Pobrinite se da vaš reporter ima detaljan plan rada, a onda ga ohrabrujte kroz svaki stadij plana, predstavljenog u ovim uputstvima Stevea Buttrya, zajedno sa načinima rešenja konkretnih problema. Ali, sačuvajte reporterovo dostojanstvo. Trebaće vam.

Svaki reporter se razlikuje od drugog, pa se i svaki tekst razlikuje od ostalih. Ni jedna od ovih tehnika neće funkcionisati u svakoj situaciji i kod svakog reportera. Procijenite potrebe i ličnosti svog osoblja i pokušajte sa ovim tehnikama onako kako mislite da će odgovarati situacijama i ljudima. Imajte na umu da vam cilj nije samo poboljšanje priče na kojoj trenutno radite, nego isto tako i svih onih sa kojima ćete raditi ubuduće.

Prije nego što reporter preda prilog

Razgovarajte pravovremeno i često. Bez obzira koliko ste vješti u revidiranju tekstova, to je najmanje efikasan način da se prilog poboljša. Od stadija ideje pa do revizije, razgovarajte sa reporterom o izazovima koje ta priča predstavlja i na koji način se on/ona prema njima odnosi.

Poštujte reportera kao autora. Trebate znati da je rad reportera na priči najbolji kada imaju osjećaj kontrole i odgovornosti. Kad god je moguće, dozvolite reporterima da rade na temama koje sami izaberu, umjesto da im vi dajete zadatak. Kada to ipak morate učiniti, pitajte reportera kako bi bilo najbolje prići toj temi, tako da ga od samog početka uključite u oblikovanje teksta. Ako je ikako moguće, nikada nemojte prekomponovati i dopisivati tekst, nego kroz razgovor recite reporteru na šta želite da obrati pažnju pri korigovanju. Ako baš morate da ozbiljno intervenišete na tekstu, poštujte reporterov stil i jezik, i pokušajte ih se držati. Nikada ne korigujte, i ne insistirajte da on koriguje samo zato što priča nije napisana na način na koji biste vi to uradili.

Razgovarajte sa reporterom o idejama priče. Slabosti mnogih priča leže u idejama koje su u njihovoj osnovi. Smjernice koje na ovom stepenu date mogu uštedjeti mnogo truda tokom kasnijeg procesa. Bez obzira da li ste dali zaduženje, ili ste podstakli reportera da razvija sopstvene ideje, razgovarajte o tome s njim/njom detaljno. Pitajte zašto baš sada radimo na toj temi. To će natjerati reportera da odgovori na dva pitanja: zašto uopšte radimo tu temu, i zašto upravo sad?

Koncentrišite se na čitaoca. Često i pravovremeno postavljajte pitanja u vezi sa čitaocima, i tako održite fokus na služenju čitaocu. Zašto bi se to ticalo čitaoca? Ko će najvjerovatnije čitati ovaj tekst? Šta će čitalac ispričati drugima o ovom tekstu? Koje bi akcije mogao podstaći ovaj tekst kod čitaoca? Koje informacije možemo pružiti čitaocu da mu pomognemo u djelovanju na osnovu ovog teksta?

Podstaknite konkretnost. Reporter će često predložiti “dubinski uvid (da ispuni praznine)”. Podstaknite reportera da bude konkretniji, da suzi temu, utvrdi i pojasni težište priče, lokani interes i nacionalni ili međunarodni kontekst.

Pitajte o čemu se radi u priči. U raznim stadijima rada na temi, postavite pitanje o čemu se radi u tekstu. Ponekad će se ovaj odgovor mijenjati od jednog stadija do drugog – od stadija ideje do  korigovanja, pa će povremeno postavljanje ovog pitanja pomoći reporteru da održi fokus tokom razvoja teksta. Ponekad će ovaj odgovor biti isti, a postavljanje pitanja će mu pomoći da ostane fokusiran. Ako se odgovor primijenio, pitajte zašto je tako. Želite biti sigurni da se promijenio zato što je reporter došao do novih informacija ili bolje shvata temu, a ne zato što je izgubio fokus.

Podstaknite jednostavnost. Ako je reporteru teško dati priči jak fokus, predložite tehniku za njeno pojednostavljenje. Jack Hart iz Oregoniana predlaže, kao vježbu, izražavanje teme jednostavno, sa šest do osam riječi. Bruce DeSilva iz Associated Pressa predlaže da reporter napiše naslov. Bill Luening iz Kansas City Stara preporučuje da se rečenica svede na tri riječi: imenica, aktivni glagol i objekat: "Ovo se prije javlja kao tema, a ne fokus priče, ali može dovesti do izražavanja teme. Možda im, ako se radi o narativnoj priči, možete predložiti da naprave skicu zapleta, radnje i raspleta na taj način. U tom slučaju bi priča o Frulašu Čarobnjaku išla ovako: Pacovi preplave grad. Grad angažuje pacolovca. Pacolovac pobije pacove. Grad ne isplati pacolovca. Pacolovac krade djecu. Pouka: ispunjavajte data obećanja. Ili...Frulaši uzvraćaju udarac."

Razgovarajte o izazovima reporterovog posla. Pitajte šta reporter saznaje. Pitajte kojim će putevima ići, koje ljude će intervjuisati, koje informacije će mu možda biti dosupne online. Pitajte na kakve prepreke nailazi. Pitajte kako prevazilazi prepreke. Ako ih ne uspijeva prevazići, odmah zajedno razjasnite gdje drugo bi mogao dobiti te informacije.

Razgovarajte o arhivama sa podacima. Pitajte reportera koje arhive će ispitivati. Počnite sa opštim pitanjima koja će navesti reportera da razmisli gdje bi mogao naći podatke koji će mu pomoći da napiše priču. Ako ne pomene neke arhive za koje vi mislite da bi mu mogle pomoći, postavite konkretnija pitanja koja će ga odvesti do arhiva sa tim specifičnim podacima. Upoznajte federalne, državne i lokalne zakone o slobodi uvida u javne arhive i izvršite pritisak na reportera da potraži potrebne podatke.

Razgovarajte o podacima. Razgovarajte o tome gdje bi reporter mogao pronaći podatke koji su mu potrebni za priču. Pitajte da li ih je moguće pronači na internetu, ili se reporter mora obratiti direktno agenciji u kojoj su pohranjeni. Razgovarajte o pitanjima koja se tiču pristupa podacima, kao što su zakon o slobodi uvida u javne arhive, njihovoj cijeni i koji službenici bi ih najbrže mogli dostaviti. Razgovarajte o tome ima li reporter dovoljno znanja da analizira podatke, ili mu je možda potrebna pomoć ostalih kolega. Pomozite reporteru da to nauči, ako već ne zna. I sami se obavijestite o izvještavanju uz pomoć računara i interneta, ako već niste, da biste što više mogli pomoći reporteru.

Tražite paralele. Podstaknite reportera da pronađe reference iz književnosti, istorije, kulture ili svakodnevnog života, koje čitaocima mogu pomoći u razumijevanju teksta. Kada, tokom razgovora o tekstu, uvidite moguće reference, sugerišite ih, ali nemojte na njima insistirati.

Ispitivanje kroz briefing. Nakon intervjua, pitajte reportera kako je prošao. Šta je saznao? Šta ga je iznenadilo? Šta se nadao da će saznati, što izvor nije htio otkriti? Ko drugi bi mogao imati tu informaciju? Kada će reporter ponovo imati kontakt sa izvorom? Podstaknite reportera da počne sa pisanjem, bez obzira što još mnogo toga treba uraditi. Pitajte o čemu se radi u priči.

Pitajte o leadu. Reporter vjerovatno i bez vaših pitanja razmišlja o leadu, ali mu razgovor može pomoći ako ima problema sa leadom. Nakon što obavite razgovore o leadu, zaboravite na njih. Reporter će možda smisliti nešto drugo, a ako ga silom tjerate da se vrati na stari lead, onemogućićete kasnije pravovremene razgovore o leadu.

Postavite kratkoročne spisateljske ciljeve. Nakon što reporter počne sa pisanjem priče, uputite ga da se koncentriše na poboljšanje jednog elementa pisanja. Ovu uputu ćete dati na osnovu slabosti pokazanih u prošlosti: na primjer, primijetili ste da je u prethodnoj priči bez potrebe koristio glagole u pasivu. Možete mu napomenuti da se ovaj put koncentriše na korištenje glagola, i da uradi jedan krug korigovanja strogo se koncentrišući da svaki glagol učini što je moguće jačim i aktivnijim. Ili, možete dati upute u vezi sa pričom koju upravo piše: ona je kompleksna i zahtijevala je od reportera mukotrpno probijanje kroz birokratiju i mnoštvo pravila. Uputite reportera da pronađe analogiju u svakodnevnom životu, koja će čitaocima olakšati shvatanje. Ili nadgrađujte na ranijim uspjesima: zaista mi se svidjelo kako ste u svojoj prošloj priči zorno predstavili scenu čitaocima, da su mogli da je osjete vidom, sluhom i mirisom. I sada ih odvedite pravo na poprište glavnih junaka ove priče.

Predložite prateća pojašnjenja (side-bars) i grafikone. Pitajte reportera ima li činjenica koje bi bolje bilo izraziti grafikonima nego tekstom. Pitajte koje ideje bi se mogle izraziti pratećim pojašnjenjima sa strane, da se u preobilju podataka ne bi izgubila poenta glavne priče. Da li bi fotografija bolje izrazila neku ideju nego tekst?

Predložite skicu. Ako vam se čini da je reporter neorganizovan u svom pristupu priči, predložite mu da napravi skicu. Ako reporter ne pristaje na to, ili ni ranije nije znao napraviti djelotvornu skicu, porazgovarajte o tome s njim. Možete sami uraditi tu skicu nakon što vas dvoje zajedno utvrdite osnovne tačke priče.Predložite mu da piše bez bilješki.

Bilješke mogu odvratiti pažnju reportera. Potrebno je da on tu priču drži u svom umu. Predložite mu da pregleda bilješke, a zatim ih stavi na stranu i piše ne zastajući da bi se poslužio činjenicama i citatima iz bilješki. Kada s tim završi, može se vratiti bilježnicama i u njima naći tačne činjenice i citate. Iz bilježnica će vidjeti da je neke stvari ispustio. Pitajte ga da li su one uopšte i važne, kada ih je zaboravio. (Možda i jesu, ali recite mu da postavi posebno visoke standarde za svaki pausus koji dodaje priči.)

Proučite radne navike. Pitajte i posmatrajte kako reporter radi. U nekim slučajevima, možda ćete moći sugerisati nove navike, koje će pomoći reporteru da se popravi: da piše sve vreme tokom rada na priči; da piše iz bilješki, a zatim na traci potraži citate, umjesto da transkribuje svaki intervju; da piše bez bilješki, s tim da više truda uloži u reviziju. U drugim slučajevima, možete svoje sugestije prilagoditi reporterovim navikama. Jay Wagner iz Business Publications u Des Moines pomogao je jednoj reporterki da dođe do boljih ideja za priču “prateći je poput sjene u njenim druženjima (što uopšte nije bilo lako). Zapisivao sam sve ideje za priču na koje sam naišao kroz njene razgovore sa kolegama itd, i iz stvari koje sam video dok smo bili na terenu zajedno. Prema mojim uputstvima, i ona je radila to isto. Sljedećeg dana smo prošli kroz moju listu i razgovarali zašto ona o tome nije razmišljala kao o idejama za priču. Ona tvrdi da je najbolji savjet koji sam joj dao bio: ako je to nešto što kažeš svojim prijateljima ili o čemu razgovaraš kada sutradan dođeš na posao, onda u tome mora postojati zrnce ideje za priču."

Pitajte za plan. Ako reporter ima organizacione probleme ili je priča komplikovanija od svih na kojima je ranije radio, zatražite da uradi plan u pisanom obliku. Neka napravi plan sagovornika za intervjue, arhiva koje treba provjeriti i podataka za analizu. Njime treba obuhvatiti i prateća pojašnjenja sa strane, grafikone i fotografije. Dajte reporteru krajnje rokove, ostavljajući dovoljno vremena za korigovanje. Taj plan treba napraviti kroz zajedničku saradnju, ali u njemu treba biti više njegovog nego vašeg rada. A obojica morate biti fleksibilni kada vas iznenadne novosti, nedostatak iskustva ili neočekivane prepreke natjeraju da ga promijenite.

Podijelite radost otkrića. Ako često i pravovremeno budete razgovarali sa reporterom, kod vas i kod reportera, kao i kod vaših kolega urednika će se pojaviti izvjesna očekivanja. Ona se mogu odnositi na pitanja budžeta, bez obzira da li ih postavljate vi ili reporter. Tokom izvještavanja i pisanja, on može otkriti da se priča ne uklapa u potpunosti u ova očekivanja, bez obzira da li podbacuje ili ih prevazilazi. Osim toga, priča može krenuti u sasvim drugom pravcu. Podijelite sa piscem radost otkrića. Ne tražite od njega da se drži očekivanja koja su nastala u najranijoj fazi procesa, u protivnom ćete onemogućiti pravovremenu komunikaciju u kasnijim pričama.Podstaknite reportere da počne pisati na vrijeme.Pisati u roku rada na temi, jedan je od najboljih načina da reporter poboljša svoj rad po svim osnovima. Ohrabrujte ga na rad i općenito, i u vezi sa svakom pojedinom pričom. Dok reporter prikuplja informacije često ga pitajte da li je već počeo pisati.

Razgovarajte o elementima priče. Da biste ohrabrili reportera na pisanje priče, pitajte ga o njenim elementima. Ko je glavna ličnost? U čemu je sukob? Kako će opisati scenu?

Podstičite korigovanje. Možda najbolji način da izazovete dramatično poboljšanje u radu reportera jeste da podstaknete reportera koji preda prvu verziju teksta, da provede nešto vremena na njegovom dotjerivanju. Nemojte ovo predstaviti kao pisanje novog teksta, nego kao profesionalni razvoj. Čak i dobre priče se mogu popraviti korigovanjem. Čak i izvanredne priče mogu imati koristi od revizije. Postavite rok za dovršenje prve verzije, a zatim još jedan za korigovanje. Razgovarajte o pojedinostima na koje treba obratiti pažnju pri korigovanju: jaki glagoli, dužina rečenice, višak itd.

Nakon što dobijete prvu verziju

Podstaknite alternative. Podstaknite reportera da pokuša sa drukčijim leadom. Čak i ako vam se obojici sviđa prvi lead, ohrabrite ga da pokuša drukčiji pristup. Uputstva se ne trebaju koncentrisati samo na ispravljanje lošeg rada, nego i na to da se dobar, čak izvanderan rad učini još boljim.

Ne sugerišite ili ne diktirajte doslovne riječi. Dok razgovarate o pristupima priči ili leadu, ili dok revidirate, ne preuzimajte na sebe posao reportera koji treba napisati priču. Postavite mu pitanja koja će stimulisati ili usmjeravati reporterova razmišljanja. Predložite mu da razmisli o nekim pristupima. Objasnite probleme koje imate sa prvom verzijom. Kada čujete riječi koje vam se sviđaju, reagujte sa oduševljenjem i recite reporteru da ih odmah zapiše. Ali kada sugerišete ili insistirate na doslovnim riječima, vi obeshrabrujete reportera. Uz to, i priču tako ograničavate.

Tražite od reportera da čita naglas. Ako je lead dugačak ili priča opterećena dugim rečenicama, ili ne teče dobro, zamolite reportera da je pročita naglas, vama ili sebi samom. To će često pomoći reporteru da utvrdi koje rečenice su preduge i koji pasusi su loši. Takođe, zamolite reportera da naglas pročita pasuse koji vam se dopadaju. Time će se naglasiti kvalitet tih pasusa. Zamolite reportera da zamisli kako čitalac naglas čita taj pasus svojoj supruzi.

Predložite sažimanje nekih dijelova. Izbjegavajte sami skraćivati priču. Umjesto toga, predložite da se neki određeni pasus sažme, ili da je neka određena rečenica možda predugačka. Pitajte čime određeni pasusi doprinose priči. Pitajte da li je zaista potrebno da čitaoci saznaju sve podatke iz nekog odlomka.

Prebrojte riječi leada. Ako je reporter napisao dugačak lead, prebrojte riječi i pitajte da li je tekstu zaista potreban lead od 35 riječi. Ili, predložite da reporter prebroji riječi ovog leada. Možete predložiti reporteru i da uvijek izračuna koliko riječi sadrži svaki lead.

Ne korigujte lead. Recite reporteru šta nije u redu sa leadom. Predložite moguće alternative. Zahtijevajte da lead bude kraći, snažniji i jasniji. Ali, neka ga sam reporter koriguje.

Ne insistirajte na svom pristupu. Ako vi korigujete lead, ili sugerišete drukčiji pristup, ne insistirajte na tome da priča mora prihvatiti vaš lead ili vaš pristup. Objasnite šta nije u redu sa originalnom verzijom i zbog čega radite reviziju. Zatim tražite od reportera da napiše nešto što će biti bolje od oboje.

Pronađite primjere. Ako je priču potrebno znatnije skratiti, odredite nekoliko izraza, rečenica ili čitavih pasusa za izbacivanje, i objasnite zašto nije neophodno da oni ostanu. Zatim recite reporteru da i sam uradi slična skraćenja.

Priznajte da imate premalo prostora. Ako je tekst dovoljno dobar onako kako je napisan, priznajte da tražite skraćivanje zato što imate premalo prostora za štampanje. Reporteri treba da znaju kada moraju skratiti tekst zato što su rekli više nego što čitaoci žele pročitati, a kada se radi o tome da nema dovoljno prostora za objavljivanje svega što čitaoci žele pročitati.

Zatražite od reportera da podigne standarde. Ponekad skraćivanjem teksta, vi ga lišavate njegove suštine. Ali ponekad vi tako podižete standarde. Ako reporter napiše tekst od 25 inča, a vi imate prostor od samo 20 inča u koji on mora stati (ili mislite da će čitalac imati interesovanje za samo 20 inča), zatražite od reportera da podigne standarde i zadrži samo najboljih 80 procenata od prvobitne verzije.

Objasnite uređivačke izmjene. Bez obzira da li mijenjate zbog stila, gramatike, jasanosti, konciznosti ili iz nekih drugih razloga, objasnite zašto ste izmijenili tekst. Te izmjene će pomoći reporteru da sljedeći put dostavi bolji rad.

Navedite manji broj tvrdnji. Pitajte reportera da li je potpuno siguran u tačnost neke tvrdnje. Ako jeste, može li se smanjiti broj nepotrebno navedenih izvora? Ili, možda možete smanjiti broj tvrdnji, ak ih previše dolazi iz istog izvora. Ako se radi o činjenici u čiju tačnost reporter nije potpuno siguran, zamolite ga da provjeri i neke druge izvore koji će potvrditi ili negirati prvi izvor.

"Kako znate?" Kada reporter iznosi neke činjenice ne navodeći njihov izvor, pitajte ga kako to zna. Možda će biti potrebno dodati izvor informacija. Ispitajte svaku činjenicu.

Kada su u pitanju veliki tekstovi ili projekti, računajte sa revidiranjem svakog pojedinog retka. Za svaku činjenicu reporter mora iznijeti napomene ili dokumente koji je potvrđuju.

Dajte povratne informacije.  Pitajte reportera šta mu se svidjelo u tekstu. Ako se slažete s njim, recite mu to. Ako se vama sviđa nešto drugo, recite šta je to. Pitajte reportera kako je to uspio uraditi i porazgovarajte kako bi se te tehnike mogle primijeniti u nekim određenim pričama koje će pisati u skoroj budućnosti. Pitajte reportera misli li da je to trebao uraditi bolje. Ako se slažete s njim, razgovarajte o načinima da se u toj oblasti popravi, možda u sljedećoj priči. Nemojte mu samo dostaviti spisak grešaka koje je napravio.

Izvinite se. Možda pod pritiskom rokova niste imali vremena da se konsultujete sa reporterom o priči. Recite da vam je to žao (čak i ako je potrebno da ranije podnese buduće priče). Možda ste i sami napravili neku grešku u toj priči, dok ste je uređivali. Izvinite se. Čak i ako se radi o greški koju ste napravili pokušavajući da razjasnite neki zbrkani pasus. Bez obzira koliko je loša bila verzija teksta koju je novinar predao kao finalnu, izmjene ste trebali uraditi pred njim, pa je potrebno da mu se, ne tražeći isprike za sebe, izvinete. Na pitanju jasnosti radite u sljedećoj priči. Urednik koji se ne izvinjava ili je savršen, ili narušava svoje odnose sa reporterima.

Ostali izvori koji mogu pomoći reporterima u pisanju priča:

Joe Grimm on Bruce DeSilva on coaching writers:

http://www.freep.com/jobspage/academy/desilva98.htm

Joe Grimm on Jack Hart: "Edit, don't just tweak":

http://www.freep.com/jobspage/academy/hartedit.htm

John Wicklein on "Finding the Holes":

http://www.notrain-nogain.com/Train/Res/Edit/jw.asp

Michael Roberts on "Finding a Story's Focus":

http://www.notrain-nogain.com/Train/Exer/Edit/focus.asp

Michael Roberts' "Editing on Deadline":

http://www.notrain-nogain.com/Train/Exer/Edit/90min.asp

Providence Journal's "Power of Words" site:

http://www.projo.com/words/past.htm#together

Jill Geisler on "How to Be an Effective Coach":

http://www.poynteronline.org/content/content_view.asp?id=4367

Poynter videotape: "Coaching Writers: The Human Side of Editing"