Izvještavanje o seksualnom nasilju od izvještača zahtijeva da bude u stanju „najviše pripravnosti“ i primijeni osjetljive vještine izložene u ovoj brošuri.

Pročitajte 1., 2. i 3. dio priručnika Trauma i novinarstvo – vodič za novinare, urednike i menadžere. Priručnik je objavio Dart centar za novinarstvo i traumu.

IZVJEŠTAVANJE O SILOVANJU I SEKSUALNOM NASILJU

Silovanje je jedan od najtraumatičnijih događaja koji može da zadesi ljudsko biće. U mnogim kulturama dodatno ga prati stigma srama ili izopštenosti iz društva. Izvještači treba da budu naročito pažljivi u pristupu osobama koje intervjuišu. U ekstremnim slučajevima, bezosjećajno izvještavanje može dovesti do samoubistva ili ubistva od strane srodnika ili počinitelja.

Seksualno nasilje ne znači samo silovanje, već može označavati bilo kakvu vrstu neželjene seksualne aktivnosti, u porodici, vezi ili braku, kao i napad od strane osobe koju žrtva ne poznaje. Može se desiti bilo gdje, od privatnosti doma do bučnih igrališta, od pustih ulica do noćnih klubova punih ljudi, od zatvorskih ćelija do bojnih polja.

Izvještavanje o seksualnom nasilju od izvještača zahtijeva da bude u stanju „najviše pripravnosti“ i da primijeni sve osjetljive vještine izložene u ovoj brošuri. Evo još nekih stvari koje treba uzeti u obzir.

•    DODATNO UGROŽAVANJE ŽRTVE: Nad osobom o čijem iskustvu izvještavate počinjeno je nasilje na veoma specifičan način. Žrtva se može osjećati prljavom, poniženom i bespomoćnom, a može se i plašiti odmazde napadača.

•    RAT: Seksualno nasilje je kroz istoriju brutalno pratilo oružane sukobe. Ono se sada sve više shvata kao izričito sredstvo ratovanja. Budite spremni na to da će vam preživjeli ispričati takva iskustva. Uz uobičajeni novinarski oprez, slušajte pažljivo i sa poštovanjem ono što vam govore.

•    INTERVJUISANJE: Pokušajte da žrtvu intervjuišete nasamo. Suočavanje sa čoporom novinara i sa prevodiocima, fotografima, producentima i pomoćnicima koji ih prate može biti previše za žrtvu. Koristite što manju ekipu i, kada je to moguće, sami rukujte opremom. Odvratite osobe koje nisu bliske žrtvi od prisustvovanja intervjuu. To mogu biti vojnici, starije osobe, vođe zajednice, humanitarni radnici, seljani. Upitajte intervjuisanu osobu da li želi prisustvo članova porodice. Izbjegavajte da u blizini bude djece, jer nema potrebe da oni slušaju takvo svjedočenje.

•    SPOL OSOBE KOJA INTERVJUIŠE: Silovana žena se često osjeća ugodnije ako je intervjuiše novinarka, iako, naravno, i pojedini muškarci mogu uspostaviti dobru komunikaciju. Upitajte je šta misli o tome, i ako se osjeća nelagodno u prisustvu kolege novinara, zamolite kolegicu da napravi intervju.

•    SRAM: Osjećaj srama i poniženosti je u osnovi priče svakog preživjelog.
Budite svjesni da se tu može raditi o još nečemu. U većem dijelu muslimanskog svijeta, kao i u nekim afričkim zemljama, muževi, srodnici i komšije se mogu odreći silovane žene ili je čak ubiti. Možda biste mogli da prikrijete identitet osobe da biste izbjegli društvene i nasilne reperkusije.

•    PRITISAK: Nikada ne vršite pritisak na žrtve seksualnog nasilja da ispričaju svoju priču, naprimjer nuđenjem novca. Ne obećavajte da će objavljivanje ili snimanje poboljšati život žrtve ili promijeniti politiku.

•    ANONIMNOST. Nikada ne imenujte preživjelu osobu bez njenog izričitog i svjesnog odobrenja. U mnogim zemljama je sada protivzakonito imenovati žrtvu silovanja. Korištenje samo imena ili pseudonima nije uvijek dovoljno da se prikrije nečiji identitet. Vaš će izvještaj na internetu biti dostupan svuda, a ne samo domaćoj publici. Razmislite da prikrijete podatke koji mogu omogućiti identifikaciju osobe, kao što su posao, starost ili mjesto u kojem osoba živi, i pazite da ih u izvještaju ne ostavite greškom.

•    ZAMUTITE DETALJE: Snimajte osobe koje intervjuišete otpozadi prema jakom svjetlu, odnosno u sjeni. Budite pažljivi sa siluetama lica ili profila, kao i sa digitalnim zamagljivanjem i tehnikama mozaika, jer se slike sada često i prilično lako mogu kompjuterski pojačati.

•    KRIVNJA: Žrtve silovanja se često osjećaju krivima za ono što im se dogodilo. Izvještaji u kojima se implicira da bi to moglo biti tačno mogu duboko povrijediti žrtvu. Budite veoma obzirni kada prikazujete događaj ili optužbe.

•    DETALJI: U nekim slučajevima, mučni detalji događaja prepričani obzirno mogu imati pozitivan efekat i rezultirati pravnim procesom ili promjenom politike. Ali, budite veoma pažljivi ako se odlučite na takve opise. Hoće li oni pojačati vašu priču ili dodatno poniziti žrtvu?

•    LOKALNI OBIČAJI: U nekim kulturama, dodirivanje ili uspostavljanje kontakta očima sa žrtvom može predstavljati uvredu. Informišite se šta je a šta nije kulturno prihvatljivo u datoj sredini. Neke osobe možda ne žele da čuju ili koriste riječ „silovanje“. Kolege novinari treba da budu pažljivi po pitanju intervjuisanja silovane žene iza zatvorenih vrata jer to može prouzrokovati dodatnu društvenu stigmu.

•    POMOĆ: Vaša priča može potaknuti sjećanja na silovanje ili drugo seksualno nasilje kod čitalaca i publike. Možda bi trebalo da navedete podatke o tome gdje se mogu obratiti za pomoć.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

www.dartcentre.org

© 2007 Dart centar za novinarstvo i traumu. Materijal se može umnožavati za vlastitu upotrebu, pod uslovom da se tekst ne mijenja, da se pozovete na Dart centar i da se ne naplaćuje.