Ulazeći u globalne medijske tokove, bh. novinari će morati pratiti
svjetske trendove i u oblasti etike novinarstva, primarno uključivanjem
u koncept globalne medijske etike. 

Globalne teorije

Debata o korporativnim medijima i njihovoj predominaciji na globalnom tržištu posljednjih godina uključuje i potrebu redefiniranja etičkih okvira djelovanja i medija i novinara. Premda su međunarodne asocijacije novinara usvojile određene deklaracije, kodekse i smjernice profesionalnog izvještavanja, ovaj je problem i dalje ostao u okvirima nacionalnih zajednica čije su etičke prakse specifične i u pojedinim segmentima kontardiktorne i nedorečene, posebice kada je riječ o nekim ključnim problemima današnjice. To se posebno reflektira na nerazvijene zemlje koje su danas u gotovo kolonijalnom položaju ne samo s aspekta ekonomije  i politike,  već i sa aspekta pristupa i razmjene informacija.

Redefiniranje normi u globalnom kontekstu

Savremene komunikacijske tehnologije omogućile su diseminiranje medijskih sadržaja u uvjetima brisanja vremensko-prostornih distanci i stvorile globalnu informacijsku mrežu u kojoj su komunikatori i recipijenti uvezani na različite načine i na različitim nivoima ali, uprkos tome, dominacija moćnih korporacija ne jenjava. Naprotiv, pojačava se s mogućnošću kontrolisanja protoka informacija na globalnom planu pri čemu posebno važnu ulogu imaju mainstream mediji. Mainstream mediji danas nameću modele izvještavanja s apsekta primjene tehnika i metoda, strukture izvještaja, načina korištenja audio i video materijala, leksičke građe u kontekstu konvergentnih procesa i tokova kao i u pogledu uključivanja novih i alternativnih medija u mainstream informacijske tokove. Ovakve matrice izvještavanja brzo bivaju preslikavani na ostale nivoe organiziranja medija, sve do nacionalnih pa i lokalnih. Chomsky je mainstream medije okarakterizirao čak „opasnijim od masovnih medija“ kako je on označio hiperkomercijalizirani sektor zabavne industrije koja umrtvljuje i pasivizira javnost kreirajući masu konzumenata korporativnih interesa pretočenih u medijske sadržaje. Mainstream mediji, prema Chomskom, imaju za publiku svojevrsne lidere javnog mnijenja, intelektualnu elitu koja podržava interese moćnih istovremeno utječući na „zbunjeno stado“a indoktrinacija koja prerasta u propagandu odvija se u ravni odabira važnih i manje važnih tema izvještavanja. Pojedine teme, koje bi po svim vrijednostima morale biti top teme istraživačkog novinarstva, tako bivaju razvodnjene u reportaže čiji fokus otupljuje oštricu problema.

Chomsky je mainstream medije okarakterizirao čak „opasnijim od masovnih medija“ kako je on označio hiperkomercijalizirani sektor zabavne industrije koja umrtvljuje i pasivizira javnost kreirajući masu konzumenata korporativnih interesa pretočenih u medijske sadržaje.

Naprimjer, problem koji je danas suštinski, gotovo presudan na globalnom planu, tiče se kontrolisanja nacionalnih proizvodnji od strane velikih korporacija. Diktiranje proizvodnje, cijena ili pak burzovnih aktivnosti preko noći se uništavaju čitave grane nacionalnih ekonomija koje su prethodno uvezane u svjetski lanac ponude i tražnje. Ove se teme produkcijski uglavnom rade u okviru dokumentarnih programa i emitiraju (ili objavljuju) mahom u specijaliziranim medijima ali rijetko u mainstream medijima i u udarnim rubrikama. Teme izvještavanja mainstream medija prerastaju u teme javne diskusije koje su uglavnom komplementarne političkom ili ekonomskom mainstreamu na globalnom planu.¹ Pored toga, i neravnomjeran tehnološki razvoj uvjetuje pristup globalnim informacijama  postaje limitirajući faktor pojedinih nacionalnih i lokalnih zajednica koje su prinuđene isključivo koristiti i  oslanjati se na izvještavanje mainstream globalnih medija (posebice novinskih agencija) prihvatajući njihove istine kao konačne i jedine. Dodatni problem u globalnom medijskom diskursu predstavlja i  stereotipno izvještavanje. Stereotipno izvještavanje često se u lancu prenošenja deformira, obogaćuje novim sadržajima i u konačnici stvara iskrivljenu sliku koja nepovratno ostaje u glavama recipijenata.²

U ovako složenim uvjetima posebno je upitan etički aspekt novinarskog djelovanja. Ideja o globalnom etičkom djelovanju  datira još iz osamdesetih desetih godina prošlog stoljeća a posebice nakon izvejštaja McBrideove komisije One World, Many Voices u kome je posebna pažnja posvećena novom medijskom poretku u svijetu. Nakon toga zabilježeno je niz inicijativa a među najznačajnijim je bio samit o informacijskom društvu iz 2003. godine održan u Ženevi na kome je 175 zemalja prihvatilo plan aktivnosti i deklaraciju o principima odgovornog izvještavanja i diseminiranja informacija. Ova je deklaracija dopunjena 2005. godine na samitu u Tunisu. Na ovome su fonu  udruženja novinara iz zemalja članica Evropske unije  2010. godine pokrenule „kampanju ojačavanja društvene pozicije novinarstva i otvaranja debate o novinarstvu kao javnom dobru“. Iz spomenutih inicijativa može se uočiti razgraničenje profitne uloge medija od društveno odgovorne uloge novinara te potreba zamjene lokalnih praksi globalnom etičkom praksom.

Prema teoretičarima (Ward, Callahan, Weaver) postoje najmanje dva razloga nužnosti oživljavanja koncepta globalne etike novinarstva. Prvi je praktične prirode i tiče se nemogućnosti postojećih lokalnih praksi da adekvatno tretiraju nova pitanja i probleme s kojima se suočava novinarstvo u globalnom okružju. Drugi razlog je etičke naravi i  odnosi se na konstituiranje nove, globalne odgovornosti koja je logični slijed globalnih utjecaja i dometa. Koncept globalne etike novinarstva temelji se na tri ključna elementa: odgovornost prema globalnom građaninu, djelovanju novinara kao globalnih agenata u globalnoj javnoj sferi,  te promoviranju razumijevanja događaja iz međunarodne a ne usko nacionalne perspektive (Ward;2010).  Za realizaciju ovakvog koncepta  prvi bi korak trebao biti  sveobuhvatni set principa i standarda vezanih za novinarsku praksu u doba globalnih medija i globalnih vijesti pri čemu bi se posebna pažnja morala posvetiti pluralnosti izvora te poštivanju religijskih, kulturalnih i etničkih karakteristika glokalne javnosti. Od globalne medijske se etike očekuje prije svega redefiniranje novinarstva u savremnim uvjetima koje podrazumijeva odgovore na pitanja: u čijoj su funkciji novinari ? Ko je globalna publika? Koje teme dobijaju karakter globalnih i u kakvim uvjetima? Na koji način se o takvim temama treba izvještavati? Ova pitanja svakako otvaraju pitanje reinterpretacije postojećih standarda i normi etičkog izvještavanja u novom, globalnom kontekstu uključujući u njega i tehnološki aspekt te vlasništvo nad medijima. Ovakav pristup sobom povlači i nužnost redefiniranja javne sfere iz tradicionalnog poimanja u poimanje globalne javne sfere koja je pojavom novih medija pretočena u virtualnu, umreženu javnu sferu u kojoj su i novinari u službi globalne javnosti i građanina svijeta. Koncept globalne etike novinarstva važan je za sve zajednice a posebno za multikofensionalna i multetnička društva kakvo je bosanskohercegovačko.

Lokalne prakse

Nuklearna nesreća u Černobili dogodila se 26.aprila 1986. godine a tek 3 dana nakon nesreće pojavila se prva vijest o tome u sovjetskom listu Izvjestija. Vijest je bila kratka i glasila je:    „Nesretan slučaj zbio se u černobilskoj elektrani, gdje je oštećen i jedan od reaktora. Poduzete su mjere da se kvar sanira. Onima koji su pogođeni kvarom, pružena je pomoć. Osnovana je i državna komisija“ (Allan, S.; Adam, B.; Carter, C., 2000: 6). U SAD je, opet sa tri dana zakašnjenja, objavljeno da je u ovoj nesreći umrlo između 2 i 15 hiljada ljudi. Ni u sovjetskim ni u američkim medijima nije objavljena niti jedna informacija o tome kakvu je opasnost predstavljala ova nuklearna katastrofa za globalnu zajednicu.

Slično se dogodilo gotovo trideset godina nakon Černobila, prilikom izvještavanja o nukleranoj katastrofi u Japanu. Izvještavanje svjetskih i lokalnih medija o nuklearnoj katastrofi u Fukushimi, prouzrokovanoj zemljotresom i cunamijem od 11.marta 2011. godine, pokazalo je da se ni nakon trideset godina izvještavanje o ovakvim temama nije temeljilo na odgovornosti spram globalne javnosti. Informacije jesu stizale daleko brže negoli one o Černobilu ali je obilje informacija ponekad više zbunjivalo nego informisalo. Danima su masovni mediji izvještavali o stanju u nuklearnoj elektrani, baratalo se procentima i brojkama a nevidljivi neprijatelj poprimao je oblike od  bezopasnog do smrtonosnog. Nacionalni i regionalni mediji principom preuzimanja i diseminiranja agencijskih vijesti nisu uspjevali tematizirati i vezati događaj za konkretnu publiku, što je posebice bilo očito u  BiH. U većini bosanskohercegovačkih medija izostajale su informacije koje su građanima trebale odgovoriti na pitanja: da li je radijacija prisutna u BiH, ako jeste koliko je opasna po zdravlje i život ljudi, ko je mjeri i gdje, kako se ponašati i zaštiti u takvim situacijama? Kakve su moguće posljedice?

Nacionalni i regionalni mediji principom preuzimanja i diseminiranja agencijskih vijesti nisu uspjevali tematizirati i vezati događaj za konkretnu publiku, što je posebice bilo očito u  BiH. U većini bosanskohercegovačkih medija izostajale su informacije koje su građanima trebale odgovoriti na pitanja: da li je radijacija prisutna u BiH, ako jeste koliko je opasna po zdravlje i život ljudi, ko je mjeri i gdje, kako se ponašati i zaštiti u takvim situacijama? Kakve su moguće posljedice?

Ovakav način izvještavanja zapravo je primjer kakvi se  problemi javljaju pri izvještavanju o temama globalnog karaktera u lokalnim medijima. Lokalne prakse pokazuju da je riječ o incidentalnom izvještavanju bez dublje analize uzroka a posebice implikacija globalnog događaja na nacionalnom ili lokalnom nivou.

Da takvo izvještavanje može izazvati i ozbiljne krizne situacije pokazuje primjer objavljivanja karikatura poslanika Muhameda  koje su 2005. godine  objavljene u jednom danskom dnevnom listu listu. Spomenute karikature izazvale su burnu reakciju u svijetu, posebice u islamskim zemljama koje nisu tražile samo odgovornost urednika lista već i danske vlade. Među predstavnicima zemalja koje su tražile hitne mjere danske vlade protiv lista koji je objavio karikature bili su i neki vjerski i politički predstavnici iz Bosne i Hercegovine.

Vjerovatno bi i niz drugih primjera također pokazalo da ni jedan medij nije otok za sebe i da čak i izvještavanje nekog lokalnog medija može biti predmetom pažnje svjetske javnosti pa i uzrokom pojedinih političkih ili ekonomskih procesa. Stoga je nužno propitativanje etičkih praksi nacionalnih zajednica u novom, izmjenjenom okruženju i primjena globalne novinarske etike koja jest u embrionalnoj fazi ali koja po svom značaju danas zauzima važno mjesto u javnoj debati. Prihvatanje principa i smjernica globalne novinarske etike bilo posebno važno za Bosnu i Hercegovinu.

Kršenja etičkih normi u BiH

Etičke pogreške i kršenja kodeksa u bh uvjetima rezultat su općeg položaja novinara koji rade pod stalnim političkim i ekonomskim pritiscima a često su izloženi otvorenim verbalnim i fizičkim napadima³. Izvještaj Vijeća za štampu iz 2004. godine pokazao je da su u toj godini samo printani mediji u BiH mjesečno pravili 418 mogućih kršenja etičkih kodeksa. Regulatorna agencija za komunikacije u 2009. godini donijela  je 64 rješenja po osnovu kršenja relevantnih pravila i propisa Agencije te uvjeta izdatih dozvola i Zakona o komunikacijama BiH. Pedeset pet rješenja odnosilo se na kršenja pravila i propisa iz oblasti emitiranja.  Slabi mehanizmi sankcioniranja, posebice u printanim medijima, dodatno djeluju kao akceleratori prave poplave kršenja etičkih normi i standarda a situaciju osložnjava prava ekspanzija informativnih web portala koji nisu regulisani ni na koji način na kojima su komentari i forumi često strukturirani na fonu netolerancije pa i mržnje spram drugog i drukčijeg.

Slabi mehanizmi sankcioniranja, posebice u printanim medijima, dodatno djeluju kao akceleratori prave poplave kršenja etičkih normi i standarda a situaciju osložnjava prava ekspanzija informativnih web portala koji nisu regulisani ni na koji način na kojima su komentari i forumi često strukturirani na fonu netolerancije pa i mržnje spram drugog i drukčijeg.

Iluzorno bi bilo očekivati da bi set pisanih (etičkih)  pravila i smjernica mogao riješiti ovaj problem ne smo u Bosni i Hercegovini već i u svijetu, međutim nije iluzorno očekivati da se ovaj proces počne odvijati i u BiH. Trenutno stanje u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini nije ništa drugo već refleksija stanja u ukupnoj zajednici koja, da bi postala građanska država, mora slijediti tokove demokratizacije i euroatlantskih integracija. Ovi tokovi podrazumijevaju i znatno profesionalniji i odgovorniji pristup izvještavanju, demokratske i neovisne medije u službi građanske javnosti što je nezamislivo bez jasno definiranih etičkih normi i standarda koji slijede globalne trendove. Pored toga, dolazak stranih medija⁴, bilo samostalno bilo kao novih vlasnika domaćih medija, također će značiti i novi, globalni pristup ovom problemu. Ulazeći u globalne medijske tokove (na ovaj ili onaj način) bosanskohercegovački novinari će morati pratiti svjetske trendove i u oblasti etike novinarstva a svoj kredibilitet graditi profesionalnim i etičnim izvještavanjem te uključivanjem u realizaciju koncepta globalne medijske etike. Kako bi koncept globalne etike novinarstva saživio nužno je uključivanje što većeg broj novinara i ostalih zainteresiranih strana iz različitih regiona u proces reinterpretiranja uloge etike i same svrhe novinarstva, redefiniranja postojećih normi i praksi posebno onih koji se tiču objektivnosti, izbalansiranosti te neovisnosti. To naravno podrazumijeva opsežna istraživanja i proučavanja medijskih sistema, utjecaja globalizacije na izvještavanje te etičkih standarda lokalnih zajednica (Ward;2010) a bosanskohercegovački novinari u ovome  svakako mogu dati značajan doprinos.

------------------------------

¹ Znantvenica Allisa Miller is SAD-a uradila je studiju o temama izvještavanja u američkim mainstream medijima tokom 2008.godine. Više od 80 % takvog izvještavanja odnosilo se na rat u Iraku a na mapi „vijesti“ izuzimajući Irak i SAD, top vijesti koje su dominirale u periodu istraživanja odnosile su se na skandale i  plastične operacije Pamele Anderson. http://www.ted.com/talks/alisa_miller_shares_the_news_about_the_news.html
² Iz Japanske katastrofe naučili smo drukčiji način ispoljavanja emocija od onog u zapadnim pa i većini istočnjačkih kultura. Reporteri koji su izvještavali iz Japana nakon razornog zemljotresa ove godine bili su prosto fascinirani dostojanstvom Japanaca i njihovom nevjerovatnom kontrolom emocija. Tek nakon nekoliko dana, u tematskim prilozima u pojedinim medijima, objašnjena je tradicija Japanaca da ne ispolajavju emocije pred drugima, posebice ne pred strancima. Međutim, prve slike i prvi izvještaji stvorili su, nepovratno, sliku o Japancima kao robotiziranoj naciji koja popravlja autoput za 6 dana i ne plače za svojim najmilijim.
³ U 2009. godini Linija za pomoć novinarima registrirala je čedrdesetka napada na novinare te četiri prijetnje smrću (http://www.oscebih.org/News.aspx?newsid=118&lang=BS“, pristup ostvaren 20.06.2011.
⁴ Ove godine pokrenuta je Al Jazzeera Balkans, većinski paket dionica OBN-a nedavno je kupila  međunarodna kompanija Chellomedia, a interes za domeće medije ili pokretanje novih pokazale su i neke druge  strane kompanije.

-----------------------------------------------------------------------------------------------

Literatura:
Allan, S./Adam, B./Carter, C. (2000): "Introduction: the media politics of environmental risk", Environmental Risks and the Media, ur.: Allan, S./Adam, B./Carter, C., London and New York: Routledge, 1-26
Black, J. and R. Barney, (2002.), “Search for a global media ethic.” [Special issue] Journal of Mass  Media Ethics, 17
Callahan, S. (2003) “New Challenges of Globalization for Journalism.” Journal of Mass Media Ethics, 18
Christians, C. and Nordenstreng, K.(2003) “Social Responsibility Worldwide.”  Journal of Mass Media Ethics, 19(1)
Christians, C. & Traber, M.(1997)., Communication Ethics and Universal Values. Thousand Oaks, CA: Sage
Chomsky, N. (3002), Mediji, propaganda i sistem, Biblioteka Online, Zagerb
Cohen, J.,(1996), For Love of Country: Debating the Limits of Patriotism, Martha C. Nussbaum with Respondents. Boston: Beacon Press,
Cooper, T. W. & Christians, C. & Plude, F. F. & White, R. A. Thomas, (1989), Communication Ethics and Global Change. White Plains, NY: Longman
Merrill, J. C.(1991), Global Journalism, 2nd ed. New York: Longman
Ward, S.J.A.(2010) Global Journalism Ethics. Montreal, Que.: McGill-Queen’s University Press
Ward, S.J.A. (2005) “Philosophical Foundations of Global Journalism Ethics” Journal of Mass Media Ethics, 20(1)
Ward, S. J. A. (2005), The Invention of Journalism Ethics: The Path to Objectivity and Beyond. Montreal: McGill-Queen’s University Press
Weaver, D. H., ed., The Global Journalist. Cresskill, NJ: Hampton Press, 1998.
Izvještaj br. 2 Vijeća za štampu BiH o stalnom monitoringu štampanih medija (april – maj 2004.).
Izvještaj o slučajevima kršenja pravila u 2009. godini, RAK 2010

Pod pritiskom: izvještaj o stanju medijskih sloboda u Bosni i Hercegovini, Mediacentar 2010