Donosimo prvi dio sugestija i preporuka za poticanje watchdog kulture unutar redakcije koje su formulirali izdavači i urednici najznačajnijih američkih štampanih medija na institutu Poynter.

Vaš urednik redakciji šalje vam sljedeću poruku: Treba da se više bavimo “watchdog novinarstvom."

Odlična ideja. Ali, šta je, zapravo, watchdog, odnosno aktivističko novinarstvo? Urednica lista Orlando Sentinel Charlotte Hall, rezimirajući mišljenja nekoliko kolega sa instituta Poynter, ovako je to objasnila:

“Watchdog (aktivističko) novinarstvo je stanje duha cijele novine: Novinarstvo koje daje moć ljudima.”

Watchdog novinarstvo predstavlja suštinu posvećenosti novine da služi javnosti. Više od 30 izdavača i urednika, zajedno s članovima osoblja instituta Poynter i predstavnicima vodećih medijskih kuća koje se bave novinarstvom u službi javnosti, sastali su se na institutu Poynter da razgovaraju o tome kako novine mogu stvarati redakcijsku kulturu koja omogućava razvoj sjajnog watchdog novinarstva.

Ta konferencija, pod nazivom “Stvaranje watchdog kulture: preuzimanje jedne od suštinskih uloga novina,” sazvana je na zahtjev Američkog udruženja novinskih izdavača i njegovog predsjednika Ricka Rodrigueza iz lista Sacramento Bee, čija je glavna tema bila “puštanje watchdoga, tj. psa čuvara s uzice."

Novinari, izdavači i urednici najznačajnijih američkih medija su razmatrali različite faktore koji utiču na redakcijsku kulturu i njenu povezanost sa odličnim watchdog izvještavanjem. Oni su na samom početku naglasili da novine moraju težiti ka watchdog novinarstvu da bi izvršavale svoju odgovornost prema javnosti, uzimajući u obzir činjenicu da pritisak na redakcije da ispunjavaju visoke standarde tačnosti i pravičnosti nikada nije bio veći.

Renomirani američki novinari, urednici i izdavači identificirali su sedam pitanja koje redakcije treba da razmotre kada procjenjuju djelotvornost svoje watchdog kulture. Evo njihovih razmišljanja, koja su ponuđena novinarskoj zajednici kako bi joj pomogli u poticanju watchdog novinarstva:

- Kako ljudi u redakciji mogu mjeriti posvećenost vlastite organizacije watchdog novinarstvu? Šta urednik i izdavač mogu uraditi da bi tu posvećenost naglasili? Koje aktivnosti mogu ugroziti tu posvećenost?

Svaki odjel u firmi dobija sljedeću poruku: Watchdog novinarstvo je servis koji novina svakodnevno pruža javnosti. Pošto ovaj zadatak mora biti na najvišem nivou, novina će ponuditi resurse, obuku i nenovinarska sredstva (marketing, itd) za izvršenje ove obaveze. Snaga posvećenosti se takođe može mjeriti naglaskom koji se stavlja na priču, izborom ljudi koje upošljavamo, pažnjom koja se daje takvom novinarstvu i mjerenjima na kraju godine.
Izdavač i urednik moraju biti jedinstveni u svojoj posvećenosti, i govoriti o watchdog novinarstvu tako često dok ono ne postane dio redakcijske kulture.

Ovaj princip ne smije biti ugrožen - osim ako su u pitanju priče lošeg kvaliteta.

(Preporuke formulirali: Mike Connelly, izvršni urednik, Sarasota Herald-Tribune; Cheryl Dell, izdavateljica, The News Tribune; Mike Levine, izvršni urednik, The Times Herald-Record; Edward Manassah, izdavač, The Courier-Journal; John Mellot, izdavač, The Atlanta Journal-Constitution)

- Kako čitaoci mogu ocijeniti da njihova novina gaji watchdog kulturu? Kako je mogu odrediti ili izmjeriti? Šta treba da očekuju od jedne watchdog novine?

Uspostavljanje watchdog kulture je pitanje i percepcije (pronalaženja načina da se ta kultura objasni čitaocima) i realnosti (vidljivosti te kulture na stranici novina).

1.    Čitaoci treba da očekuju da vide priče u kojima se institucije pozivaju na odgovornost; stalno agresivno izvještavanje; skeptičan, istraživački stav koji se proteže kroz svaku priču i sve rubrike novine; pažnju usmjerenu na stvari koje nisu u centru zbivanja, kao i na velike međunarodne i domaće priče; fokus na potrošače; poduzetno izvještavanje.

2.    Čitaoci treba da osjete da je novini stalo do njihovih interesa.

3.    Novina ohrabruje reakcije i povezanost čitalaca, te nudi jasne, konkretne i otvorene puteve u tu svrhu, uključujući objavljivanje telefonskih brojeva i e-mail adresa, linije za dojave i Web stranicu koja nudi više načina interakcije.

4.    Ohrabrivanje watchdog (aktivističke) kulture znači da je novina spremna i na vlastito preispitivanje tako što upošljava ombudsmana ili zastupnika čitalaca. Kada sama novina postane vijest (zbog poslovnih odluka, npr.), postoji mehanizam koji omogućava potpuno objelodanjivanje i praćenje ovih priča unutar same novine.

5.    Novina jasno označava svoju misiju, kao i ciljeve watchdog novinarstva. Izjave o ciljevima novine i njenom etičkom kodeksu su jasno istaknute u štampanom obliku i na Webu. (Nikada nemojte potcijeniti moć objašnjavanja vašeg rada čitaocima.) Granica između uređivanja i reklamiranja je jasno naglašena.

6.    Novina obavještava čitaoce, kroz svoj sadržaj i kroz marketing, da je na strani čitalaca (po ugledu na način na koji televizija sebe reklamira.)

7.    Za novine koje se nadaju da će pojasniti ili stvoriti watchdog kulturu: Čitaoci imaju dugo pamćenje. Promjena kulture se ne uspostavlja preko noći.

(Preporuke formulirali: Roberta Baskin, izvršna direktorica, Center for Public Integrity; Betsy Brenner, izdavateljica, Milwaukee Journal Sentinel; Anders Gyllenhaal, urednik, Star Tribune; Joe Rowe III, izdavač i predsjednik, The Free Lance-Star; David Warner, urednik, Weekly Planet)

- Kakvu ulogu u watchdog kulturi može odigrati inovacija? Kako to uraditi?

Stvaranje watchdog kulture predstavlja inicijativu samo po sebi. Počinjemo tako što ne dozvoljavamo crnoj rupi institucionalnog procesa da nam diktira šta ćemo raditi.

Moramo biti inovativniji prilikom odlučivanja o čemu ćemo izvještavati. Isuviše je lako dozvoliti da nam rutina kontroliše sadržaj. Moramo ukloniti izolaciju redakcije, srušiti zid oko sebe i uključiti čitaoce u odlučivanje o tome šta radimo.

Možemo koristiti tehnologiju – online, multimedijalna partnerstva – da u zajednici potražimo ideje za priče.

Čitanje je dobrovoljan čin. Watchdog novinarstvo, zapravo svako kvalitetno novinarstvo, treba da čitaocima bude pristupačnije i lakše svarljivo. Priče treba da oblikujemo imajući na umu svoju publiku, a ne novinarska natjecanja.

Novinarske priče su obično preduge i isuviše često su nerazumljive. Moramo svoje priče predstavljati s boljom grafikom, dizajnom, okvirima s informacijama. (Neke priče se najbolje mogu ispričati grafički, a neke u obliku tabele.) Treba da to unapređujemo. Treba da koristimo Internet da nam pomogne da ispričamo priču, kao i u kasnijoj interakciji sa našim čitaocima.

Naše watchdog novinarstvo prečesto podsjeća na grdnju. Moramo više energije uložiti u rješenja, a ne samo u probleme. Moramo pozvati zajednicu – putem Interneta, putem partnerstava s elektronskim medijima, putem foruma – da nam u tome pomogne.

Tehnologija je naš prijatelj.

Tehnologija nam omogućava da budemo pristupačniji i treba to da koristimo. Treba da ispružimo ruku onima koji možda nisu čitaoci naših novina– mladim ljudima – da bismo bili sigurni da smo se obratili najširoj mogućoj publici. Treba da zatražimo ideje od zajednice – koje su to priče o kojima se najmanje piše, a o kojima bismo trebali da izvještavamo.

Možemo koristiti tehnologiju – naše online stranice, naprimjer – da sa našim čitaocima razgovaramo o tome kako da dođemo do priče. Možemo koristiti njihovu pomoć da to uradimo bolje.

(Preporuke formulirali: Andy Barnes, predsjednik Odbora, The Poynter Institute; Jeff Bruce, izvršni direktor, Dayton Daily News; Doug Franklin, izdavač, Dayton Daily News; Diane McFarlin, izdavateljica, Sarasota Herald-Tribune; Orage Quarles III, izdavač, The News & Observer)

----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Prevela: Kanita Halilović
----------------------------------------------------------------------------------------------------------

Originalni tekst ‘Watchdog Culture: Why You Need it, How You Can Build it’ dostupan je na web stranici Poynter Instituta.

Tekst je preuzet i objavljen na MC Online uz odobrenje web portala Poynter.org. Svako dalje korištenje i distribucija ovog teksta podliježe uvjetima korištenja Poynter.org web portala koji su u cjelosti dostupni na web stranici www.poynter.org.

Prijevod i objavljivanje ovog teksta na MC Online omogućeni su zahvaljujući projektu Veza za zajednički angažman (VEZZA) koji podržava Švicarski ured za razvoj i saradnju (SDC). Više informacija o projektu VEZZA možete dobiti ovdje.