pisanju svake knjige. Odavanje kraja u prvom pasusu najčešće nije svrha takve literature. Ako sam ugodno zavaljen u svojoj omiljenoj fotelji u nedjeljno jutro sa vikend izdanjem novina, očekujem da naiđem na pojedine duže, uredničke tekstove kojima je potrebno vrijeme da dođu do poente, usput unoseći nove teme i podatke. Međutim, kada sjedim za računarom i želim brzo da pregledam udarne priče, cijenim kratkoću i jezgrovito pisanje.

Ali, da pređemo sa ličnih sklonosti ka podacima koje smo prikupili proučavanjem upotrebljivosti. Otkrili smo da kada su korisnici usmjereni na konkretan zadatak – kada pokušavaju da pronađu informacije ili riješe problem – gotovo 80 posto njih pogledom preleti stranicu tražeći bitne informacije. Mnoge smjernice koje predlažemo su usmjerene na ispunjavanje potreba ovakvih korisnika. Korisnici će pročitati cijeli tekst jedino kada su veoma motivisani da dobiju proširene informacije.

Čitanje iz zadovoljstva ili zabave je očito drugačija aktivnost. Međutim, pitao bih novinare da li smatraju da se njihove Web stranice trenutno koriste u ovu svrhu. Naša istraživanje sugerišu suprotno. Takođe bih pitao novinare da li radije prenose svoj pisani tekst na Web zato što smatraju da je to njihov najbolji rad, ili zato što smatraju da nisu dovoljno kreativni da ga prerade za svoju online publiku, koja ima potpuno drugačija očekivanja od teksta.

Vaša osnovna teorija o pisanju za Internet – da je najbolja obrnuta piramida – potiče iz svijeta novinarstva. Neki kažu da taj svijet, koji često objavljuje duge, neprekinute blokove teksta koji se ne mogu preletjeti pogledom i koji ne koristi hiperlinkove da razdvoji duge dokumente u više stranica – ne predstavlja najbolji primjer upotrebljivosti. Šta novine i druge informativne Web stranice treba da urade da bi poboljšale svoju upotrebljivost?

Naša osnovna teorija o tome kako pisati za Internet zasnovana je na istraživanju o tome kako korisnici čitaju online. Naše preporuke, koje su razrađene na osnovu tog istraživanja, često su iste kao i one koje se daju u svijetu novinarstva. Otkrili smo da se dobre novinarske vještine često mogu uspješno prenijeti u jasno napisan online sadržaj. Naravno, nisu svi novinari dobri novinari, a i dobri novinari možda nemaju kontrolu nad načinom na koji je njihov tekst izložen online. Ovi dobri novinari bi možda pisali potpuno drugačije kada bi smatrali da je njihova glavna publika sastavljena od Web surfera, a ne od novinskih pretplatnika.

Ono na što redovno nailazimo je da svaka tehnika pisanja koja čitaocima daje putokaze vjerovatno pomaže i u razumijevanju. Ti putokazi mogu biti sažeci, naslovi, boldirani ili linkovani tekst, popisi ili neki od mnogobrojnih alata kojima se novinari uče. Ista pravila se odnose i na druge Web sadržaje, kao što su enciklopedijski tekstovi ili opisi proizvoda. Cilj korisnika je obično isti u svakom slučaju. Pronaći bitan dio teksta, a zatim pronaći tražene informacije u tom dijelu. Autori sadržaja moraju izbjeći umišljenu predodžbu da je posjetiocima Web stranica stalo do elokventne proze. Posjetioci su usmjereni ka cilju, tako da im je mnogo važnija lakoća s kojom mogu uzeti informacije sa stranice. Mada se ovo onima koji teže da budu autori isprva možda neće učiniti “privlačnim”, razlika između lošeg i dobrog pisanja na Webu je tako velika da često može predstavljati onaj faktor koji razlikuje dobru stranicu od loše.

Istraživanja pokazuju da korisnici često čitaju Web stranice u obliku slova f – dva pogleda preko stranice, a zatim jedan niz njenu lijevu stranu. Da li biste preporučili da dizajneri Web stranica novina, da citiram Nielsena, “smjeste važan sadržaj u jednu jedinu kolonu u sredini, tako da korisnici ne moraju pogledom da prelaze stranicu i biraju dizajnerske elemente u dvodimenzionalnom prelomu”? Većina Web stranica novina postavlja sadržaj preko cijele strane, što ne mora nužno odgovarati gledanju u stilu slova f.

Mnoge Web stranice novina na naslovnoj strani sadržaj izlažu u dijelovima preko cijele strane. Međutim, to obično ne rade na stranama gdje se nalaze tekstovi. Na naslovnim stranama, pristup pri kojem se koristi više kolona može biti uspješan ako se zaglavlja svake rubrike mogu preletjeti pogledom odvojeno od sadržaja. To ima efekat pretvaranja zagljavlja u popis, ali je ipak potrebno više napora da se pogledom pređe popis nego da se pročita jedna jedina kolona. Možda primijetite da nekoliko informativnih Web stranica prelazi na model samo jedne priče uz linkove – pogledajte, naprimjer, cnn.com. Njihova naslovna strana sadrži samo jednu priču i nudi linkove za druge priče koje se nalaze na vlastitim stranama.

Konačno, upotrebljivost se mora uzeti u obzir prilikom dizajna, uz druge faktore, kao što su prihodi od reklamiranja i poslovna filozofija, između ostalog. Međutim, korisnici će tolerisati samo određeno umanjenje upotrebljivosti prije nego što sadržaj koji ih interesuje potraže negdje drugo. U poslovnom smislu je opravdano testirati čitljivost naslovne i unutrašnjih strana u cilju omogućavanja optimalnog razumijevanja i odlučivanja o konačnom dizajnu.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prevod sa engleskog: Kanita Halilović
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ovaj tekst u je svojoj izvornoj verziji objavljen na engleskom jeziku na web portalu Poynter Instituta www.poynter.org

Originalni tekst ‘What is the Future of Text Online?' dostupan je na web stranici Poynter Instituta.

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala
Poynter.org. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta
podliježe uvjetima korištenja Poynter.org web portala koji su u
cjelosti dostupni na web stranici www.poynter.org.