Autor analizira istoriju i forme građanskog novinarstva koji su predhodili onome što danas razumijevamo pod tim pojmom, te mapira ključne faktore za njegovo postojanje.

Građansko novinarstvo nastaje, kada ljudi, ranije nazivani publika, uzimaju u svoje ruke medijske alate kako bi se međusobno obavještavali (informirali). - Jay Rosen, profesor novinarstva na NYU

Kratka istorija

Građansko novinarstvo ili građanski žurnalizam nije novi fenomen. Ako se ograničimo na noviju povijest, njegova pojava poklopila se s nastankom moderne građanske države, koja se temelji na srednjoj klasi zaposlenoj ne više u industriji, već u oblasti pružanja različitih usluga.

Formiranje građanske javnosti, koje se podudaralo sa razvojem administrativnog aparata, povećanjem poreza i državne regulacije koja je intervenirala u prostor privatnoga, procvat salona i kafića koji su novom sloju intelektualaca otvorili prostor za druženje i raspravu, te naravno razvoj tiska- to su ključni elementi koji su omogućili razvoj ranog građanskog žurnalizma, koji je, između ostalog, donio i prostor za polemiku i javno izražavanje pojedinačnih stajališta.

Razvoj medija je potom otišao u drugom smjeru. Novine su postajale bolje strukturirane, izdavači se polako prerastali u korporacije ili su ih neke druge, veće korporacije, prosto usisale. S pojavom novih medija, ti su se, na hijerarhijama bazirani, oblici moći dosta promijenili. Do tada, radio i televizija su bili primjer dominacije centraliziranih medija, gdje je glas naroda ostao ograničen na veoma uzak prostor, u rubrici pisma čitatelja ili otvoreni telefon- prostor u kojem su pojedinci i zainteresirana javnost mogli da dobiju riječ (iako se i tu sve ipak uvijek događalo pod budnim okom urednika). Iako su novi mediji bili percipirani kao prostor slobode, taj je prostor bio strogo omeđen. Korištenje frekvencija, koje su po definiciji UN-a javno dobro, ubrzo je postalo pitanjem državne regulative, koja je uređivala odnose tzv. javnih (državnih) i komercijalnih medija. Mediji koji su u tom području pokušavali djelovati kao građanski ili mediji određene skupine/zajednice (npr. cummunity radio),  općenito su bili u mogućnosti da rade samo sa ograničenim dometom, ako su uopće i dobili frekvenciju.

Medijska sfera je sredinom 20. stoljeća postala monotona i dosadna. Kapitalom povezani i na kulturi zvijezda (celebrities) utemeljeni  mediji su počeli djelovati kao nekakvi zatvoreni krugovi, u kojima cirkuliraju jedni te isti ljudi koji sa više ili manje uspjeha reproduciraju postulate vladajuće ideologije. Još je davne 1979. Regis Debray napisao: "Intelektualna vlast u Francuskoj: (Najviše) četrdeset mediokriteta odlučuje o životu ili smrti više od 40.000 tisuća autora. (..) Oni su za njihov rad obavezno sito koje odvaja događaj iz nedogađaja, smisao od ništavila, korisno od apsurdnog."

Ovaj citat bi mogli bez problema upotijebiti za opis trenutnog medijskog prostora u Sloveniji ili u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji. Jedni te isti novinari, u jednim te istim medijima, pozivaju jedne te iste ljude da komentiraju jedna te ista politička zbivanja.

Okruženje za građansko novinarstvo

Građansko novinarstvo nije nešto što bi se pojavilo tek danas. Kroz povijest, pojavljivalo se u raznim oblicima, bilo da su to fanzini, koje su na zapadu izdavali entuzijasti, jer njima zanimljivih sadržaja nije bilo u službenim medijima,  ili pak "samizdati" u socijalizamu, koje su izdavali ljudi koji se nisu slagali sa službenom politikom. Ali tek sa razvojem digitalne tehnologije, građansko novinarstvo je doživjelo pravi procvat. Po prvi put u istoriji je moguće da bilo tko može postati novinar koji je samom sebi osmislo svoj vlastiti medijski izraz. Na internetu, naravno.

Šta je potrebno za građansko novinarstvo, kakvi uvjeti moraju biti zadovoljeni?

Svi već spomenuti projekti građanskog novinarstva imaju određene zajedničke nazivnike koji im omogućavaju postojanje i djelovanje. Pogledajmo koji su to faktori:

1. dostupnost tehničkih kapaciteta (nerijetko u skromnim razmjerima),

2. razvijena srednja klasa,

3. nezadovoljstvo publike pisanjem u službenih ili mainstream medija,

4. volja i želja publike da čuje njihov glas,

5. politika i mediji (ukidanje posredovanja između autora i čitatelja, odsustvo urednika i strukturiranog medija)?

Informacijska revolucija donijela je sa sobom mnoge promjene. Po prvi put u ljudskoj povijesti se dogodilo (barem u razvijenom svijetu) da je zbog svoje široke dostupnosti (jer ne zahtijevaju ni mnogo prostora, ni velike financijske investicije), upotreba osobnih računala i Interneta, te digitalne tehnike snimanja, tako snažno omasovljena.

Osobno računalo s internet priključkom su već dovoljna aparatura koja omogućuje da bilježimo i snimamo sve što nam padne na pamet, pa to ponudimo na mreži. Ako još na raspolaganju imamo i mobilni telefon sa kamerom, onda možemo postati čak i reporteri, raditi reportaže, snimati izjave, i lako proizvoditi praktički vijesti-video s minimalnim sredstvima i osnovnim poznavanjem digitalne tehnologije. I sve što napravimo i postavimo na mrežu je takorekući u istom trenutku dostupno svakome tko ima pristup Internetu.

Priča o stabilnoj i otvorenoj demokraciji, je priča o uspjehu srednje klase. Demokracija, koja ima razvijenu srednju klasu ima ispunjen jedan od uvjeta za dugoročno stabilno  djelovanje. Moć srednje klase je utemeljena na materijalnom položaju koji je u različitim zemljama, zasigurno različito uvjetovan. Srednja klasa u razvijenim zemljama je prvenstveno intelektualna snaga, koja uz odgovarajuće obrazovanje (službenici, liječnici, pravnici, nastavnici, profesori, novinari ...) ima i pristup društveno relevatnim informacijama. Solidan ekonomski položaj omogućava i pristup potrebnoj opremi.

Računalo i pristup Internetu je danas neizostavan dio svakog solidno stojećeg domaćinstva. Isto vrijedi i za mobilni telefon i digitalnu kameru koji nisu puno niže na popisu osnovne opreme u domaćinstvu. Ne zaboravimo, naravno, na funkcionalnu pismenost na području digitalne tehnologije, koja se ubrzano razvija u smjeru prilagođavanja laičkom korisniku, što znači da se znanje više nije teško osvojivo.

Pristup informacijama i sposobnost razumijevanja i integracije informacija koje dobija iz raznih izvora, zainteresiranoj javnosti omogućava kritičko čitanje službenih izvora informacija, kao i jednu vrstu kritičkog nadzora nad medijima. Debate i rasprave su ranije bile vezane za javne prostore poput kafića, restorana, i možda, iako na daleko više ograničenom prostoru- na polemike u časopisima.

Prodor u »stare« medije

Web omogućava ljudima koje zanima određena tema da se brže povezuju, bez obzira na geografsku udaljenost. To, između ostalih stvari, omogućuje i znatno bržu razmjenu informacija, a količina ih informacija ima obim bez presedana. Rezultat je da si zainteresirana javnost može u relativno kratkom vremenskom periodu stvoriti puno jasniju sliku o određenom problemu. Ne govorimo ovdje samo o mogućnosti debate, već i o mnoštvu dokumenta koji kruže Internetom- fotografije, snimke, kopije dokumenata- ukratko, sve što netko od sugovornika smatra relevantnim informacijama za objavljivanje. To sve omogućava brzo provjeravanje svih činjenica.

Naravno, nisu sve informacije na Internetu vjerodostojne, ali u odgovarajućoj količini vjerodostojnih informacija nije preteško razlučiti žito od kukolja. Aktivniji sudionici na Internetu brzo formiraju stajališta o tome koji učesnici u debati daju vjerodostojne informacija ili komentare. Redovni posjetitelji blogova, npr, imaju veoma precizno stajalište o autorima blogova- blogerima i znaju ko je vjerodostojan, tko razmišlja, ko je samo zabavan, ko dosadan, itd...

Međutim, ne smije se smetnuti s uma prilikom razgovora o temi građanskog novinarstva, da Internet i digitalne tehnologije, nisu dostupni svuda i svakome.

Neki tiskani mediji su počeli preuzimati najzanimljivije blogerske sadržaje, postoje čak i kompletni časopisi koji specijalizirani za ovo područje. Na ovaj način, dolaze najzanimljiviji online sadržaji i do drugih čitatelja.

Građansko novinarstvo, kojeg su digitalne tehnologije napravile univerzalno pristupačnima i planetarno relevantnim, postaje važan dio sadržaja i unutar službenih medija- kako javnih, tako i komercijalnih. Postalo je važna dopuna i korekcija službenih izvora informacija, bitno pomagalo za kreairanje realne i objektivne slike svijeta, sa svojim rezultatima vrši pritisak na »stare medije« da mu se prilagođavaju, tražeći nove puteve do svoje vjerodostojnosti.